ENGLISH PAGES


ПОСЛЕДНИЕ
НОВОСТИ
 

::..::


ВОДИЧ
TOURIST GUIDE

::..::

POSJETITE NAS NA
FACEBOOKU
EPARHIJA DALMATINSKA

::..::

400 godina Bogoslovije Sveta Tri Jerarha
Himna bogoslovije

::..::


VIRTUALNA ŠETNJA EPARHIJOM
DALMATINSKOM

 

 

::..::


PRILOZI NOVOM STRADANJU EPARHIJE DALMATINSKE


REČ O NOVIM
BOGOHULNICIMA


::..::


FOTO ARHIV
EPARHIJE DALMATINSKE

::..::

::..::

DIGITALNE BROŠURE
DALMATINSKIH MANASTIRA

MANASTIR KRKA

MANASTIR KRUPA

MANASTIR DRAGOVIĆ

::..::


 sv. Sava
BESEDA O PRAVOJ VERI

::..::

 


SIMO MATAVULJ
PILIPENDA
(pripovetka)

::..::


Episkop Fotije
VAPAJ IZ DALMACIJE


 

 

SVETA LITURGIJA U ŠIBENIKU

U Nedelju  30. po Duhovima-Svetih Praotaca (27.12.2015.god.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Fotije služio je svetu arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetog Spasa u Šibeniku, uz sasluženje paroha šibenskog  protojereja Milorada Đurđevića i protođakona Dajana Trifunovića.
Na kraju Liturgije Episkop Fotije je   poučio sabrani narod govoreći o značaju učešća u svetoj Liturgiji i pričešćivanju Svetom Tajnom Tijela i Krvi Hristove.

PLANINA ATOS - REPUBLIKA MONAHA

 

 

HRAMOVNA SLAVA U SKRADINU

Na praznik Svetog Spiridona Čudotvorca (25.12.2015.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Skradinu, u hramu posvećenom upravo ovom velikom svetitelju. Tom prilikom Episkop Fotije odlikovao je činom protojereja skradinskog paroha, oca Savu Milankovića i zahvalio svima koji pomažu obnovu hrama Svetog Spiridona.

U svojoj besedi nakon Svete Liturgije on je ukazao na probleme u međuljudskim odnosima sa kojima se danas susrećemo, a koji umnogome narušavaju i naš odnos sa Gospodom. "Živimo u jednom vremenu ohladnelom od ljubavi i vrline, zatvorili smo se i postali egoisti i svako gleda svoj lični interes, a ne interes zajednice ili bližnjega svoga, a takvim postupanjem smo se udaljili od ljubavi Božije", rekao je Episkop Fotije i objasnio da nam je zbog toga danas često teško da poverujemo da su u istoriji Crkve postojali ljudi poput Svetog Spiridona. Kada čitamo njegovo žitije možemo da osećamo samo divljenje zbog silnih čudesnih dela ovog velikog ugodnika Božijeg. U toku svoga života zemaljskog Sveti Spiridon činio je mnoga biblijska čudesa, vaskrsavao mrtve, dozivao kišu, menjao tok reke, isceljivao bolesne, a u svoj silnoj moći koju mu je Gospod podario držao se uvek skromno i sa velikim smirenjem. I kada bi postavljen za Episkopa trimifuntskog on zadrža prosti način življenja, brinući se sam za svoju stoku i zemlju, a plodove svoga rada retko je trošio na sebe, nego ih je delio sirotinji. Zbog svog jasnog i razumljivog propovedanja vere Hristove on preobradi mnoge jeretike i ostade zauvek svetao primer jevanđeljskoga smirenja, prostodušnosti i čistote. Njegovo žitije pripoveda o događaju kada je Sveti Spiridon došao u Antiohiju da isceli cara Konstancija od teške bolesti, a jedan od stražara na ulazu, videvši kako je on skromno obučen, udari ovom čudotvorcu šamar u želji da ga otera. Na to mu Sveti Spiridon krotko okrenu drugi obraz, a ovaj ga onda prepozna i pokaja se. Učeći iz života Svetog Spiridona i drugih velikih svetitelja, treba da se trudimo da koliko god je to moguće pratimo njihov put, put dobrote i smirenja, jer samo takav čovek može da se nada dobrom i u ovome životu, ali i u životu večnom, rekao je Episkop Fotije.

Beseda

link for download:here

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U BENKOVCU

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas (20.12.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u crkvi Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Benkovcu. Pomenuvši Svetog Amvrosija, episkopa milaskog i Svetog Groigorija Gornjačkog, čiji pomen vršimo na današnji dan, Episkop Fotije poželeo je svim prisutnima srećan i blagosloven praznik. Tom prilikom on je čestitao  benkovačkom parohu, ocu Mili Savičiću, kome je zbog velikih zalaganja i dobrih dela dodeljen čin protojereja i dodao da je to blagoslov Crkve da se i od sada trudi kao ranije, jer je izuzetno važno da se naše svetinje obnove, a naš narod sabira oko svoje Svete Crkve, bogosluženja i molitve.

Na današnjoj Liturgiji mogli smo čuti iz Svetog Jevanđelja kako Gospod Isus Hristos isceljuje deset gubavih ljudi. U to vreme guba je bila neizlečiva bolest, a ljudi koji od nje boluju morali su da žive izvan zajednice, izopšteni, u iščekivanju sopstvene smrti. Jednom prilikom desetoro ljudi prišlo je Gospodu, tražeći od njega pomoć da se oslobode ove strašne nevolje i On ih jednom rečju, svojim blagoslovom isceli. Nakon toga vratiše se svi oni srećni svojim životima i zaboraviše na Bogu, a samo jedan od njih dođe da Gospodu zablagodari i da mu se zahvali na velikoj pomoći. Slično se dešava i danas, jer Gospod svakodnevno brine o nama, čuva nas i isceljuje, a da smo mi vrlo često toga nesvesni. Mnogi se ljudi, nažalost, sete Gospoda samo u nevolji i kada im je nešto potrebno, a kada im sve ide kako treba o Njemu i ne misle. Zato uvek treba da svoje misli i srce upravljamo prema Bogu, da mu se ne obraćamo samo da bismo od Njega nešto tražili, nego i da bismo mu zahvalili na svemu onome što on već čini za nas. Dolaskom na Svetu Liturgiju mi iskazujemo svoju ljubav prema Gospodu i svojim trudom pokazujemo da smo zaista svesni dobrih dela koje On neprestano čini za nas.  Upravo zbog toga treba stalno da se sabiramo u našim svetim hramovima, ali i da budemo jedni sa drugima u jedinstvu i ljubavi. Istinsko blagodarenje Gospodu jeste naše sabranje na Svetoj Liturgiji i zato nemojmo se Boga setiti samo u nevolji, nego budimo prisutni telom i duhom u molitvi da bismo pokazali da smo svesni i zahvalni na svemu dobrom što On svakoga dana čini za nas. Okupljajmo se oko naših svetinja, crkava i manastira, jer ćemo tako očuvati svoju veru i identitet, poručio je Episkop Fotije.

SVETI NIKOLAJ ČUDOTVORAC U MANASTIRU DRAGOVIĆU

Na veliki praznik, Svetog Nikolaja Čudotvorca, Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Dragoviću. Ovaj dan, kada se sećamo veličanstvenih dela vrlinskog ugodnika Božijeg, arhiepiskopa mirlikijskog i velikog svetitelja posebno je značajan za sav pravoslavni rod.
U našem narodu se često kaže da Svetog Nikolu slavi polovina Srba, a druga polovina ide kod njih na slavu. Tako će se i danas u mnogim domovima, Božijom milošću, okupiti porodice i prijatelji da bi u radosti i zajedničkoj molitvi proslavili ime svoga zaštitnika. Sveti Nikolaj Čudotvorac slavi se širom sveta, gde god da ima pravoslavnih ljudi, njemu se moli na raznim jezicima i na svim kontinentima. I zaista je čudesno žitije njegovo, prepuno dela kojima nas je zadužio da ih se dok je sveta i veka rado sećamo, a njegovo ime izgovaramo sa posebnim poštovanjem i zahvalnošću. Iako rođen u bogatoj porodici, Sveti Nikolaj od rane mladosti beše nezainteresovan za materijalno i posvećen Gospodu. Nakon smrti roditelja on razdeli sirotinji sav svoj imetak i time započe mnoštvo dobrih dela zbog kojih je ostao doveka zapamćen po svojoj skromnosti i milosrđu. Po promislu Božijem on bi izabran za arhiepiskopa grada Mira u Likiji, a u vreme gonjenja hrišćana pod Dioklecijanom i Maksimijanom bi bacen u tamnicu, ali je i tamo ljude poučavao zakonu Božijem. Bi poznat kao veliki zaštitnik istine Božije, ali i borac za pravdu među ljudima, pa tako u dva maha po tri čoveka spase od nezaslužene smrtne kazne. Još za života ljudi su ga smatrali svetim i molili od njega pomoć u raznim nevoljama, a on im se uvek rado odazivao, te se mnogima javljao u snu i na javi. Lice ovog čudotvorca sijalo je posebnom svetlošću i sama njegova pojava bila je dovoljna da među ljude unese utehu i mir. Upokoji se ovaj svetitelj u starosti, ali duhom ostade među ljudima do dana današnjeg kao svetao primer arhijerejima i sveštenoslužiteljima da budu čuvari vere,  svojim životom i učenjem u svemu prvi u stadu, a za sve vernike da budu istinski hrišćani, blagi i milostivi i nose bremena jedni drugima kako bi ispunjavali zakon Hristov.
Episkop Fotije čestitao je krsnu slavu igumanu manastira Dragovića, Varsonufiju (Raškoviću) i svima koji danas slave i poručio da se na ovaj dan, kao i mnoge pre i posle njega, ugledamo na ovog velikog svetitelja koji je bio za one koji putuju saputnik, za bolesne iscelitelj, za siromašne zastupnik i u svemu svet da bi nas za Hrista zadobio.

Beseda

link for download:here

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U ĐEVRSKAMA

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije danas (13.12.2015.) je služio Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetog proroka Ilije u Đevrskama. Obrativši se prisutnima Episkop Fotije podsetio je na žitija dvaju svetitelja koje na ovaj dan praznujemo, Svetog apostola Andreja Prvozvanog i Svetog Akakija Sinajskog.
Kao učenik Svetog Jovana Krstitelja, Sveti Andrej susrete se sa Gospodom Hristom i odmah u Njega poverova. On pođe sa Isusom i sa sobom povede i svoga brata Petra. Uze za misliju da propoveda Jevanđelje u Vizantiji i Trakiji, potom u zemljama Dunavskim, u Rusiji i oko Crnog mora i na posletku u Epiru, Grčkoj i na Peloponezu. Širom ovim zemalja prvi apostol Hristov prevede mnogo naroda u veru i postavi im sveštenike i episkope. Za vreme svojih proputovanja on učini mnoga čuda u ime Hristovo i pridobi mnoge za Gospoda, a među njima i brata i ženu carskog namesnika Egeata. Ovaj se zbog toga razjari i naredi da se Sveti Andrej stavi na strašne muke, a potom raspne na krstu. Postrada tako ovaj veliki ugodnik Gospodnji, ali i u smrti ostade veran Hristu, propovedajući korisne pouke narodu koji se tu beše okupio. Zato ga Gospod nagradi i na njegov krst pade svetlost tako jaka da se nije moglo u njega gledati. Obasjan i u molitvi ovaj sveti mučenik predade tako dušu svoju Gospodu, a iza njega na Zemlji ostadoše mnoga dobra dela o kojima se i danas govori.
Žitije Svetog Andreja uči nas istrajnosti i čistoti srca u veri Hristovoj, a Sveti Akakije primer je skromnosti, trpeljivosti i poslušanja. Kao monah na Sinaju imao je on jednog zlog i strogog starca koji ga je stalno mučio i to ne samo grdnjama i ukorima, nego ga i bijaše svakog dana. Sveti Akakije nikada se nije žalio, a kada bi ga ko sreo i upitao za modrice i rane uvek bi odgovarao da je dobro. Posle dvanaest godina takvog života upokoji se ovaj trpeljivi čovek i bi pogreben. Skupiše se oci i duhovnici na grobu njegovom ne verujući u vest o smrti tako mladoga čoveka i jedan od njih upita: "Akakije, jesi li ti umro?" Iz grobnice se utom začu glas govoreći: "Nisam umro oče, jer poslušnome je nemoguće umreti." Pokaja se tada njegov starac i zatraži keliju pored groba Akakijevog, pa u njoj provede ostatak svoga života zemaljskog moleći oprost za nepravdu koju je ovom svetitelju nanosio.
Nauči nas tako Sveti Akakije velikoj vrlini poslušanja koja je posebno važna u za one u monaškom činu, ali i za svakoga čoveka, rekao je Episkop Fotije. Put smirenja i poslušanja je carski put kojim svi treba da idemo, jer ćemo se tako spasiti od duha bunta i rušenja pravih vrednosti koji nam se često nameće. Episkop Fotije je zahvalio svima koji su pomogli da se sveti hram u Đevrskama uredi i oslika i čestitao ocu Đorđu Veselinoviću koji je na današnjoj Liturgiji odlikovan činom protojereja.

Beseda

link for download:here

OPLjAČKAN HRAM SVETOG SPASA U ŠIBENIKU

U noći između 8. i 9.decembra 2015.g.,nepoznati počonioci su ukrali bakarne oluke sa hrama Svetog Spasa u Šibeniku.Ovo je drugi put da,  nakon obnove hrama,lopovi kradu oluke sa ove svetinje pravoslavnih srba u Šibeniku. Nadležni sveštenik protojerej Milorad Đurđević je obavijestio policiju koja je izvršila uviđaj. Nadamo se da će počinioci ovog zlodjela biti pronađeni i da se ovakvi i slični događaji više neće ponavljati.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U ŽEGARU

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas (06.12.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Žegaru. Episkop Fotije izrazio je veliku radost zbog prisustva mnoštva vernika u crkvi Svetog Georgija, a posebno zbog velikog broja dece, i naglasio da je izuzetno važno da svoje najmlađe dovodimo na Svete Liturgije i časove veronauke, jer im time pomažemo da odmalena stvore odnos sa Gospodom, ali i čuvamo svoju veru i identitet.
Dolaskom na sabranje u sveti hram svako od nas staje pred Boga sa svim svojim gresima, ali i sa dobrim delima. Danas smo imali priliku da čujemo jevanđeljsku priču o ženi koja je bolovala zgrčena, povijena i 18 godina trpeljivo podnosila tu muku koju joj je, kako kaže Jevanđelje, sam satana nametnuo. To je bila fizička, ali i duhovna bolest i za nju nije bilo leka, sve dok se u jednoj sinagogi ta žena nije susrela sa Gospodom Hristom koji je izlečio. Ovaj primer nam pokazuje da je Gospod Hristos jedini iscelitelj koji nas može razrešiti svih naših muka. Svako od nas na neki način može da se poistoveti sa ovom mučenicom, jer njena nevolja simbolizuje lične brige i probleme sa kojima se bori svaki čovek. U svojim pokušajima da nas odvrati od Gospoda, satana nas veže raznim iskušenjima i strastoljubljem, trudeći se da nas povije ka zemlji da ne bismo videli Boga koji je na nebesima. Zato je potrebno da se čovek uspravi, da se razreši greha kojim je vezan, a to se svakodnevno dešava u našim životima ako prilažemo trud u svojoj veri i delima. Danas, kada smo došli na Svetu Liturgiju, a posebno kada smo se pričestili, pustili smo u sebe živoga Hrista i stali smo pred Njega sa molbom da nam, po meri naše vere, pomogne i izbavi nas od nevolja koje nas muče. Kao što  ovakve muke mogu da zadese svakog čoveka, tako mogu da opterete i celu jednu zajednicu, što smo mogli iskusiti, jer su Srbi kroz istoriju bili povijeni pred mnogim imperijama koje su vladale na ovim prostorima. Ovaj poslednji krst u vidu rata u kome su uništene mnoge naše kuće i crkve, mi nosimo tako što ih sada ponovo podižemo i obnavljamo, a to ne bi bilo moguće bez Boga koji nas podržava u tom duhovnom podvigu. Ne treba se plašiti iskušenja, jer ako smo u zajednici sa Gospodom sve ćemo prebroditi, ako u Njega verujemo i imamo ljubavi prema svome rodnom kraju možemo doživeti da sva srpska sela u Dalmaciji ožive, a ljudi se vrate svojim kućama, rekao je Episkop Fotije.

