MANASTIR
KRKA
MANASTIR
DRAGOVIĆ
MANASTIR
SVETA LAZARICA
MANASTIR
SVETOG VASILIJA OSTROŠKOG CRNOGORCI
ŽENSKI MANASTIR SVETE
VELIKOMUČENICE
NEDJELJE U OĆESTOVU
|
MANASTIR KRUPA
Manastir Krupa nalazi se podno Velebita, blizu izvora istoimene rijeke.
Sagrađen je u vreme kralja Milutina, 1317. Predanje kaže da su mu temelje
postavili monasi iz manastira Krupe na Vrbasu. I ovaj manastir,
kao i Krka i Dragović, uvijek je dijelio sudbinu sa srpskim pravoslavnim
narodom iz tih krajeva, kome je i pripadao. Često je stradao u raznim
najezdama. Ipak je iza toga uvijek i obnavljan.
Prvi put od utemeljenja obnavljan je u vrijeme cara Dušana, 1345. O tome
svjedoči zapis na svodu manastirske crkve. Srpski kraljevi Milutin, njegov
sin Stefan Dečanski, kao i unuk Stefan Dušan, izdavali su manastiru
darovnice u vidu zemljišta za izdržavanje, a kasnije su to i Turci
potvrđivali fermanima iz Stambola.
Manastir je darivala i mati Angelina, srpska despotica. To je učinila 1494.
godine.
U mletačko-turskim ratovima manastir Krupa je teško stradao u više navrata,
a osobito 1502. i 1620. U 20. vijeku desilo se isto u dva navrata: 1941. i
1995. Prvi put su ga oskrnavile Pavelićeve ustaše, a drugi put, uprkos
nastojanju hrvatske države da ga potpuno zaštiti, znatno su ga opustošili
hrvatski građani. Ipak je poslije stradanja svaki put obnavljan. Tako biva i
danas.
Velika i temeljna popravka manastira izvršena je 1855. godine, i to uz pomoć
Rusije, Srbije i Austrije. Austrijska vlada je uslovila obnovu zahtjevom da
manastirski prozori moraju biti izvedeni u gotskom stilu.
Jedan mletački dokument iz prve polovine 18. vijeka potvrđuje predanje da je
sjeverno od postojećeg manastira Krupe bio i jedan ženski manastir, od kojeg
se danas mogu vidjeti samo ostaci zidina. Ima ostataka i isposničkih kelija
u bližoj i daljoj okolini.
Manastir Krupa čuva vrijedna duhovna i kulturna svjedočanstva, uprkos čestim
pustošenjima u prošlosti. Šezdesetih godina 20. vijeka otkrivene su freske u
manastirskoj crkvi i to one koje je 1622. godine freskopisao hilandarski
monah Georgije Mitrofanović, isti onaj inok koji je oslikao Hilandarsku
trpezariju. U Krupi su čuvane ikone italo-kritske škole, rad Jovana Apake.
Čuva se i čestica moštiju sv. Jeroteja. Tu je i kivot iz manastira Rmnja
koji je donesen u Krupu u toku bosansko-hercegovačkog ustanka 1875. godine.
Manastirka riznica čuvala je i tri antiminsa: jedan je jerusalimskog
patrijarha Teodosija, drugi patrijarha Arsenija IV Šakabente iz 1743. i
treći je tzv. Krupski iz 1739. godine.
U manastirskom arhivu čuvana su i 22 turska fermana, od kojih je zanimljiv
onaj koji se odnosi na zaštitu manastira Krke,a izdao ga turski sultan
Mustafa II u Stambolu.
Brojne bogoslužbene knjige, utvari i druge vrednosti, za manastir je
pribavio krupski arhimandrit, veliki putnik i značajni srpski pisac Gerasim
Zelić. On kao čvrst borac za pravoslavlje umro je u izgnanstvu, u Budimu
1828. 3elić je prvo svešteno lice koje je bilo član Matice srpske osnovane
1826.godine.
Inače, manastir Krupa je prihvaćao brojna velika pera srpske knjižnjvnosti:
uz već pomenutog pisca "Žitija" Gerasima Zelića, u njemu je izvjesno vrijeme
boravio i Dositej Obradović; njegov savremenik i zemljak, učitelj Vasilije;
Simo Matavulj je u manastiru boravio četiri godine i, prema sopstvenom
iskazu tu naučio skrivene ljepote srpskog jezika.
Trudom episkopa Dalmatinskog GG Fotija, danas je manastir Krupa pojući, a sa
umnožavanjem bratstva, koje se očekuje uz oca Gavrila, nastupiće i bolji
dani.
|
|
|