STEFAN (Ljubibratić)
episkop
kostajničko-zrinopoljski
(1728 - 1737)
Posle smrti episkopa Savatija (Ljubibratića), januara 1716. godine, upravu
Pravoslavne crkve u Dalmaciji primio je njegov sinovac arhimandrit Stefan (u
svetu Vukašin Ljubibratić). Arhimandrig Stefan je još za života episkopa
Savatija 1715. posetio „većinu dalmatinskih crkava, i tada već stekao ljubav
Dalmatinaca. Kad je umro Savatije, sveštenstvo i narod smatrali su Stefana
prirodnim naslednikom Savatijevim u upravi dalmatinske crkve, i tu mu vlast
dragovoljno svi odmah i priznaše”. Znajući sve ovo, generalni providur
Anđelo Emo priznao je 1. avgusta 1716. „sva prava koja je uživao pokojni
Savatije, i time vlast da upravlja dalmatinskom crkvom”. Za episkopa ga je
hirotonisao u Boki na Sretenje 1719. patrijarh pećki Mojsije.
Već iste jeseni episkop Stefan je učinio kanonsku posetu hramovima svoje
eparhije. Ova poseta je „mnogo uzbudila nadbiskupa zadarskog i biskupa
šibeničkog koji su preduzeli korake da se to spreči pošto poto”. Pod
uticajem Rimske kurije Mletačka vlada je naredila generalnom providuru
Alvizu Moćenigo „da ukloni iz Dalmacije episkopa Stevana Ljubibratića.
Povodom ove naredbe providur Moćenigo odgovorio je Vladi, 1. marta 1720...
Pre svega, on ističe da akcija rimokatoličkih prelata u Dalmaciji ne potiče
toliko iz verskih pobuda, nego se iza njih krije pohlepa za vlašću i jačim
materijalnim prihodima”. Moćenigo nije izvršio naređenje te mu je Mletačka
vlada 5. septembra 1720. naredila „da izvrši njenu naredbu od 25. juna 1720.
i ukloni iz Dalmacije „callogero serviano”, Stevana Ljubibratića”.
Posle Moćeniga za generalnog providura došao je M. A. Dijego. Na njegov
predlog senat je 11. aprila 1722. izdao dukal na osnovu kojeg je episkop
Stefan uklonjen iz Dalmacije.
Posle izgnanstva iz Dalmacije episkop Stefan je izvesno vreme prebivao u
Lici i u Beogradsko-karlovačkoj mitropoliji. Za episkopa
kostajničko-zrinopoljskog izabran je 1. februara 1728. Umro je aprila 1737.
godine.
|
|
|