Beseda

link for download:here

SLAVA PARAKLISA U MANASTIRU KRUPI

Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g.g. Fotije služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u paraklisu posvećenom ovom velikom prazniku.

U svojoj besedi Episkop Fotije je naglasio, da je Vavedenje veliki praznik, koji nas uvodi u realnost Novog Zavjeta. Presveta Bogorodica uvođenjem u hram Gospodnji u Jerusalimu postaje novi Kovčeg Zaveta i Kivot i Hram iz kojeg će se ovaplotiti Spasitelj sveta Gospod Isus Hristos. Svojim svesavršenim i svetim životom Presveta Bogorodica počinje novi način života i podviga u Novozavetnoj Crkvi monaškim služenjem, ali je njen život poziv i svim verujućim da žive svetim hrišćanskim životom.  Na taj način svi članovi Novozavetne Crkve bilo monasi ili mirjani postaju blagodatni hramovi Duha Svetoga – Crkve Hristove .   Posle Svete Liturgije prelomljen je slavski kolač u čast praznika gde su pomenuti svi ktitori i priložnici manastira Krupe, a posebno blaženopočivša monahinja Paraskeva koja je ktitor ovoga paraklisa u manastiru Krupi.

Potom je za sve goste priređena trpeza ljubavi u manastirskoj trezariji trudom krupskoga igumana Gavrila Stevanovića.

Episkop dalmatinski Fotije


BESEDA O ŠIBULjINSKIM MUČENICIMA


Časni oci, draga braćo i sestre,
Sabrali smo se danas u mučeničkoj Šibuljini da proslavimo Ime Božije i zaštitinika ovog svetog hrama – svetog arhangela Mihaila i ostale sile nebeske i bestelesne. Sabrali smo se zaista na mučeničkom mestu, jer novija istorija kazuje da je u Drugom svetskom ratu u ovom svetom hramu ubijeno osamdeset pet ljudi iz ovoga kraja. Zato bih ovo sveto mesto nazvao dalmatinskom Glinom. Svima vam je poznato da je u Glini, u Gornjokarlovačkoj eparhiji, u Drugom svetskom ratu ubijeno preko hiljadu i dvesta ljudi u crkvi. To su Glinski mučenici.
Mi u ovom malom mestu imamo Šibuljinske mučenike, koji se pridružuju mučenicima postradalim širom dalmatinske Eparhije. Onim iz vremena Turaka, a posebno od Drugog rata, postradalim u drniškim rudnicima, raznim Golubnjačama i jamama u koje su bacani širom Dalmacije. Zbog toga smo mi našoj Komisiji za kanonizaciju SPC dali predlog da se ustanovi praznik Novomučenika dalmatinskih, a među njima i šibuljinskih mučenika.
Ti ljudi su postradali zato što su Srbi i što su pravoslavni. To je njihova jedina krivica. Zato, daj Bože da naš Sabor usvoji naš predlog, što bi značilo da mi od tada nećemo više vršiti pomene mučenicima, već ćemo se mi moliti njima da se oni mole Bogu za nas. Ako Bog da i da oslikamo ovaj hram, a to nam je želja, onda će se u njoj nalaziti freska Novomučenika dalmatinskih i, među njima, šibuljinskih mučenika.
To je, braćo i sestre, naša istorija i treba da je čuvamo. Nedaleko odavde se nalazi ostrvo Pag i na njemu su ubijani Srbi, kako u prethodnom ratu, tako i u ovom nedavnom. To je neprestano mučeništvo! Ali, hvala Bogu, kroz krst i mučeništvo, dolazi vaskrsenje. Tako i ovo naše današnje sabranje doživljavamo kao vaskrsenje, kao pobedu dobra nad zlom, pobedu ljubavi božanske nad destrukcijom, nad mržnjom, kao pobedu svetosti nad onim što je satansko i zlo. Ako Bog da, potvrda svega što sam rekao biće ovaj sveti hram, koji ćemo oslikati i ukrasiti, i da se svake godine okupljamo nedelju dana pred svetog arhangela Mihaila i da mu se molimo da naši ljudi ovde u Šibuljinama, i širom Dalmacije, opstanu u svojim kućama. Da se ne dogodi da se ljudi druge vere nasele na mestima gde su vekovima živeli pravoslavni Srbi. To ne bi bilo dobro i ne bi bilo blagosloveno. Zato je potrebno da se mi Srbi vratimo u obnovljene kuće širom Dalmacije i da čuvamo svoju zemlju i svoju crkvu i svetinje. To je naš zavet, a to nam zapoveda i ova naša svetinja u Šibuljini. To je, pre svega, blagoslov, ali i krst. Da bismo učinili taj podvig, braćo i sestre, pre svega moramo biti jedinstveni, moramo biti sa Bogom i Crkvom i sabirati se, kao što smo se i danas ovde sabrali, i da zajedno živimo u bratskoj ljubavi. Biti u bratskoj ljubavi znači priteći drugim ljudima u pomoć, kada nešto rade ili kada su u nevolji.
Mi ovih dana obilazimo naše ljude u Dalmaciji, našu sirotinju, i delimo im humanitarnu pomoć. Ulazili smo u kuće baka i deka od osamdeset godina, koji ne mogu sami sebi da pomognu. Njima je potrebna socijalna, medicinska pomoć. Kada ih pitamo gde su njihova deca, oni kažu da su u Beogradu ili u inostranstvu i ne znaju šta da odgovore na pitanje zašto su tako ostavljeni. Ako ih njihovi najrođeniji ostave, ko drugi da se brine o njima? A oni su podigli tu decu, vaspitavali i školovali. To nije dobro i ne dao Bog da tako bude. Deca imaju obavezu da se brinu o svojim roditeljima, a ne da ih ostave bez ikakve ljudske nege. Šta bih dalje rekao, kad smo ušli u jednu kuću i našli jednog čoveka mrtvog. Da tada nismo došli, ko zna koliko bi dana čovek bio u toj kući. Dakle, mora postojati više brige jednih za druge, pogotovo dece za roditelje, a time će oni brinuti i za svoje kuće, svoju zemlju i svoje svetinje. To nam je potrebno – jedinstvo da se okupljamo oko svoje Crkve i da praštamo jedni drugima. Posebno treba da praštamo onima koji su činili zlo i koji ga i danas čine. Neka im je od Boga prosto! Ali, njihova sudbina, verujte, nije u večnosti svetla i nije dobra. Takve ljude, one koji su ubijali decu, nejač i starce, Bog neće primiti u Carstvo nebesko. Ako je neko junak, onda on treba da se pokaže na frontu gde se jedna vojska bori protiv druge vojske. Naš blaženopočivši i sveti Patrijarh Pavle je govorio: Puška ti, puška mi! kada dođe do rata, a ne ići po selima i ubijati nedužnu decu i starce.
To je, braćo i sestre, naša etika. Daj Bože da mi, Srbi u Dalmaciji, ne zaboravljamo svoje korene. Čuo sam da ste vi iz Šibuljina naselili ove prostore idući iz Hercegovine i Crne Gore prema Istri, što je bilo još u 16. veku. To znači da imamo pravo da ovde budemo i živimo u ljubavi sa svima; da se ne stidimo svoga imena, pisma, Krsne slave, svojih ikona koje treba da imamo u kućama. Jer, to je vera sveta, vera apostolska, vera svetootačka, vera drevna – to je izvorno hrišćanstvo. Mi imamo i zavet da to očuvamo za buduće generacije, te da naša deca budu krštena i da budu pravoslavni hrišćani.
Daj Bože da tako i bude, da se i ova svetinja u Šibuljini obnovi i da naš Sveti Arhijerejski Sabor proglasi Novomučenike dalmatinske kao svetitelje, uz sve ostale srpske mučenike, jadovinske, jasenovačke, glinske, kosovske i sve one koji su postradali za Krst Časni i veru Pravoslavnu.
Živeli i Bog blagoslovio.

Šibuljina, 15. novembar, 2015. god.

HUMANITARNA POMOĆ U KISTANJSKOJ PAROHIJI

Danas 2.12.2015.g. Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije u pratnji protođakona Dajana Trifunovića i jereja Bojana Savića podijelio je humanitarnu pomoć u selima Radučić, Ivoševci i Kistanje.

Predavanje VLADIKA IRINEJ
SVETI STARAC PORFIRIJE KAVSOKALIVIT

 

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U SMILČIĆU

Na dan kada praznujemo Svetog apostola i jevanđelista Mateja (29.11.2015.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Smilčiću.
U toku ove Svete Liturgije mogli smo čuti šta je istinsko bogatstvo za čoveka. Danas se reč "bogat" najčešće razume u isključivo materijalnom smislu, pa je uglavnom vezujemo za onoga ko poseduje mnoštvo materijalnih dobara, a zapravo je njen pravi smisao mnogo dublji i drugačiji. Kako nam sama etimologija reči govori, bogatstvo je ustvari sjedinjenje sa Bogom, a bogat je onaj čovek koji u sebi ima Gospoda. Nasuprot tome, bogatsvo shvaćeno iz uobičajene, zemaljske perspektive često osobu koja ga poseduje udaljava od Boga, jer je zavodi prividnim sjajem i osećajem moći. Da bismo izbegli takva iskušenja moramo negovati svoju zajednicu sa Gospodom, a to ćemo najbolje činiti kroz molitvu i Sveto Pričešće. Kroz istoriju, pa i u naše vreme, postojali su ljudi koji u ličnoj svojini nisu imali puno ili gotovo ništa, ali su zato dostigli stepen duhovne čistote s kojim su na sebe primili svo bogatstvo Duha Svetoga. Takve ljude Crkva je kanonizovala, poput Svetoga starca Porfirija Kavsokalivita Svetogorca i Svetoga starca Pajsija Svetogorca. Oni su živeli na Svetoj Gori u neprestanom podvigu posta i molitve, u skromnosti i smirenuju. Iako nisu imali formalno obrazovanje, imali su na sebi blagodat Božiju koja im je omogućila da već za života postanu čudotvorni, pa je tako starac Porfirije mogao da zna nečiju prošlost i budućnost iako ga ne poznaje, a starac Pajsije sa svojim molitvama pomogao je mnogima, posebno se moleći za one koji učestvuju u saobraćaju, za njihovu bezbednost i mirno putovanje. Oni su bili i ostali bogataši u večnosti, dok bogati ljudi ovoga sveta često čine zlo i priklanjaju se filozofiji sile i prinude kojima nastoje da uvećaju svoje materijalno bogatstvo. Ipak, treba da znamo da takvo bogatstvo ne možemo poneti sa sobom u večni život, ono je zemaljsko i propadljivo i neće nam koristiti kada dođemo do Božijeg suda. Istinsko blago koje je sa nama i u nama gde god da smo predstavlja zajednica sa Bogom koju postižemo svojim trudom, kroz molitvu, post i Svete Tajne. Tu je posebno važno Sveto Pričešće, jer njime zaista primamo Boga u sebe i time ostvarujemo punoću naše vere, rekao je Episkop Fotije.

LOGORI ZA DECU U NDH

 

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas (22.11.2015.) , uz sasluženje bratstva manastira, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Sabrani narod okupio se kako bi molitvom proslavio mnoge bogougodnike kojih se sećamo na današnji dan, a među kojima se posebno izdvaja Sveti Nektarije Eginski.
Ovaj čudotvorni svetitelj već se od detinjstva razlikovao od svojih vršnjaka pokazujući svakodnevno neiscrpnu želju za učenjem i ljubav prema Gospodu. Živeći u Carigradu koristio je svaku priliku da prisustvuje bogosluženjima, priželjkujući već tada da postane sveštenik. Često je posećivao Novi manastir na Hiosu, gde je i zamonašen, na duhovnu radost svog bratstva koje ga je izuzetno volelo zbog njegove blage naravi i želje da svakome pomogne. Žitije Svetog Nektarija Eginskog  prebogato je dobrim i dušekorisnim delima kojima je ovaj svetitelj nesebično pomažući svojim bližnjima iskazivao neizmernu ljubav prema Gospodu. Poznate su priče o tome kako je umeo da ostane bez ikakvih sredstava za život razdelivši sve što ima sirotinji, a kada je bio postavljen za upravitelja Rizarijeve bogoslovije u Atini brinuo se o učenicima sa posebnom predanošću, odnoseći se prema svima sa podjednakim poštovanjem i naklonošću. Sveti Nektarije osnova manastir na ostrvu Egini i posveti ga Svetoj Trojici, pa nedugo potom dade ostavku na mesto upravnika bogoslovije i pređe u manastir kao duhovnik i sveštenoslužitelj. Već u to vreme postade očigledno da je Gospod velikodušno nagradio silnu vrlinu ovog svetog čoveka, pa se tako čudesna dešavanja vezana za Svetog Nektarija počeše dešavati još za njegovog života. Monahinja koja je prisluživala u oltaru kao đakonisa videla je za vreme Svete Liturgije kraj njega Majku Božiju koja mu ušavši kroz carske dveri predade dete iz naručja. Nakon upokojenja Svetog Nektarija njegove mošti ostadoše poznate do dana današnjeg po svojim isceliteljskim moćima koje su pomogle mnogim bolesnima, kao što je i on sam, još za života, mnoge izbavio iz nevolje svojim isceliteljskim darom. Iako bi blag i prepun vrlina ovaj veliki svetitelj, njegova dobrota stvarala je među nekim ljudima zavist i mržnju zbog koje se on nekoliko puta suočio sa raznim klevetama i uvredama. Sve to on je podneo mirno, ne uzvraćajući grube reči i optužbe, čekajući da Gospod otvori oči ljudima zaslepljenim zavišću i ljubomorom i to se i dogodi nakon njegove smrti kada se, videvši na njemu blagodat Gospodnju, klevetnici gorko pokajaše i moliše za oproštaj na grobu njegovom. Ti su ljudi dopustili da se zajedno sa mržnjom i zavišću u njihov um usele demonske sile i na taj način postali neplodno tlo za Reč Gospodnju. Svo to zlo poteče iz gordosti i egocentrizma koji ih sprečiše da vide dobra dela svoga sabrata. Time se i do dana današnjeg zle sile koriste da bi čoveka sputale i odvratile od Boga, ali nam je On dao štit protiv takvog uticaja. Tu zaštitu uzimamo na sebe moleći se i živeći bogougodnim životom, kakvom nas je Sveti Nektarije Eginski poučio, negujući u sebi skromnost i milosrđe. Jedinim pravim putem ka Carstvu nebeskom kročićemo ako sa sebe zbacimo okov zemaljskog čoveka i obučemo se u Hrista, poštujući Božije zapovesti i jedinstvo Crkve Njegove, rekao je Episkop Fotije.

Beseda

link for download:here

SVETI ARHANGEL MIHAILO U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas (21.11.2015.) , na praznik posvećen Svetom arhangelu Mihailu, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Veliki broj vernika okupio se na ovom svetom mestu da bi zajedno, u ime Gospodnje, proslavili hramovnu slavu. Svetu Liturgiju ulepšali su svojim pojanjem članovi hora Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta iz Beograda.
Nakon Svete Tajne Pričešća Episkop Fotije čestitao je prisutnima praznik i naglasio koliki je značaj ovog velikog arhistratiga koji je zaštitnik manastira Krke, ali i svih pravoslavnih hrišćana. Arhangel Mihailo, kao predvodnik nebeske vojske, svojim rečima: "Stojmo smerno, stojmo sa strahom", poučava nas kako da svoj život ustrojimo u skladu sa voljom Božijom. Trudeći se da svakodnevno postupamo bogougodno i da svoja dela uskladimo sa voljom Gospodnjom izbegavamo opasnost da podlegnemo samovolji. Veliko zlo u današnjem svetu dolazi od pokušaja ljudi da jedni drugima nametnu sopstvenu volju i time ih potčine i nad njima steknu moć. Jedino Božija volja čuva nas od ovog iskušenja i pruža nam mogućnost da živimo u bratskoj ljubavi i međusobnom uvažavanju, poštujući svoje bližnje i na taj način pokazujući svoju ljubav prema Gospodu. Još od postanka sveta gordost je bila greh koji nas je udaljavao od Gospoda  i do danas je ostala jedna od najvećih preprepreka između ljudskog sveta i Carstva Nebeskog. Svojm rečima Sveti Mihailo nas opominje da u svim vremenima treba da ostanemo verni Gospodu da bismo tako kroz svoju veru postali dostojni Njegove velike milosti. Srbi su u Dalmaciji prošli kroz razne neprilike, ali su uspeli da očuvaju svoju veru i tradiciju, o čemu najbolje svedoče sabranja poput današnjeg.
Nakon Svete Liturgije za sve prisutne upriličena je trpeza ljubavi u manastirskoj trpezariji.

Beseda

link for download:here

SLAVA U SMILČIĆU

Dana 21.11.2015.godine kada naša Crkva proslavlja Sabor Svetog Arhangela Mihaila - Aranđelovdan, u Smilčiću je prslavljena hramovna slava. Svetu Liturgiju je služio jerej Slađan Tubić uz sasluženje nadležnog sveštenika jereja Mladena Skopljaka. Nakon Svete Liturgije prelomljen  je slavski kolač i nadležni sveštenik se obratio vjernom narodu poučnom besjedom.

PomoĆ u OtiŠiĆu

U četvrtak (19.11.2015.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Fotije u pratnji protođakona Dajana Trifunovića i nadležnog sveštenika o. Borisa Medaka podijelio je humanitarnu pomoć najugroženijim stanovnicima Otišića.
Već je postala ustaljena praksa da Preosvećeni Vladika stanovnicima ovog sela dijeli pomoć pred Božićni i Vaskršnji post.
Nakon što je podijelio pomoć Episkop je obišao hram sv. Nikolaja u Vrlici i prostorije parohije vrličke.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U ŠIBULJINAMA

U nedelju 24. po Pedesetnici (15.11.2015.g.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Šibuljinama uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Eparhije dalmatinske.
Hram u Šibuljinama je posvećen Svetom Arhangelu Mihailu i to je najsjeverniji hram u Eparhiji dalmatinskoj na granici sa Eparhijom gornjokarlovačkom.
U Šibuljinama je na Ilindan 1941.g. mučenički stradalo 85 mještana ubijenih u crkvi od strane NDH. Poslije Svete Liturgije održan je parastos stradalima za vrijeme II svetskog rata. Episkop Fotije je ustanovio da se svake godine u nedjelju pred Svetog Arhangela Mihaila održava sabor u Šibuljinama.
Nakon Svete Liturgije priređena je trpeza ljubavi koju su organizovali vjernici Šibuljina.
Obnova hrama je u toku, a  ove godine je i završena prva etapa obnove koja će se ako Bog da nastaviti sa prilozima vjernika ovog kraja.

Beseda

link for download:here

Američki glumac japanskog porekla Keri-Hirojuki Tagava
prešao u pravoslavlje

Kako javljaju ruski mediji slavni američki glumac japanskog porekla Keri Tagava je prešao u pravoslavlje.
Kratak video zapis sa krštenja na svoj instagram postavio je scenarista Ivan Ohlobistin.
Posle uloge u ruskom filmu „Jerej san“ u kome je Tagava glumio japanskog pravoslavnog sveštenika i nakon dubokih duhovnih razmišljanja i preispitivanja Tagava je rešio da pređe u pravoslavlje.
Čin krštenja obavio je  mitropolit Ilarion Alfejev, vikar ruskog patrijarha Kirila.
Prethodni dan na konferenciji za novinare Tagava je najavio da planira da uzme rusko državljanstvo.
On je dodao da se njegovo iskustvo u Rusiji razlikuje od rada i interakcije sa ljudima u drugim zemljama.
„Kada je moj otac živeo u SAD učio je ruski jezik. Moj stric, čuveni pevač iz 1960-ih, održavao je koncerte u Moskvi svake godine. Pevao je na ruskom jeziku. Prema tome, moje veze sa Rusijom nastavljaju našu porodičnu tradiciju“, izjavio je Keri. Na toj konferenciji za novinare je najavio da planira preći u pravoslavlje te kako je impresioniran dubinom ruske duše i dodao: „Vaša duša, srce i um veoma se razlikuju se od američkih i evropskih“.

preuzeto sa: http://vojvodjanskenovine.rs

Podjela pomoĆi u skradinskoj parohiji

Danas (11.11.2015.g.) Njegovo Preosvestenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Fotije posjetio je skradinsku parohiju. U pratnji nadleznog svestenika protonamjesnika Save Milankovića i protođakona Dajana Trifunovica podijelio je pomoć najugroženijim žiteljima sela Smrdelji.
Vladika se upoznao sa problemima ljudi u ovim kraju i bio je svjedok potresnih svjedočanstava o strahotama minulog rata.
Obilazeći smrdeljske domove dalo se zaključiti da su pojedinci zapostavljeni od svojih najbližih. Tim povodom, Preosvećeni je izrazio nadu u bolje sutra i podsjetio vjernu pastvu da će Crkva Hristova uvijek biti uz njih.

KRŠTENJE U DICMU

Danas je parohija dicmanska doživjela nesvakidašnju radost. U hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Dicmu u popodnevu prekrasnog mitrovskog  dana' mitrovskog ljeta', svetim Tajnama Krštenja i Miropomazanja pristupili su Željko Nedović sa svojih zroje djece, kćerima Jelenom iŽeljkom i sinom Nikolom. Kumovi su bili pravoslavni Srbi iz Dicma. Inače, Željko i njegova supruga Suzana su porijeklom iz Crne Gore. Proteklih godina su živjeli u Solinu da bi nedavno, kupivši kuću u Dicmu  preselili se, gdje sada žive. U ovoj duhovnoj svečanosti, molitveno su učestvovali mnogi Dicmanjani. Protojerej Savoljub Knežević je na kraju, u kratkoj propovijedi čestitao novokrštenima i njihovim kumovima, poželivši im dug i miran život te da  svakim danom duhovno uzrastaju u duhu Jevanđelja Hristovog, spasavajući sboje duše jer je to i konačni cilj svakog pravoslavnog hrišanina.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U KONJEVRATIMA

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je na praznik Svetog Dimitrija (08.11.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Konjevratima. Nakon Svete Liturgije održana  je slavska litija, a u prostorijama CO Šibenik upriličena je trpeza ljubavi. U hramu posvećenom ovom velikom svetitelju Episkop Fotije obratio se prisutnim vernicima rečima o njegovom čudesnom žitiju.

U vreme strašnog progona hrišćana vojvoda solunski i njegova supruga u tajnosti verovaše u Hrista i tako naučiše i svoga sina, Dimitrija. Po upokojenju vojvode car Maksimilijan postavi mladoga Dimitrija za carskog namesnika solunske oblasti, sa posebnim zadatkom da goni hrišćane. Kako i sam bi hrišćanin, on se usprotivi ovakvoj svirepoj zapovesti i javno ispovedi Gospoda, a svoje bližnje poče odvraćati od neznabožačih zabluda. Vođen njegovom rečju narod se u solunskoj oblasti  poče sve više krštavati, a Sveti Dimitrije, svestan da ga zbog toga čeka kazna od bezbožničkog cara, svoje bogatstvo razdeli siromašnima i stade u miru čekati njegov dolazak. Careve sluge baciše svetitelja u tamnicu, ali ne uspeše tako da spreče širenje Reči Božije. U to vreme car imaše miljenika, varvarina Lija, koji je zabavljao neznabožce mučeći nasilno dovedene hriščane i bacajući ih sa pozornice na koplja pred carem i njegovim podanicima. Za to ču Nestor, učenik Svetoga Dimitrija, pa od njega zatraži blagoslov da izađe na megdan svirepom Liju i spreči tako dalje prolivanje krvi svojih bližnjih. I ubi Nestor ovoga mučitelja, a car Maksimilijan čuvši da je to učinio uz blagoslov Svetoga Dimitrija pogubi Nestora i naredi da se Sveti Dimitrije probode kopljima. Tako mučenički postrada ovaj sveti bogougodnik, a nedugo posle smrti njegove dođe kraj progonu hriščana i car Galerije podari im slobodu veroispovesti. Žitelji Soluna sagradiše crkvu nad grobom Svetog Dimitrija, gde se od tada pado dana današnjeg dešavaju mnoga čudesa koja neprestano svedoče o značaju njegovih dela. Milošću Svetog Dimitrija obnovljen je u Konjevratima, njemu posvećen hram, a Episkop Fotije zahvalio se svima koji su u tome pomogli. On je takođe izrazio nadu da se ova crkva uskoro ikonopiše i da bude mesto ljubavi Božije na kome ćemo uz zajedničku molitvu nastaviti misiju Svetoga Dimitrija voleći i poštujući Hrista i negujući svoju veru, jezik i tradiciju.

razgovor sa episkopom dalmatinskim
g. fotijem

 

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA NA DALMATINSKOM KOSOVU

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas (01.11.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Lazarici na dalmatinskom Kosovu. Na ovom svetom mestu sabrali smo se da se pomolimo Bogu i Njegovim velikim ugodnicima, Svetom Prohoru Pčinjskom i Svetom Jovanu Rilskom.
U toku današnje Svete Liturgije mogli smo čuti jevanđeljsku priču o bogatašu i ubogom Lazaru i, zaista, dva svetitelja koje danas praznujemo bili su velike askete i duhovni Lazari koji su napustili sve da bi zadobili Carstvo Nebesko. Episkop Fotije poručio je da ovakvim svetlim primerima treba da se vodimo i da ne dozvolimo, poput bogataša iz Jevanđelja, da novac i bogatstvo budu vrhovne vodilje u našim životima. Savremeno doba nosi puno iskušenja, a razni ljudi bogati novcem i zaslepljeni ovozemaljskom slavom nameću nam se kao uzori kako neposredno tako i putem medija. Na svima nama je da, uz Božiju pomoć, sebe i svoje bližnje sačuvamo od uticaja lažnih idola koji nas ne uče ničemu drugom do površnoj i prolaznoj slavi koja, ako joj se prepustimo, može da nas košta večne slave koju samo Gospod može da nam daruje. Tome nas poučava i pripovedanje iz Jevanđelja govoreći kako je bogati čovek nakon svoje smrti dospeo u pakao, dok je ubogi Lazar koga je bogataš svakoga dana viđao ispred svoje kuće, ali se pravio da ga ne vidi, ostao dostojan raja i Božije milosti. Videvši to, bogataš zamoli Gospoda da upozori njegovu braću koja su ostala na zemlji da se promene i da ne žive rasipničkim i bezvrlinskim životom, da ne bi i oni bili osuđeni na večne muke pakla. Za nas je važno da na vreme shvatimo da jedino pravo bogatstvo jesu naša duhovna veza sa Gospodom i naša ljubav prema bližnjima i da je to jedino bogatsvo koje ćemo, posle Sudnjeg dana, moći da ponesemo sa sobom u večnost. Ako bolje razmislimo o poreklu reči "bogat", možemo primetiti da ona potiče od reči "Bog" i iz toga shvatiti njen pravi smisao. U toku svog zemaljskog života svako od nas mora da ima na umu da smrt nije kraj i da nam je ovaj život dat da u njemu zaslužimo svoje mesto u večnom životu. Zbog toga ne smemo da dozvolimo da nas zavede materijalno bogatstvo, niti da zavidimo onima koji ga poseduju, jer jedino blago koje zaista vredi ne može da se kupi novcem, več samo dobrotom, molitvom i vrlinskim životom.

Beseda

link for download:here

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas (31.10.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Na današnji dan slavimo imena velikih bogougodnika Svetog Luke, apostola i jevanđeliste, i Svetog Petra Cetinjskog. Takođe se sećamo ustoličenja Vladike Fotija kao Episkopa dalmatinskog koje se odigralo na ovaj veliki praznik pre tačno 16 godina.
Sveti apostol Luka ima poseban značaj za sve vernike na području Dalmacije, budući da je upravo on propovedao Jevanđelje po ovim prostorima i našem narodu približio Sveto Pravoslavlje. Iako je u mladosti izučio medicinu, filozofiju i životopis, ovaj veliki svetitelj odluči da život posveti Gospodu, pa tako dođe u Jerusalim gde vide Gospoda Isusa Hrista i bi izabran za jednog od Njegovih apostola. Zajedno sa apostolom Pavlom putovao je po svetu upućujući u veru Hristovu Jevreje i neznabožce. Mnogi su plodovi truda ovog svetog čoveka koji su iza njega ostali na korist pravoslavnom rodu, a među njima Sveto Jevanđelje, kao i tri iskone Presvete Bogorodice i ikone Svetih apostola Petra i Pavla. Do duboke starosti širio je među mnogim narodima ljubav jevanđeljsku, dok ga u 84. godini zlobni idolpoklonici ne staviše na teške muke Hrista radi, te postrada Sveti Luka mučeničkom smrću, a njegove čudotvorne mošti behu prenesene u Carigrad.
Sveti Petar Cetinjski beše mitropolit crnogorski koji je pored svoje duhovičke misije mnogo učini za pomirenje zavađenih plemena crnogorskih, ali i odbranu zemlje od stranih okupatora.  Bio je oličenje skromnosti i smirenosti i uprkos silnom uticaju i poštovanju koje je uživao među narodom život je proveo u maloj keliji kao prost monah. Upokojio se u 81. godini, a njegove mošti i danas počivaju u manastiru na Cetinju.
Radostan je dan posvećen dvojici ovako vrlinskih svetitelja, a za Eparhiju dalmatinsku i posebno značajan, jer predstavlja 16. godišnjicu od ustoličenja Vladike Fotija. Tim povodom Episkop dalmatinski obratio se prisutnim vernicima sa rečima da smo i pored napretka koji smo zajedničkim snagama postigli, ipak tek na pola puta, jer u našoj Eparhiji još ima dosta crkava kojima je neophodna obnova. Nakon burnog perioda kroz koji je naš narod prošao zbog ratnih dešavanja, pravoslavlje u Dalmaciji ponovo je itekako živo i prisutno u srcima i životima ljudi, neprestano se radi na obnovi i izgradnji svetih hramova i neguju se srpski običaji i tradicija. Ipak, nažalost, mnoge su crkve i dalje prazne i zato je svima nama zadatak da nedelju i praznike provedemo na Liturgiji i u molitvi, ostavljajući po strani u to vreme sve druge poslove i obaveze. Nema važnijeg posla, ni za čoveka neophodnijeg rada od približavanja Gospodu, jer je jedino to ono što nas uzdiže iz naše smrtne i prolazne prirode, poručio je Episkop Fotije.

Beseda

link for download:here

PROSLAVA SVETE PETKE U OBROVCU

Na praznik svete Petke Paraskeve služena je sveta Liturgija u Obrovcu. Po tradiciji na ovaj veliki praznik veliki broj vjernika obrovačkog kraja se okupio u hramu Presvete Trojice u Obrovcu da proslavi veliku ugodnicu Božiju. Svetoj Liturgiji je prisustvovao i veliki broj rimokatolika koji su zavjetovani svetoj Petki. Posle svete Liturgije je priređeno posluženje za sve vjernike.

SVETA PETKA U KANjANIMA

27.10.2015.g. služena je sveta Liturgija u crkvi Svete Petke u Kanjanima. Na liturgiji je bio prisutan veliki broj vjernika od kojih su se mnogi i pričestili. Nakon litije oko hrama i rezanja kolača, ispred bratske kuće priređena je trpeza za sav narod.

POMEN NOVOPRESTAVLjENOM
MITROPOLITU DABROBOSANSKOM NIKOLAJU

Po objavljenoj vesti da se upokojio u Gospodu Mitropolit dabrobosanski Nikolaj u manastiru Krki i Bogosloviji Sveta Tri Jerarha Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije uz sasluženje bratstva manastira Krke i profesora bogoslovije održao je mali pomen za upokojenje duše ovoga velikog radnika i trudbenika na njivi Gospodnjoj.
Blaženopočivši Mitropolit dabrobosanski Nikolaj je od 1964.g. bio upravnik Bogoslovije Sveta Tri Jerarha, a potom i njen rektor. Godine 1973. izabran je za Episkopa australijsko-novozelandskog, a 1978. postavljen za Episkopa dalmatinskog. Na toj dužnosti će ostati sve do 1992. kada biva izabran za Mitropolita dabrobosanskog.
O blaženopočivšem mitropolitu Nikolaju dok je bio Episkop dalmatinski ostala su najpozitivnija sećanja, kako u kliru tako i u narodu, kao o čoveku vrednom i predanom svojoj pastirskoj službi, a posebno prosvetnom radu i Bogosloviji Sveta Tri Jerarha u Krki.

DVA VEKA CRKVE SVETE PETKE U BJELINI

U hramu posvećenom Svetoj Petki u Bjelini danas (27.10.2015.) je, uz ovaj veliki praznik, proslavljeno i dve stotine godina od njegove obnove. Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u prisustvu mnogih vernika koji su na ovaj dan došli da bi zajedničkom molitvom zablagodarili Gospodu.
Sveta Petka u našem je narodu jedna od najznačajnijih i najpoštovanijih svetiteljki, čije je žitije bogato raznim vrlinama i čudima. Iako rođena u bogatoj porodici, ova velika bogougodnica već u mladosti odlučuje da napusti ugodnost roditeljskog doma zarad podvižničkog života. Posetivši carigradske svetinje ona se zaputi u pustinju gde u najvećem podvigu, postu i molitvi provede mnoge godine. Svojim blaženim delima prepodobna mati Paraskeva zasluži veliku milost Božiju, te joj Gospod posla anđela koji se ovoj svetiteljki ukaza sa porukom da je vreme da se vrati u svoju domovinu gde će telo predati zemlji, a dušom se uzvisiti ka Gospodu. Ona posluša ove reči, te u rodnom Epivatu požive još dve godine, a onda se reči angelske ispuniše. Na njenom grobu događaše se mnoga čudesa, mnogi bolesni ozdraviše, slepi progledaše, a gluvima se vrati sluh. Zbog čudotvornosti njenih mošti, kao i zbog silnih njenih dobrih dela za života, Svetu Petku rado proslavljamo i poštujemo kao izuzetnu svetiteljku, a posebno zaštitnicu bolesnih. Vladika Nikolaj Velimirović govorio je da je ona srpskoga porekla, što je još jedan razlog da u našem narodu za nju postoji posebno mesto i da nam današnji praznik bude svima na radost i veselje.
Episkop Fotije najavio je da će se podneti zahtev da se hram u Bjelini proglasi manastirom i da na taj način on postane mesto za one koji žele da se ugledaju na ovu vrlinsku svetiteljku i uzmu za primer njenu skromnost i predanost Hristu. Obnova ove crkve i dalje je u toku, nedavno je freskopisana, a pred nama su još radovi na porti i konaku. Mnogo je dobrih ljudi koji pomažu da se ovaj sveti hram uredi, a po blagoslovu Episkopa Fotija nekima od njih danas je odato priznanje zbog velike ljubavi koju su iskazali prema svojoj crkvi. Ordenom dr Nikodima Milaša nagrađen je gospodin Mladen Kalanj, a gramata priznanja dodeljena je Jovi i Dušanki Pupovac, Ratku Novakoviću, Predragu Maruniću, Dragi Kalanju, Vladoslavu Stanivuku, Slobodanu (Jove) Maruniću, Slobodanu (Nikole) Maruniću, Branku Kalanju i Milomiru Maruniću. Zbog svoga truda i pomoći da se čuju vesti iz Eparhije dalmatinske Pravoslavnom Dalmacijom nagrađena je novinarka Vaska Radulović.

Pjesma

Ој зелена боровино
Шуматорје моје мило
Да ли причаш Светој Петки
Кол’ко нас је некад било


Кол'ко нас је долазило
Уз Брежину са три стране
Како би се помолили
Ил' славили свете дане


Зато браћо Бјелинари
Гдје год да сте соколови
Сјетите се гдје је црква
Гдје вам леже прадједови


Своју цркву и гробове
Бар понекад посјетите
Запалите једну свијећу
И за мртве помолите


Нек' се душе праотаца
Мајки, баба и дједова
Не препусте забораву
Од унука и синова


Ти су наши стари преци
Сложно цркву саградили
Прије равно 200 љета
Аманет нам оставили


Више гладни него сити
Имали су јаку вољу
Да саграде покољењу
Нашу свету богомољу


Без алата ал у слози
Жуљевите чврсте руке
Уз благослов свете Петке
Саградили с пуно муке


Сад је дошло на нас време
Да светињу обновимо
Својој дјеци, унуцима
У наслијеђе оставимо


Сјетите се најмилијих
Покојника и гробова
Сјетите се аманета
наших драгих прадједова

Нек љепота и свјетлина
Светог храма и звоника
Обасјава бијеле кости
и гробове покојника

Може нетко од нас рећи
Да је криза широм свијета
Ал се ипак боље живи
Него прије 200 љета

Кад су могли прадједови
Ваљда ћемо и ми моћи
Цркву своју обновити
И с поносом у њу доћи

Зато никог не чекајте
Да по прилог дође к' вама
Већ се сами прикључите
Родбини и комшијама

Покажите љубав Богу
Без цинизма и шкртости
Јер се прилог цркви даје
Са поносом и радости

Можда и ми добро знамо
Кол'ко не'ко може дати
Ал' ОН ипак боље види
И на исти начин врати

Да не буде ником жао
Божја милост и спасење
Проналази донатора
И његово покољење


Beseda

link for download:here

NOVI BROJ KRKE

Iz štampe je izišao novi broj Krke.

Sadržaj broja: Patrijarh srpski Irinej u poseti eparhiji dalmatinskoj; Kako je živeo patrijarh srpski?; Vera i kultura; Marija – Bogorodica; Proročanstva prepodobnog Lavrentija o poslednjim vremenima; Barijere na putu do odgovornosti; Vreme Svetoga Duha; Novo svetilo Crkve - Sveti ispovednik Varnava; Starac Epifanije; Pogledaj ka nebesima; Rehabilitacija Sodome i Gomore; Vaš narod; Debeli i mršavi; Izazovi adolescencije danas; Kultovi „Nove Ere"; Moje vjeruju; Za decu; Vijesti iz eparhije.

opširnije u našoj sekciji publikacije

SVETA LITURGIJA U ŠIBENIKU

U Nedelju 21. po Duhovima (25.10.2015.god.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Fotije služio je svetu arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetog Spasa u Šibeniku, uz sasluženje paroha šibenskog protojereja Milorada Đurđevića. Na kraju Liturgije Episkop Fotije je poučio sabrani narod tumačeći odjeljak iz Jevanđelja po Luki (8,5-15), koji govori o sijaču i sjemenu.

SAN (VIĐENJE) SVETOG JOVANA KRONŠTATSKOG

ZaŠto Kosovo ne moŽe da bude
    u organizaciji UNESKO

 

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U BITELIĆU

Povodom hramovne slave Pokrova Presvete Bogorodice Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski  G. G. Fotije služio je danas (18.10.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Biteliću. Na ovom svetom mestu imali smo posebnu duhovnu radost koju su nam doneli završetak i osvećenje freskopisa u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice.

Episkop Fotije, u svojoj besedi nakon Svete Liturgije, zahvalio se svima koji su pomogli da se ovaj hram oslika, a posebno Njegovom Preosveštenstvu Episkopu bačkom G. G. Irineju i njegovom rođaku Boži Buloviću. On je najavio da će zbog izuzetnog zalaganja za obnovu crkava širom Eparhije dalmatinske gospodina Božu Bulovića predložiti pred Svetim Sinodom za odlikovanje Ordenom Svetoga Save. U Eparhiji dalmatinkoj ima još dosta hramova kojima je potrebna obnova, zbog čega je od neprocenjivog značaja svaka vrsta pomoći koju možemo da pružimo da bi svuda gde ima pravoslavnog naroda postojalo mesto za molitvu i liturgijsko sabranje. Sveti hram u Biteliću sada je obogaćen freskopisom koji je važan deo crkve, jer nas on podseća da smo u njoj uvek okruženi anđelima i svetiteljima i da sa njima zajedno služimo na Svetoj Liturgiji. Ipak, predstoji nam još dosta rada, jer takođe treba obnoviti portu i bratsku kuću, rekao je Episkop Fotije. On je podsetio koliko je ova godina važna za našu Eparhiju zato što smo u njoj proslavili mnoge jubileje: dve stotine godina postojanja bitelićke crkve, jedan vek od upokojenja Episkopa dalmatinskog Nikodima Milaša i četiri stotine godina od osnivanja Bogoslovije Sveta Tri Jerarha. Istorija kojoj svedočimo dokaz je duge tradicije pravoslavlja na području Dalmacije i istovremeno nam daje pravo da ovo mesto smatramo svojim domom, ali i veliku obavezu da sačuvamo od zaborava svoju veru, jezik i običaje. Pravoslavlje je religija jevanđeljske ljubavi koja nas uvek podstiče da budemo bolji nego što jesmo, a naša Crkva je širom otvorena za svakoga ko čistog srca želi da se približi Gospodu. Iako danas nije lako biti pravoslavni Srbin, zaveštanje naših predaka obavezuje nas da ostanemo dosledni u svojoj veri, jer nije najvažnije koliko nas vernih ima, već koliko smo spremni da se trudimo zarad Hrista u sebi. Zato su crkve pravo mesto na kome treba da nađemo duhovni mir, a svaka nedelja i praznik vreme kada se u njoj sabiramo u molitvi za željom da primimo Sveto Pričešće, poručio je Episkop Fotije.

    

VERNICI IZ BANJA LUKE U POSETI EPARHIJI DALMATINSKOJ

Grupa vernika iz Banja Luke na čelu sa ocem Teofilom, igumanom manastira Osovice, posetila je danas (17.10.2015.) manastire Krku i Svetu Nedjelju. Zajedno sa bratstvom manastira Krke oni su se sabrali na Svetoj Liturgiji, nakon koje su obišli manastir i katakombe.

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije poželeo je dobrodošlicu posetiocima i izrazio veliku radost zbog njihovog dolaska. Veoma je važno da vernici iz svih krajeva imaju na umu da su im vrata naših svetinja uvek otvorena, rekao je episkop Fotije i naglasio da je uvek blagosloveno kada kod ljudi ima interesovanja da vide i obiđu pravoslavne hramove i na taj način učine dobro i korisno svojoj duši. Nakon Svete Liturgije za sve prisutne je priređena trpeza ljubavi posle koje su Banjalučani nastavili svoj put ka manastru Svete Velikomučenice Nedjelje u Oćestovu.

KRŠTENJE U KISTANJAMA

U četvrtak (15.10.2015. god.), kada naša Sveta Crkva praznuje ugodnike Božije sveštenomučenika Kiprijana i četrnaest kazanskih mučenika, izvršeo je krštenje u hramu Sv. Kirila i Metodija u Kistanjama.

Svetu Tajnu Kršenja i Miropomazanja, nad polaznicima pravoslavne vjeronauke Osnovne Škole Kistanje, obavio je nadležni paroh II kistanjske parohije jerej Bojan Savić. Uz saglasnost roditelja djece, a u organizaciji njihovog vjeroučitelja gospodina Dušana Vukovića, realizovana je ova ideja rođena u školskoj klupi.Krštene su tri mlade djevojčice sedmog i osmog razreda osnovne škole, a njihovi kumovi bili su prijatelji iz razreda.

Po obavljenoj Svetoj Tajni paroh Bojan čestitao je novokrštenim članovima naše Crkve i poželeo im Božiji blagoslov u daljem školovanju i napredak u životu.

HRAMOVNA SLAVA U KNINU

Na praznik Pokrova Presvete Bogorodice(14. 10.2015.god) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju na hramovnoj slavi u Kninu, uz sasluženje sveštenstva i monaštva Eparhije dalmatinske. Svetoj Liturgiji u Kninu, po ustaljenoj tradiciji, prisustvovao je veliki broj vjernika iz čitavog kninskog kraja, kojima je ovaj dan, praznik koji je nekada bio slava i njihovog grada, uvijek od posebnog značaja. Većina vjernog naroda, nakon rezanja slavskog kolača, i osveštanja žita, pristupila je Svetoj Tajni Pričešća, najradosnijem trenutku svakog pravog hrišćanina, koja sačinjava suštinu najglavnijeg hrišćanskog crkvenog bogosuženja, svete Liturgije. Velika je radost za pravoslavni narod u Kninu, a prije svega za crkvu njegovu, što je učešće u Svetoj Tajni Pričešća uzeo i veliki broj dječice, koja svojim odrastanjem u crkvi pravoslavnoj najbolje čuvaju svoju vjeru.
U svojoj besjedi sabranom narodu, episkop Fotije naglasio je značaj liturgijskoga sabranja kao obrazac opstanka našeg naroda na ovim prostorima, i pozvao ih da čuvaju svoju vjeru, prvenstveno životom u crkvi, kako bi zadobili blagoslov Božiji i zaštitu Presvete Bogorodice. Preosvećeni Vladika posebno je naglasio značaj praznika Pokrova Presvete Bogorodice,  istorijat koji svjedoči o praznovanju njegovom u crkvi Hristovoj već oko hiljadu godina, i pokazuje neprestanu brigu i staranje Presvete Bogorodice za život crkve.
„Ovaj veliki praznik ustanovljen je u desetom vijeku, kada se Presveta Bogorodica javila u jednom hramu u Carigradu, držeći omofor nad sabranim narodom, okružena Anđelima Božijim. Pokrov ima i duhovnu simvoliku jer pokazuje da Presveta Bogorodica neprestano bdi nad crkvom Hristovom i moli se Bogu za nas, za sve stradalnike Hristove, ispovednike i sve one koji žive po veri i Zakonu Božijem. Danas, po Promislu Božijem, praznujemo i dva ugodnika Božija, koji su dobili duhovne darove upravo od Presvete Bogorodice. Jedan je sveti Roman Slatkopojac, koji je živio u desetom vijeku i bio đakon pri crkvi Svete Sofije u Carigradu. Pošto nije imao dar pojanja, on se molio Bogu i Presvetoj Bogorodici da mu u tome pomognu. Nakon što je u snu imao viđenje Presvete Bogorodice, koja mu je dala jedan svitak-kondak da pojede, on je dobio dar pojanja i pisanja kondaka. Sveti Roman Slatkopojac napisao je hiljadu kondaka, najviše u čast Presvete Bogorodice. Naša crkva danas praznuje i svetog Jovana Kukuzelja, svetitelja i monaha Svete Gore koji je živeo u dvanaestom veku. On je takođe od ikone Presvete Bogorodice Kukuzelise dobio dar pojanja.
Mnogi naši pravoslavi manastiri danas imaju čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice, kako u Dalmaciji,tako i svuda u svjetu, pred kojom se događaju razna čudesa, čudotvorna isceljenja koja svjedoče kako Presveta Bogorodica brine o nama, štiti nas i pomaže u svakoj nevolji. Mi hrišćani treba da budemo samo dostojni toga blagoslova i zaštite Pokrova Presvete Bogorodice. Naročito se to odnosi na nas pravoslavne Srbe u Dalmaciji koji smo na raspeću neprestano, i jedini put je da se u svojim hramovima  sabiremo neprestano, kao što smo se sabrali danas u Kninu, i kao što smo se sabirali tokom ljeta na pravoslavnim saborima oko manastira. To je jedini način da opstanemo kao narod, čuvajući svoj jezik, pismo i običaje. Mi samo treba sa vjerom da gledamo i živimo“ rekao je između ostalog , u svojoj besjedi Episkop Dalmatinski Fotije.
 Poslije Liturgije, u prostorijama Crkvene opštine kninske, za svo sveštenstvo i goste priređena je trpeza ljubavi, zalaganjem nadležnog sveštenika o.Vladimira Vukosavljevića.

Beseda

link for download:here

SVETA LITURGIJA U ŠIBENIKU

U Nedelju 19. po Duhovima (11.10.2015.god.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Fotije služio je svetu arhijerejsku      Liturgiju u hramu Svetog Spasa u Šibeniku,uz sasluženje  protojereja Milorada Đurđevića i protođakona Dajana Trifunovića.

Na kraju Liturgije Episkop Fotije je   poučio sabrani narod tumačeći odjeljak iz Jevanđelja po Luki (6,31-36) koji govori o savršenom milosrđu i ljubavi prema neprijateljima.

VENČANJE U CRKVI SVETOG SPIRIDONA U SKRADINU

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije, uz sasluženje sveštenstva Eparhije dalmatinske, venčao je u subotu (10.10.2015.) u hramu Svetog Spiridona u Skradinu, Đorđa Ostojića i Ivanu Bartulović. Izvršivši Svetu Tajnu Braka nad novim supružnicima Episkop Fotije im je čestitao i poželeo dug, srećan i čestit život.
Neka ovaj brak bude nalik onome iz Kane Galilejske i neka u njemu nikada ne manjka ljubavi ni smirenja. Ovom Svetom Tajnom blagoslovena je zajednica između muškarca i žene kojoj samo prisustvo Hrista daje pravo značenje i suštinu. Gospod naš je prvi koji nas uči istinskoj ljubavi i žrtvovanju zarad dobra naših bližnjih i upravo na tom primeru treba da se temelji bračna zajednica, jer je uzajamno odricanje muža i žene, jednog zarad drugog, pravi odraz hristolike ljubavi i nesebičnosti koja je jedini put ka bračnoj sreći.

Sveta Arhijerejska liturgija u manastiru OĆestovo

U prvu nedelju po prazniku Vozdviženja Kasnoga Krsta (04.10.2015.g.) Njegovo Peosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije služio je Sv. Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Oćestovo uz sasluženje sveštenstva Eparhije dalmatinske.
U svojoj besedi Episkop Fotije je naglasio značaj Časnoga Krsta za život svagog hrišćanina. Časni krst je najsvetiji znak i simvol naše vere. Sve Svete tajne se svršavaju prizivom Svetog Duha i pečatom Krsta: krštenje, mirpomazanje i božanska evharistija. Svi svešteni blagoslovi su u znaku krsta. Svešteni hramovi, svešteni predmeti i odežde osvećuju se Časnim Krstom. Nezamisliva je bilo koja ligurgička radnja ili skup bez krsta.
Preosvećeni Vladika Fotije je posetio sabrani narod da je današnji dan, po predlogu Eparhije dalmatinske, posvećen Sv. Nikodimu Milašu ispovedniku,  jednom od najvećih Episkopa dalmatinskih, koji bi blagoslovom naše svete Crkve trebao biti ubrojan u diptih Svetih i ovaj dan će biti posvećen njemu.
Manastir Oćestovo se nalazi u fazi obnove i izgradnje novog manastirskog konaka , te je Episkop Fotije apelovao na sve ljude dobre volje koji su u mogućnosti da pomognu da ovo bogomugodno delo završimo na dobro i korist naše Crkve i našeg mnogostradalnog naroda. Obnavljajući svetinje mi obnavljamo sebe naglasio je Preosvećeni Vladika.
Nakon Svete Liturgije za sve prisutne priređeno je posluženje i trpeza ljubavu u manastirskom konaku.

STAZAMA SVETIH

Na  prijedlog Uprave bogoslovije Sveta Tri Jerarha, a po blagoslovu Svetog Arhijerejskog Sinoda SPC-e u periodu od 19.09 do 27.09.2015. godine,  maturanti bogoslovije „Sveta Tri Jerarha“ u manastiru Krki boravili su na naučno-vaspitnoj maturantskoj ekskurziji. Ideja za realizaciju ove maturske ekskurzije potekla je iz temelja apostolkog  predanja , stazama Svete braće Kirila i Metodija i njihovih učenika sveti Petočislenika i naših rodonačelnika Svetog Save i Svetog Simeona. Zamisao je bila da se putevima Svetih Nemanjića učenici upoznaju sa bogatom hrišćanskom duhovnom i kulturnom baštinom našeg naroda na teritorijama Crne Gore, nekadašnje svetosavske episkopije zetske i Hercegovine, nekadašnje episkopije humske.  Tokom realizacije ekskurzije, sedmorica učenika predvođena dvojicom profesora posjetili su svetinje u Republike Crne Gore, svetinje Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Na početku svog putovanja posjetili su grad Dubrovnik i Saborni hram u Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj, te manastire u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj:  manastir Savinu, Miholjsku Prevlaku i Saborni haram u Kotoru. U nastavku boravka u Mitropoliji cetinskoj posjetili su : manastir Cetinje, Podmajne , Rustovo,  Dajbabe , Saborni hram u Podgorici, Saborni hram u Baru, Ćelija Piperska, Morača, Đurđeve Stupove, Ždrebaonik, Ostrog,  Duljevo, Župu Nikšićku,Saborni hram u Nikšiću i Praskvicu.
U Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj maturanti su posetili pored Sabornog hrama u Dubrovniku i Saborni hram u Mostaru,  manastir Žitomislić i Prebilovce, te rodnu kuću Svetog Vasilija Ostroškog.

Prilikom obilaska pomenutih manastira profesori i učenici su se poklonili Višnjem Trojedinom Bogu u Svetim Njegovim Ugodnicima: Svetom Petru Cetinskom ,  Svetom Stefanu Piperskom,  Svetom Simeonu Dajbabskom, Svetom Vasiliju Ostroškom i Tvrdoškom i Svetim mučenicima Prebilovačkim.

Važno je napomenuti ono što su svi učesnici ovog putovanja osjetili, a to je, gostoprimstvo i bratska ljubav svih naših domaćina koje smo posjetili i obišli. To je ono što karakteriše Srpski narod kao i njegove svetinje, hramove i manastire koji su uvjek bili i ostali dobri i čestiti domaćini.

Profesori i učenici bogoslovije „Sveta Tri Jerarha“ se zahvaljuju upravama svih manastira, hramova i bogoslovije  koje su posjetili, na ukazanom gostoprimstvu i bratskoj ljubavi.
Takođe zahvaljuju i svima onima koji su svojim novčanim prilogom pomogli da se ova naučno-vaspitna ekskurzija realizuje onako kako je i planirano.

KRSTOVDAN U MANASTIRU KRKI

Na dan kada praznujemo Vozdviženje Časnog Krsta (27.09.2015.), Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Nakon Svete Tajne Pričešća Episkop Fotije obratio se prisutnim vernicima govoreći o ovom prazniku, ali i o važnosti simbola krsta kako u hrišćanskoj veri tako i u pojedinačnom životu svakoga od nas.

Danas proslavljamo dva važna istorijska događaja, a to su pronalazak Časnog Krsta na Golgoti i njegov povratak iz Persije u Jerusalim. Sveta carica Jelena, obilazeći Svetu zemlju, naumi da pronađe Časni Krst Hristov. Čuvši da se on nalazi ispod neznabožačkog hrama Venerinog ona naredi da se taj hram sruši i tako bi. Kopajući u dubinu na tome mestu pronađoše tri krsta, a carica ostade u nedoumici kako da prepozna koji je od njih Krst Hristov. Nedaleko odatle pojavi se pratnja sa mrtvacem, pa patrijarh Makarije reče da polože na toga mrtvoga čoveka svaki od krstova koji su pronašli. Staviše na njega prvo jedan, a zatim drugi krst, ali čovek ostade da leži nepomično sve dok mu ne prineše treći krst, kada on čudom ustade među žive. Položiše zatim krst na jednu bolesnu ženu i ona istog trena ozdravi. Nemajući više sumnje da su pronašli Časni i životvorni Krst Hristov, patrijarh ga uzdiže da ga sav narod vidi, a ljudi u suzama zapevaše: „Gospode Pomiluj!“

Vekovima kasnije car Hozroj osvoji Jerusalim i odvede mnogi narod u ropstvo, a Krst Časni prenese u Persiju, gde je ležao četrnaest godina, sve dok grčki car Iraklije ne pobedi Hozroja i ne povrati Krst Gospodnji u Jerusalim.  Ušavši u grad grčki car ponese krst na svojim leđima, ali ga nešto zaustavi i ne dade mu da sa njim korača. Patrijarhu Zahariju ukaza se tada anđeo Gospodnji kako sprečava cara da u raskošnom carskom odelu prolazi putem kojim je Gospod hodio bos i ponižen. Čuvši to, Iraklije zbaci sa sebe carske odore i u bednoj odeći, bosonog iznese Krst na Golgoti i položi ga u hram Vaskrsenja Hristovog.

Od tih davnih vremena do dana današnjeg simbol krsta ostao je kako na svetim hramovima širom planete, tako i u srcu svakog hrišćanina, kao podsetnik na veliku žrtvu koju je Gospod podneo radi nas, žrtvu ljubavi koja je takođe i zavet za svakog vernika da svoj život učini vrednim Hristovog stradanja, živeći ga bogougodno i čestito. Savremena filozofija neretko nas uči da čovek treba po svaku cenu da izbegne muku i stradanje, da je prihvatljivo čak i učiniti nažao bližnjem svom da bismo mi sami izbegli neki bol. Ipak, treba da budemo svesni da je jednio put Krsta uistinu put Spasenja, rekao je Episkop Fotije. Brige koje nas pritiskaju u svakodnevnom životu predstavljaju naš lični krst koji svako od nas mora da nosi sa smirenošću i strpljenjem kojima nas je poučio upravo Gospod, jer ćemo jedino tako imati pravo da se nadamo Carstvu Nebeskom. Samo ako konstantno razapinjemo u sebi čoveka greha vođenog zemaljskim iskušenjima i ako sebe prinosimo na žrtvu radi bližnjih, a nikako obrnuto, možemo reći da volimo Boga i da istinski u Njega verujemo. Put Krsta nije lakši put, ali je put ljubavi, plemenitosti i drugih hrišćanskih vrlina bez kojih je čovek izgubljen i zauvek zarobljen u prolaznom i propadljivom svetu zemaljskih slabosti.

Beseda

link for download:here

HUMANITARNA POMOĆ ZA BOGOSLOVIJU

Dana 22. 09. 2015. godine takođe je prikupljena humanitarna pomoć za bogosloviju " Sveta Tri Jerarha " u manastiru Krka iz kašićke parohije. ovaj put su naši vrijedni domaćini donirali paprike, paradajz i lubenice za učenike bogoslovije. 
Priložnicima se zahvaljujemo na daru i apelujemo na sve ljude  da pomognu našu bogosloviju.

HRAMOVNA SLAVA U BRIBIRU

Na praznik Svetih Joakima i Ane (22.09.2015.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu posvećenom upravo ovim svetiteljima, u Bribiru. Prisutnim vernicima Episkop Fotije obratio se rečima o životu ovih dvoje bogougodnika koji su bili dostojni blagoslova da postanu roditelji Presvete Bogorodice.
Joakim i Ana živeli su uvek mirnim i bogougodnim životom i činili dobra i milosrdna dela, trošeći samo trećinu svoga imetka na sebe, a druge dve trećine razdeliše siromasima i pridariše svetom hramu. Dane su provodili u spokoju i molitvi i prođe tako pedeset godina kako živeše u braku, a nisu imali dece. Jednom prilikom kada odoše u Jerusalim da prinesu žrtvu Gospodu ukori ih sveštenik rečima da nisu dostojni da se od njih primi dar, jer nemaju dece. Nakon toga i ostali ljudi počeše ih omalovažavati, a oni se vratiše kući sa velikom tugom u srcu. Joakim odluči da se osami u pustinji i posveti molitvi, tražeći od Gospoda samo jedno – da učini čudo i podari im dete. Blagočestiva Ana za to je vreme ostala kod kuće gde je i ona dane provodila moleći od Boga pomoć. Dobri Gospod ne osta gluv na njihove molitve te posla svoga anđela koji se prvo javi Joakimu, a zatim i Ani i objavi da će dobiti preblagosloveno dete, ćerku kroz koju će doći spasenje ovom svetu. Ta reč se obistini i Joakim i Ana, iako već stari, postadoše otac i majka majke Božije.
Zbog njihovog blagočestivog života i nepresušne vere u Gospoda koja je učinila da na svet donesu Bogorodicu, ovim velikim svetiteljima posvećen je današnji praznik i, pored mnogih crkava u svetu, hram Svetih Joakima i Ane u Bribiru. U toku je obnova ove crkve, ali je potrebno još dosta truda da se ona u potpunosti obnovi i završi. Ako Bog da, sledeće godine trebalo bi da dobije novi ikonostas i da se još dosta uradi na njenom uređenju, rekao je Episkop Fotije. Mnogi od hramova širom Dalmacije potiču iz vremena kada su ljudi gradili bez pomoći tehnike i tehnologije, noseći kamen neretko na svojim leđima, pa samim tim predstavljaju ne samo velike svetinje, već i pravi dokaz jačine i dugovečnosti dalmatinskog pravoslavlja, kao i nepokolebljive želje ovdašnjih ljudi da imaju svoje mesto za sabranje i molitvu. Upravo zato je zajednička misija svih nas, svaštenstva i naroda, da svaku od ovih crkava obnovimo i na taj način očuvamo svoju veru, ali i zaveštanje naših predaka.

Beseda

link for download:here

Mala Gospojina u RaduČiĆu

Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice svetu Liturgiju, u hramu svetog velikomučenika Georgija u Radučiću, služio je nadležni paroh jerej Bojan Savić. Okupilo se pedesetak vjernika u hramu, a njih deset se pričestilo.
Po zaamvonoj molitvi prerezan je slavski kolač i osvećeno slavsko žito. Potom je izvršeno prekađivanje grobova svih onih koji počivaju na groblju pored hrama.
Trudom načelnika opštine Ervenik, gospodina Predraga Burze, pripremljeno je posluženje ispred hrama za sav okupljeni narod.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U BILIŠANIMA

Na praznik Rođenja Presvete Bogorodice Episkop Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Bilišanima, uz sasluženje sveštenstva Eparhije dalmatinske. U svojoj besedi Vladika Fotije je sabranom narodu čestitao hramovnu slavu i rekao da će se nastaviti radovi na obnovi njihovog hrama. Govoreći o samom prazniku, Vladika je rekao da je Presveta Bogorodica zaštitnica ne samo ovo svetog hrama koji je njoj posvećen, nego i svih hramova i manastira u nasoj eparhiji i cjelokupne Crkve Hristove. Posle Sv. Liturgije prerezan je slavski kolač u čast hramovne slave, a potom je priređena trpeza ljubavi u CO Obrovac.

Slava u manastiru Dragoviću

U nedjelju 20. 09. 2015. godine Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Dragoviću, drevnoj svetinji Cetinjske Krajine, uz sasluženje sveštenstva i monaštva Eparhije sremske i dalmatinske. Ono što posebno raduje ove godine je da se u velikom broju sabrao pravoslavni vijerni narod oko ove svetinje iz svih krajeva naše Eparhije. Trudom i zalaganjem svih prisutnih sveštenika, a posebno sveštenika iz C.O Zadar i C.O Biočić narod je organizirano, autobusima pristigao u manastir na molitvu i blagoslov.
Nakon Božanstvene Liturgije Sv. Jovana Zlatousta, Njegovo Preosveštensvo Episkop dalmatinski pozdravio je sve prisutne. U svojoj besjedi Episkop Fotije je naglasio značaj Presvete Bogorodice u domostroju spasenja ljudskog roda, o tome kako Ona i ovdje u pravoslavnoj Dalmaciji čini čuda i pomaže vijernom narodu kroz svoju Svetu ikonu koja čuva ovu svetinju. Poslije Svete Liturgije je prerezan slavski kolač i osvešano koljivo. Potom je priređena trpeza ljubavi za sve prisutne goste manastirskoj trpezariji.

Priziv Sv.Duha za učenike pravoslavne veronauke

Učenici Osnovne škole "Domovinske zahvslnosti" u Kninu, dana 10.9.2015. .godine prisustvovali su prizivu Sv.Duha za uspešan početak nove školske 2015/16. godine u manastiru Oćestovo.

Učenici koji pohaćaju pravoslavnu veronauku, zajedno sa svojim vjeroučiteljima, protonamesnikom Đorđem Veselinovićem i jerejem Aleksandrom Vujkom, posetili su manastir Oćestovo i tom prilikom izvršen je priziv Sv.Duha.

Nakon priziva Sv.Duha veroučitelji i bratstvo manastira, zaželeli su đacima da im Duh Sveti otvori srca,umove i usta da bi razumeli zakon  Božiji i da sa uspehom izuče sve korisne nauke, te da budu poslušni svojim učiteljima i roditeljima, na dobro i korist svoje crkve i vaskolikog roda našeg.

Polaznici vjeronauke su se upoznali sa istorijatom ove svete obitelji i tom prilikom su im uručeni molitvenici i podeljeni prigodni pokloni. Potom je priređeno posluženje đacima i druženje u porti manastira.

ČURUŽANI U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Epikop dalmatinski G. G. Fotije služio je u Nedelju 14. po Duhovima (06.09.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Ovoj Svetoj Liturgiji prisustvovala je grupa od pedeset vernika iz Čuruga koji su zajedno sa svojim sveštenikom, ocem Petrom, došli u Dalmaciju da bi posetili njene svetinje.

Episkop Fotije poželeo je dobrodošlicu svim vernicima, a posebno onima koji su prevalili veliki put da bi se danas sabrali u molitvi u ovom svetom hramu. Na ovome mestu Sveti apostol Pavle propovedao je hrišćanstvo još u prvom veku, a mnogo godina kasnije pravoslavni Srbi tu su podigli manastir Krku sa željom da on bude njihov duhovni, kulturni i prosvetni centar. Zato on već vekovima ima poseban značaj za sav pravoslavni narod bez obzira iz kog kraja Dalmacije ili sveta dolazi. Manastir posvećen Svetom arhangelu Mihailu uvek je bio svojevrsno utočište u kome svaki čovek sa verom u srcu može da potraži mir i da se pomoli za Spasenje. Iako je tokom vekova ovaj hram bio domaćin mnogih važnih istorijskih i kulturnih dešavanja, najvažniji događaj odvija se u njemu svake nedelje i na praznike. Sveta Liturgija upravo je taj događaj kroz koji svaki čovek oseća životvornost svoje vere, kada se kroz telo i krv Hristovu približava Gospodu. Govoreći o ovoj temu Episkop Fotije osvrnuo se na jevanđeljsku priču o velikoj gozbi, rekavši da je svaka liturgija svadba Carevog Sina na koju su svi pozvani, ali se nažalost tom pozivu mnogi ne odzovu. Ljudi se često izgovore da zbog nekih svojih poslova ne mogu da dođu u crkvu, ali koji posao čoveku treba da bude preči od sopstvenog Spasenja? Pa ako je i tako da iz jedne kuće ne mogu svi da prisustvuju liturgiji trebalo bi da barem jedan član iz svakog domaćinstva dođe kao predstavnik svoje porodice, pričesti se, pomoli i zapali sveću za zdravlje svojih ukućana. U narodu postoji verovanje da ne valja nedeljom raditi i da se često dešava da posao koji se toga dana obavlja propadne, što ljudi vide kao Božiju kaznu, ali Gospod ne želi da kazni ljude, već da ih vrati crkvi i na taj način približi sebi. Upravo zbog toga što je Sveta Liturgija put koji vodi ka Gospodu, nedeljom i praznikom treba da se saberemo u crkvi, a iz toga proizilaze i druge blagodati, jer ljudi na takvim sabranjima ne samo da se približavaju gospodu, već i jedni drugima i upoznaju se sa bremenom koje njihovi bližnji nose, pa tako jedni drugima i pomognu.
Nakon Svetog Pričešća Episkop Fotije zahvalio se parohijskom horu iz Čuruga čiji su članovi svojim glasovima ulepšali današnju Svetu Liturgiju. Za sve prisutne vernike u trpezariji manastira Krke priređena je trpeza ljubavi, nakon koje su gosti iz Čuruga otišli u posetu manastiru Krupi.

Beseda

link for download:here

Počela nova Školska godina u bogosloviji u manastiru Krka

 

U srijedu (2.9.2015.g.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije izvršio je priziv Svetog Duha za početak nove školske godine 2015/16. u bogosloviji u manastiru Krki.

U svojoj besedi  Episkop Fotije je pozdravio sve učenike posebno nove prvake, naglasivši da je smisao bavljenja bogoslovljem sticanje Svetog Duha. Bogoslovije su po tome drugačije škole od svetovnih, jer se učenici u njima uče savršenoj nauci Svetog Jevanđelja i vrlinskom životu.

Bogoslovija u Krki je crkvena škola koja je pod upravom Svetog Sinoda i ove godine proslavlja 400 godina od svoga osnivanja, a trenutno je pohađa 46 redovnih i desetak privatnih učenika.

POMOĆ U HRANI BOGOSLOVIJI U KRKI

Po blagoslovu Preosvećenog Gospodina G. Fotija, episkopa dalmatinskog i rektora Bogoslovije " Sveta Tri Jerarha " u manstiru Krka 01.09.2015.godine prikupljena je humanitarna pomoć za bogosloviju u kašićkoj parohiji. Vjerni i vrijedni narod kašićke parohije donirali su povrće ( paprika i paradajz ) za našu bogosloviju  i njene učenike. 
Ovim putem se zahvaljujemo svim ljudima dobre volje koji su dali svoj prilog i želimo im  svako dobro od Gospoda.

starac pajsije svetogorac

 

PRIZMA - HRT

EMISIJA O BOGOSLOVIJI SVETA TRI JERARHA

 

SVETA LITURGIJA U ŠIBENIKU

U Nedelju 13. po Duhovima (30.8.2015.god.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Fotije služio je svetu arhijerejsku      Liturgiju u hramu Svetog Spasa u Šibeniku,uz sasluženje paroha šibenskog protojereja Milorada Đurđevića.
Na kraju Liturgije Episkop Fotije je   poučio sabrani narod tumačeći jevanđelsku priču o zlim vinogradarima.

PRAZNIK USPENJA PRESVETE BOGORODICE U MANASTIRU KRUPI

Na dan kada proslavljamo Uspenje Presvete Bogorodice (28.08.2015.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krupi, uz sasluženje igumana tog manastira, oca Gavrila i drugog sveštenstva Eparhije dalmatinske. Zbog hramovne slave manastira Krupe okupilo se mnoštvo vernika, a među njima predsednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac i poslanik u Vladi Srbije Janko Veselinović.
Ovaj praznik, u narodu poznat kao Velika Gospojina, od velikog je značaja za svakog vernika, jer je ustanovljen u čast bogoroditeljke i proslavlja uspomenu na dan njenog upokojenja i Uspenja  u Carstvo nebesko. Raspeti Gospod ne htede da ostavi svoju majku samu na ovom svetu, pa sa krsta pogleda na apostola Jovana i reče joj: "Ženo, eto ti sina!" Potom se obrati svome učeniku rečima: "Eto ti majke!" Bogorodica se nastani u domu Jovanovom, na Sionu u Jerusalimu i ostatak svoga života provede moleći se i obilazeći često ona mesta koja su bila svedoci velikih čuda Sina njenoga.  U starosti, ona se često molila na mestu Vaznesenja Hristovog, želeći od Gospoda da je što pre uzme k sebi. Jednom takvom prilikom javi joj se Arhangel Gavrilo i objavi da će za tri dana biti upokojena. Bogorodica se s mirom vrati svojoj kući, želeći samo da pre smrti vidi ponovo sve apostole Hristove. Gospod joj ovu želju usliši i svi apostoli sabraše se u domu Jovanovom. Sa radošću u srcu ona ih ohrabri i uteši, pa zatim mirno i bez boli predade svoj duh Gospodu. Apostoli uzeše njen kovčeg i u pratnji mnogobrojnih hrišćana poneše ga u grobnicu svetih Joakima i Ane. Neki sveštenik jevrejski priđe kovčegu sa namerom da ga obori, ali mu u tom času angel Božiji odseče obe ruke. Videvši to, sveštenik poverova u Hrista i  bi isceljen pošto objavi svoju veru u Gospoda. Trećeg dana nakon upokojenja Presvete Bogorodice apostol Toma poželi da celiva njeno telo, ali kada otvoriše grob u njemu nađoše samo plaštanicu. Te večeri, ona se javi apostolima okružena angelima i reče im: "Radujte se, ja ću biti s vama navek!"

SLAVA SABORNOG HRAMA U ŠIBENIKU

Na praznik Uspenja Presvete Bogorodice (28.08.2015.godine), koji je slava Sabornog hrama u Šibeniku,paroh šibenski protojerej Milorad Đurđević služio je svetu Liturgiju u Sabornom hramu.Svetoj Liturgiji je prisustvovao veliki broj vjernika kako iz šibenske parohije tako i iz okolnih mjesta.
U Sabornom hramu se nalazi čudotvorna ikona Presvete Bogorodice pred kojom se mnogi mole i nalaze utjehu u svojim nevoljama.Tokom Velikogospojinskog posta čudotvorna ikona Presvete Bogorodice se iznosi na sredinu hrama, a tokom  posta do praznika Uspenja služi se Molebni Kanon (Akatist) Presvetoj Bogorodici, tokom kojeg mogobrojni vjernici dolaze i mole se pred ikonom.U znak blagodarnosti Presvetoj Bogorodici, za mnoge uslišene molitve, vjernici darivaju ikonu raznim nakitom (zlatnim i srebrnim).
Na Svetoj Liturgiji mnogobrojni vjernici su pristupili  Svetim Tajnama Tijela i Krvi Hristove.Na kraju Liturgije blagosloven je slavski kolač i slavsko žito koje je potom uz naforu dijeljeno sabranom narodu kao blagoslov.
Na kraju je u porti Sabornog hrama pripremljeno posluženje za sve prisutne.
                                                                                                                              

Hramovna slava u Dicmu

Danas je u prepunoj crkvi u Dicmu proslavljen spomen na praznik Uspenja  Presvete Bogorodice. Hram u Dicmu je posvećem ovome prazniku. Liturgiju su služili prot-stavr. Nikola Škorić i protojerej Slavoljub Knežević. Pored mnogo vjernika iz Dicma,Splita, Broćanca, Ubala i Sinja na Svetoj Liturgiji je prisustvovao i načelnik Opštine Dicmo g. Ivan Maretić. Već nekoliko godina Opština Dicmo pomaže našu Crkvenu Opštinu, kako novčano tako i materijalno na čemu smo mnogo blagodarni. Valjano je istaći da se na sv. Liturgiji pričestilo mnogo vjernika. U nastavku je prerezan slavski kolać, osveštsno slavsko koljivo i učinjena je litija oko hrama. U 18 h biće služeno večernje bogosluženje.

PATRIJARH SRPSKI IRINEJ U KISTANjAMA

U popodnevnim časovima na Preobraženje Gospodnje 2015. godine Njegova Svetost Patrijarh srpski gospodin Irinej stigao je u Kistanje u pratnji domaćina Preosvećenog Episkopa dalmatinskog Fotija i arhijereja Srpske Pravoslavne Crkve Mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija, gospode Episkopa: šumadijskog Jovana, vranjskog Pahomija, frankfurtskog i sve Njemačke Sergija, breganličkog Marka i vikarnog jegarskog Jeronima.

Ispred hrama Svetog Kirila i Metodija Njegovu Svetost dočekao je vjerni narod Kistanja i Bukovice. Oduševljen ovom istorijskom posjetom Patrijarha srpskog Kistanjama blagočestivi narod pohrlio je uzeti blagoslov od prvojerarha naše Svete Crkve. Potom je Patrijarh ušao u hram, poklonio se svetinji i svojim potpisom u Jevanđelje ovjekovječio ovaj događaj.

Uz pojanje mnogoljetstvija Patrijarh je izašao na plato ispred hrama gdje je upriličen kulturno-umjetični program u čast proslave Preobraženja i posete Patrijarha srpskog našem kraju. Prigodnom besjedom Njegova Svetost Patrijarh srpski Irinej obratio se blagočestivom narodu sabranom ispred hrama u Kistanjama.

SVEDALMATINSKI SABOR U MANASTIRU KRKI

PREOBRAŽENJE 2015.G.

 

preuzeto sa: http://lat.rtrs.tv

POMEN ŽRTVAMA U ŠIBULJINAMA

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije održao je danas (26.08.2015.) u crkvi Svetog Arhangela Mihaila u Šibuljinama, pomen za one koji su za vreme Drugog svetskog rata nevino postradali baš na ovom svetom mestu.
Život često ume sa sobom da donese tragediju, ali ono čemu nas naša Crkva uči je da uprkos nedaćama treba da živimo vrlinskim životom i dajemo sav svoj trud da bismo što više sledili primere koje su nam postavili naši svetitelji. Na taj način mi ćemo zaslužiti svoje mesto u Carstvu nebeskom, dok oni koji čine zlo treba da znaju da njihova sudbina u večnosti nije sigurna. Svi ćemo se jednom naći pred Božijim sudom, a to je jedini sud kome niko ne može pobeći i na kom će biti kažnjeni i oni čije je zločine zemaljska pravda previdela. Zbog toga ne smemo zavideti zločincima, čak i ako nam se čini da su zbog svojih zločina prošli nekažnjeno, jer je Gospod svevideći i pred njim niko neće moći da slaže i porekne svoja dela i nedela, objasnio je Episkop Fotije. Mi treba da damo sve od sebe da se ljudi koji su nevino postradali nikada ne zaborave i da se u svojim molitvama setimo žrtava svih ratova, a jednog dana, ako Bog da, ti ljudi će biti uvršteni u red svetitelja, pa će se oni na nebesima moliti za nas. Pre desetak godina u Eparhiji dalmatinskoj pokrenta je inicijativa da se postradali u ratovima na ovim prostorima, a posebno u Drugom svetskom ratu i ratu od 1991. do 1995. godine kanonizuju kao novomučenici dalmatinski i da im se na taj način oda počast zvog zrtve koju su podneli radi naše zajedničke vere.
Episkop Fotije izrazio je želju da se ovo mesto oživi, a crkva dovrši, oslika i ispuni vernicima, zbog čega će na sve moguće načine pomoći obnovu hrama Svetog Arhangela Mihaila. Paroh Saša Drča pohvalio je meštane Šibuljina, jer su se svi aktivno angažovali da bi ovaj sveti hram dobio izgled kakav dolikuje i da bi se u njemu Gospodu približile i mnoge buduće generacije.

Manastir Krka slavi 400 godina- patrijarh Irinej služio liturgiju


Svetom arhijerejskom liturgijom, koju je predvodio patrijarh srpski Irinej, sa mitropolitima i episkopima Srpske crkve, u manastiru Krka je nastavljeno obilježavanje četiri vijeka Bogoslovije i stotinu godina od upokojenja Episkopa dalmatinskog Nikodima Milaša.

 "Krka je, kroz vijekove, simbol opstanka Srba u Dalmaciji", istakao je patrijarh Irinej, rekavši da je sedmovjekovna istorija manastira Krka svjedok i čuvar pravoslavlja u ovim stradalnim krajevima.
 Proslavi u Krki prisustvuju brojni zvaničnici Srbije, Srpske i Hrvatske, a osim Srpske i Srbije o Srbima u Dalmaciji nema ko da brine, čuvajući našu zajedničku tradiciju.

Duhovno sabranje u manastiru Krka i posjeta patrijarha srpskog, kako se očekuje, dodatno će osnažiti položaj malobrojne srpske zajednice ovdje u Dalmaciji.
U kasnim popodnevnim časovima, patrijarh Irinej će posjetiti Šibenik i Split, ondašnje pravoslavne hramove, a sastaće se s gradonačelnicima ovih gradova i biskupima rimokatoličke crkve u Hrvatskoj.
Na sinoćnjoj Svečanoj akademiji poručeno je da su tragovi srpskog postojanja u Dalmaciji veoma duboki, a četiri vijeka Bogoslovije samo su potvrda upornosti i borbe srpskog naroda da ostane i opstane na ovim prostorima, uprkos mnogobrojnim istorijskim iskušenjima.

 U manastiru Krka bogoslovsko obrazovanje steklo je preko 800 sveštenika i više od 15 episkopa.Manastir se nalazi  tri i po kilometra istočno od Kistanja, u kanjonu rijeke Krke u Hrvatskoj.
Od svoga postojanja, manastir Krka je bio najznačajniji duhovni i kulturni centar pravoslavlja u Dalmaciji.
Početkom 17. vijeka u manastiru je osnovana škola za obrazovanje sveštenika. Sadašnja Bogoslovija Sveta Tri Јerarha osnovana je 1966. godine, dok je sa radom kao dvogodišnja škola počela 1964. godine.
Čubrilović: Nada u dobrosusjedske odnose i život
Predsjednik Narodne skupštine Srpske Nedeljko Čubrilović izrazio je nadu da više neće biti golgota srpskog naroda na prostoru Eparhije dalmatinske i da će se tu razvijati dobrosusjedski odnosi, ali i manastir Krka i život u njemu.
Čubrilović je rekao nakon Svete arhijerejske liturgije da prisustvo velikog broja ljudi na Svedalmatinskom saboru govori o veličini ljubavi prema manastiru Krka, ali i njegovom značaju, ne samo u duhovnom, već i svakom drugom smislu za srpski narod na ovom prostoru.
On je podsjetio na činjenicu da je manastir, u preko 700 godina svoga postojanja, prošao razne golgote i ratove, od velikih svjetskih do posljednjih na tlu bivše Јugoslavije.
- Nijedan ga nije ostavio bez posljedica, ali one, na svu sreću, nisu bile trajne. Život se vraća, kao i narod i ja se nadam da će, uz podršku ostalih dijelova srpskog naroda i ovaj narod ovdje opstati, rekao je Čubrilović.
Predsjednik Narodne skupštine sastao se danas, nakon Svete arhijerejske liturgije, sa patrijarhom srpskim Irinejom i vladikama Srpske pravoslavne crkve i ukazao na potrebu ujedinjavanja u rješavanju problema brojnih eparhija.
- Ima eparhija kojima je zaista potrebna pomoć, a pomenuo bih Bihaćko-petrovačku eparhiju, što treba institucionalno rješavati. Mislim da oni zaslužuju punu pažnju i da njihov rad treba da dođe do punog izražaja, rekao je Čubrilović.

preuzeto sa: http://lat.rtrs.tv

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U ZADRU

U Nedelju 12. po Duhovima (23.08.2015.) u Zadru su se okupili mnogi vernici kako bi uz svoga vladiku zablagodarili Gospodu. Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije zajedno sa sveštenstvom Eparhije dalmatinske i bratijom iz Grčke služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetog proroka Ilije.
On se ovom prilikom obratio prisutnima govoreći o velikom blagoslovu koji smo svi mi u Eparhiji Dalmatinskoj primili dolaskom Njegove Svetosti Patrijarha srpskog G. G. Irineja. Božijom milošću ovaj veliki događaj protekao je u miru i slozi, a naš Patrijarh bio je radostan zbog mnoštva vernika koji su ga dočekali u svakom mestu koje je posetio, rekao je Episkop Fotije. On je pozdravio sveštenike koji su došli iz Grčke i danas bili sa nama na Svetoj Liturgiji rekavši da srpski narod treba da se moli za svoju pravoslavnu braću čija se domovina sada bori sa ekonomskom krizom i svim njenim neželjenim posledicama, dodavši da naši ljudi dobro razumeju šta znači nositi težak krst, budući da se i sami godinama nosimo sa teškim posledicama rata. Episkop Fotije podsetio je na jevanđeljsku priču o bogatom mladiću ukažavši nam na opasno iskušenje srebroljublja koje čoveka veoma lako može da udalji od Boga. U savremenom svetu novac je za život neophodan, ali isto tako može nas odvesti pravo u zamku koja će postati nepremostiva prepreka na našem putu u Carstvo nebesko. Upravo zato moramo na njega gledati kao na nužno zlo, a nikako kao na lično svojstvo ili kvalitet koji nas čini vrednijim od drugih, imajući na umu da su prave hrišćanske vrline milosrđe, skromnost i briga o bližnjima.

Istorijska poseta Splitu

20. Avgust 2015 - 21:41

Njegova Svetost gospodin Irinej prvi Patrijarh koji je posetio grad Split

U podnevnim časovima 20. avgusta 2015. godine Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Irinej stigao je u Split. U centru grada, ispred Srpske pravoslavne crkvene opštine Svetog Save, patrijarha Irineja su dočekali protojerej-stavrofor Nikola Škorić i protojerej Slavoljub Knežević zajedno sa gradonačelnikom Splita g. Ivom Baldasarom. Paraklis Svetog Save bila je ispunjen pravoslavnim Splićanima koji su dočekali dan da prvi put u istoriji pozdrave Patrijarha srpskog. Dirljiv susret Patrijarha Irineja i vernog naroda ostaće upamćen po snažnim emocijama, velikoj i neskrivenoj radosti, ali i suzama koje su najupečatljivije prikazale svu snagu ovog istorijskog događaja. Patrijarh Irinej je uputio očinsku poruku ljubavi, utehe, ukrepljenja i blagoslov, ali i blagodarnost parohijanima što održavaju upaljenim svetosavsko kandilo u ovom drevnom hrišćanskom gradu.

preuzeto sa: http://www.spc.rs

Patrijarh srpski Irinej posetio Šibenik
20. Avgust 2015 - 21:32

Poslednjeg dana boravka u Eparhiji dalmatinskoj Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Irinej posetio je Episkopski dvor i crkvu Svetog Spasa u Šibeniku.
Njegova Svetost je stigao u Šibenik u pratnji domaćina, Preosvećenog Episkopa dalmatinskog g. Fotija, Visokopreosvećenog Mitropolita zagrebačko-ljubljanskog g. Porfirija i Preosvećene gospode Episkopa: šumadijskog Jovana, vranjskog Pahomija, bregalničkog Marka i vikarnog jegarskog Jeronima; protojereja-stavrofora Stojadina Pavlovića, direktora Patrijaršijske upravne kancelarije, dr Milete Radojevića, direktora Uprave za saradnju sa Crkvama i verskim zajednicama, i gđe Bose Prodanović, otpravnika poslova Ambasde Republike Srbije u Zagrebu.

preuzeto sa: http://www.spc.rs

Svedalmatinski sabor u manastiru Krki
19. Avgust 2015 - 15:01

Hiljade pravoslavnih vernika iz svih krajeva Dalmacije okupilo se jutros, na veliki hrišćanski praznik Preobraženja Gospodnjeg, u Svetoarhangelskom manastiru Krki da učestvuje u liturgijskom sabranju kojim je načalstvovao Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Irinej.

Prvojerarhu Srpske Pravoslavne Crkve sasluživali su domaćin, Episkop dalmatinski g. Fotije, Visokopreosvećeni Mitropolit zagrebačko-ljubljanski g. Porfirije i Preosvećena gospoda episkopi sremski Vasilije, bački Irinej, šumadijski Jovan, vranjski Pahomije, bihaćko-petrovački Atanasije, frankfurtski i sve Nemačke Sergije, bregalnički Marko, vikarni jegarski Jeronim i umirovljeni zahumsko-hercegovački Atanasije, kao i mnogobrojni sveštenoslužitelji iz više eparhija naše svete Crkve.

Liturgijskom sabranju molitveno su prisustvovali protojerej-stavrofor Stojadin Pavlović, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije; protojerej-stavrofor dr Zoran Krstić, rektor Bogoslovije Svetog Jovana Zlatousta u Kragujevcu; iguman studenički arhimadrit Tihon, iguman žitomislićki arhimandrit Danilo i namesnik manastira Kovilja jeromonah Isihije.

Cijeli tekst ovdje

Bogosluženju su prisustvovali i savetnik Predsednika Republike Srbije g. Radoslav Pavlović, savetnik Predsednika Republike Hrvatske g. Andro Krstulović Opara, predsednik Skupštine Republike Srpske g. Nedeljko Čubrilović, šef Kabineta Predsednika Republike Srbije g. Miroslav Latinović, generalni sekretar Predsednika Republike Srpske g. Siniša Karan, direktor Uprave za saradnju sa tradicionalnim Crkvama i verskim zajednicama Vlade Republike Srbije dr Mileta Radojević, saborski zastupnik Milorad Pupovac, nadbiskup zadarski monsinjor Želimir Puljić, izaslanik Kardinala zagrebačkog monsinjor Nedjeljko Pitarić, predstavnici diplomatskog kora, privrednici, kulturni i naučni poslenici.

Na kraju toržestvene arhijerejske Liturgije, prisutnima se obratio domaćin sabranja, Preosvećeni Epsikop dalmatinski g. Fotije, čiju besedu u celosti prenosimo:

Vaša Svetosti, Vaša Visokopreosveštenstva, Vaša Preosveštenstva, časni oci, uvaženi visoki gosti, braćo i sestre,

Evo dana koji stvori Gospod da se radujemo i veselimo u Njemu (Ps. 118, 24), jer se danas Gospod Hristos preobrazio na gori Tavoru, da bi svoje učenike, ali i sve nas i čitavu tvorevinu „pričestio“ Svojom netvarnom svetlošću. To i jeste tajna Carstva nebeskog – Bog na saboru bogova, živi i mrtvi, angeli i ljudi, okupani i prosvećeni nebeskom nepristupnom svetlošću u blagoslovenom Carstvu Oca i Sina i Svetoga Duha.

Svojim krštenjem na reci Jordanu, Gospod naš i Spasitelj Isus Hristos je čitavo starozavetno predanje, predstavnike zakona i proroka uzveo na uzvišeniji stupanj poznanja Boga kao Svete Trojice, dok je na gori Tavoru projavio punoću svoga božanstva i preko svojih učenika Petra, Jakova i Jovana prizvao sve ljude i čitavo čovečanstvo „da ne okuse smrti dok ne vide Carstvo nebesko koje je došlo u sili“ (Mt. 16, 28). Preobraženje je, dakle, punoća svetog krštenja, cilj ili teloj, kako su govorili drevni Grci i eshatološki smisao postojanja čoveka i celokupne tvorevine. Bog je sve stvorio da bi u Hristu bilo preobraženo i na taj način dobilo svoju večnu ipostas i spasenje. Tako govore Sveti Oci kada tumače nadumni događaj Preobraženja Hristovog na Tavoru. Tavor je u Novom Zavetu ikona novog i večnog raja sa koga su potekle tri reke bogoslovlja: liturgijskog, dogmatskog i asketskog (isihastičkog), napajajući Novi Izrailj – Crkvu Hristovu – „rečima večnog i neprolaznog života“ (Jn. 6, 68).

Zaista je Preobraženje Gospodnje punoća praznika, punoća naše vere, naše nade i ljubavi. U njemu se krije odgovor na sva kosmološka, antropološka i ehatološka pitanja, u njemu je odgovor na sva pitanja života i smrti, početka i kraja, jer je Preobraženje predukus Vaskrsenja.

Vaša Svetosti,

Mi smo se danas sabrali ovde u manastiru Krki blagodaću Duha Svetoga, Koji od Oca ishodi (Jn. 15, 26), da bi prosvećeni svetoduhovskom – tavorskom svetlošću videli preobraženoga Hrista i jedni druge kao svoju braću. Tim ciljem je bila rukovođena i blagočestiva Jelena Šubić, rođena sestra cara Dušana Silnog, kada je podizala ovaj manastir, da bi pravoslavni Srbi Bukovice i sve Dalmacije mogli se Bogu moliti, preobražavajući svoja bića svetim tajnama naše Crkve, koje su ništa drugo do snopovi tavorske svetlosti.

Nadahnut istim Duhom kir Teodor, Mitropolit dabrobosanski, koji u to vreme stolovaše u manastiru Rmnju, podiže pri ovoj krčkoj obitelji 1615. godine bogoslovsko učilište, da bude rasadnik svetlosti, rasadnik sveštenstva i monaštva, koje će sa narodom ovoga kraja nositi krst pravoslavnog svedočenja kroz istoriju.

Od svoga osnivanja krčka bogoslovija je postala jedno sa Eparhijom dalmatinskom. Kada je živela bogoslovija – živela je i Eparhija. Kada bi se gasila i zatvarala bogoslovija – gasio se i život u ovoj Eparhiji. To je najčešće bilo u vreme velikih stradanja, kada su moćne imperije koje su vladale ovim prostorima (Venecija, Mleci, Austrija i Turska), progonili pravoslavne Srbe da bi provodile svoju zemaljsku politiku i interese u čemu se svakako ne može prepoznati duh Preobraženja, već na žalost pre duh tame i destrukcije. Zbog toga se krčka bogoslovija često selila: 1832. godine u vreme Episkopa dalmatinskog Josifa Rajačića ona prelazi u Šibenik, da bi malo kasnije 1841. godine bila premeštena u Zadar, tadašnje sedište Eparhije dalmatinske, gde će biti sve do kraja Prvog svetskog rata 1920. godine. Posle Drugog svetskog rata, vladika dalmatinski Stefan (Boca) vraća bogosloviju ponovo u manastir Krku, svoje istorijsko sedište, gde će raditi sve do novog pogroma Srba u Dalmaciji u tragičnom ratu od 1991. do 1995. godine. Međutim, kako je Božija uvek poslednja, dade Bog da se ponovo obnovi rad ove bogoslovije 2001. godine, te ona posle apokaliptičke pustoši ponovo postaje znak nade, preobraženja i vaskrsenja našeg naroda u drevnoj i apostolskoj Dalmaciji.

Velika imena i značajni ljudi vezani su za naš manastir Krku i bogosloviju: Nikola Tesla, Vuk Karadžić, Dositej Obradović, Simo Matavulj, Vladan Desnica, Miloš Crnjanski, Mirko Korolija... Iz nje je do sada izašlo blizu hiljadu sveštenika - vladika, igumana i duhovnih radnika, kojih je bilo i danas ih ima na svim kontinentima. Oni su plod i izdanci ove svetinje i naše bogoslovije i najbolji svedoci značaja ovog najstarijeg bogoslovskog učilišta SPC.

Mi se danas, praznujući praznik Preobraženja u Krki, sećamo i velikog vladike dalmatinskog Nikodima Milaša, koji se upokojio tačno pre sto godina. Bez Milaša, po našem skromnom mišljenju, ni kamen na kamenu ne bi ostao od svetog Pravoslavlja u Dalmaciji. Milaš je bio istinski pastir ovog naroda, koji je svojim bogoslovljem svetih kanona i Pravoslavnom Dalmacijom ostavio neizbrisiv trag u istoriji SPC, a posebno u Eparhiji dalmatinskoj. Milaš je bio veliki prijatelj kijevske i carske Rusije, član Kraljevske akademije nauka, mnogih učenih društava širom Evrope, ali i onaj ko je iskreno brinuo o svome narodu i očuvanju njegvog kulturnog i nacionalnog bića. Milaš je sinonim dalmatinske Eparhije, njen učitelj Pravoslavlja, a ako Bog da, jednog dana i u Diptihu svetih, jer bi time bio i ostao putokaz svima nama „svojim životom i učenjem“, kako Vaseljenskom Pravoslavlju, tako i punoći hrišćanske Crkve.

Vaša Svetosti, braćo Arhijereji, dragi gosti,

Hvala što ste danas došli u manastir Krku da zajedno obeležimo ovaj veliki jubilej Eparhije dalmatinske i punoće SPC. Molim Vas da nas neprestano imate u svojim molitvama, kako bismo dostojno nosili krst svoj i krst poverenog nam naroda, naroda raspinjanog ali i vaskrsavanog. Eparhija dalmatinska sa svojim nemanjićkim svetinjama Krkom, Krupom i Dragovićem, opstala je i postoji i danas i vrši svoju misiju. Tome svakako doprinosi i naša obnovljena krčka bogoslovija, koja evo proslavlja 400 godina od svoga osnivanja. Ono što je utemeljeno na Krajeugaonom Kamenu (1.Pt. 2, 6) – Gospodu Hristu – večno je i neuništivo. To je upravo ono što nas je i danas sabralo i preobražava, čineći od nas slabih i smrtnih ljudi, hristolike ličnosti i svedoke večne i netvarne tavorske svetlosti. Blagoslovite.

Potom je Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Irinej pozdravio sve okupljene vernike i sve prijatelje ove velike svetinje, u kojoj se na današnji praznik Gospodnji vekovima okuplja hristoljubivi i bratoljubivi narod Dalmacije: - Danas su sa nama ovde i svi oni koji se silom prilika i neprilika nalaze rasejani po celom svetu. Siguran sam da su oni danas sa nama u svojim mislima i molitvama, i siguran sam da se sećaju vremena kada su na ovom mestu slavili veliki praznik Preobraženja Gospodnjeg.

U više nego nadahnutoj besedi, Patrijarh je podsetio da je ovo mesto osvećeno Božjom blagodaću koju je ovde svojevremeno doneo Sveti apostol Pavle, kao i blagoslovom moštiju ranohrišćanskih mučenika pohranjenih u katakombi ispod manastira. - Od tada do danas ovo mesto sija blagodaću Božjom i vekovima privlači one koji žele da uzdignu svoj um i srce ka Gospodu, poručio je patrijarh Irinej, naglasivši da je svaki čovek ikona Božja, bez obzira kojoj rasi i kom narodu pripada: - Svi smo narod Božji i deca Božja. To je najveći dar od Boga. To je poruka Jevanđelja, poruka Hristova upućena svima nama. To je i tajna današnjeg velikog praznika!

Govoreći o slavnoj i mučeničkoj istoriji Bogoslovije Sveta Tri Jerarha, Patrijarh je zahvalio na trudu i požrtvovanosti svima onima koji godinama izvode generacije vrsnih bogoslova, novih apostola, koji šire reč Božju. – Iz ove škole vekovima izlaze duhovni heroji oduševljeni Božjom rečju i Jevanđeljem, novi apostoli Crkve, poručio je patrijarh Irinej.

Patrijarh je sa naglašenim pijetetom govorio i o Episkopu dalmatinskom Nikodimu Milašu, koji se prestavio u Gospodu pre ravno stotinu godina: - Nikodim Milaš je veliko ime naše istorije. Veliki ugodnik Božji, veliki um koji je zadužio naš narod i Srpsku Crkvu.

Patrijarh Irinej je podsetio da su na prostoru Dalmacije u XIV veku pored manastira Krke podignuta još dva manastira, što svedoči o vekovnom prisustvu srpskog naroda u ovim oblastima. Patrijarh je poručio da je zlo koje je pretrpeo srpski narod u bliskoj prošlosti najveća tragedija: - To što se dogodilo - posebno imajući u vidu da se molimo istom Bogu, čitamo istu svetu Knjigu, isto Jevanđenje - ni Tvorcu nije bilo milo. Desilo se da se braća zavade i počinjena su zločinstva od kojih se i samo Nebo postidelo. To se uvek dogodi kada se čovek odvoji od Boga. To je posledica pada ljudi, posledica čovekovog greha. To nisu radili Božji ljudi. Čovek Crkve podnosi i trpi zlo. Pomolimo se da takve tragedije ostanu daleko iza nas, da se više ne ponove ni našem narodu ni drugim narodima. Hrišćanski misliti i hrišćanski živeti, ljubiti prijatelje i neprijtelje svoje - način je da se zlo iskoreni i izleči. Danas je teško vreme. Patrijarh Pavle je svojevremeno rekao da se zlo ne može pobediti radeći zlo. Na današnji veliki praznik ova svetinja poručuje svima: Moramo se preobraziti, neka rđavi postanu dobri, a dobri bolji i najbolji. Tako upravljajmo našim životima. Živeli i Bog vas blagoslovio.

Praznično saborovanje nastavljeno je bogatim kulturno-umetničkim programom.

Patrijarh srpski Irinej:
Dužni smo i pozvani da ponovo budemo braća

18. Avgust 2015 - 17:56

Susret hrišćanske ljubavi u crkvi Svete Stošije
Posle dirljivog susreta sa pravoslavnim vernicim Zadra i okoline, Patrijarh srpski g. Irinej, u pratnji Episkopa dalmatinskog g. Fotija i više otačastvenih arhijereja, u rimokatoličkoj crkvi Svete Stošije susreo se sa Nadbiskupom zadarskim g. Želimirom Puljićem, predsednikom Biskupske konferencije Hrvatske.

preuzeto sa: http://www.spc.rs

Patrijarh srpski g. Irinej stigao u Eparhiju dalmatinsku
18. Avgust 2015 - 17:51

Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje!
Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Irinej stigao je danas, 18. avgusta 2015. godine, u popodnevnim časovima u Eparhiju dalmtinsku. Prvojerarha Srpske Pravoslavne Crkve i više srpskih arhijereja na ulazu u grad Zadar dočekao je predstojatelj Pravoslavne Crkve u Dalmaciji Preosvećeni g. Fotije.
U pratnji Njegove Svetosti bili su Visokopreosvećeni Mitroplit zagrebačko-ljubljanski g. Porfirije i Preosvećena gospoda episkopi: sremski Vasilije, bački Irinej, šumadijski Jovan, vranjski Pahomije, frankfurtski i sve Nemačke Sergije, bregalnički Marko, vikarni jegarski Jeronim i umirovljeni zahumsko-hercegovački Atanasije.

preuzeto sa: http://www.spc.rs

preobraženje u manastiru krki
19.8.2015.g.

 

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je u Nedelju 11. po duhovima (16.08.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Uoči velikog praznika, Preobraženja Gospodnjeg, u ovom svetom hramu okupilo se izuzetno mnogo vernika koji su nakon zajedničke molitve pristupili Svetoj Tajni Pričešća.
U toku Svete Liturgije mogla s čuti jevanđeljska priča o nemilosrdnom slugi, koja u sebi krije snažnu hrišćansku poruku. Priča kaže kako je carstvo nebesko slično kralju koji je rešio da se obračuna sa svojim slugama. Kada kralj zatraži od jednog podanika koji mu je dugovao deset hiljada talanata da mu taj dug vrati, ovaj stade da ga moli da se na njega smiluje i da mu vremena dok skupi taj novac, a kralj tako i učini. Išavši putem sluga srete jednog svog dužnika i zatraži od njega da mu vrati sto dinara koji mu je ovaj dugovao, a čovek nije imao, pa i on kao dužnik zamoli za milost. Na to se sluga rasrdi i baci svog dužnika u tamnicu, a kada kralj sazna za to on prekori slugu što nije svome bližnjem ukazao milost koju je on njemu učinio i preda ga mučiteljima dok mu nije platio sav dug. Treba da znamo da je naš dug prema Gospodu mnogo veći od bilo kog zemaljskog duga, jer je to dug života i mogućnosti večnog života koji treba da zaslužimo. Upravo zbog toga moramo biti svesni milosti koju nam Gospod neprestano ukazuje i voditi se Njegovim primerom u odnosima sa svojim bližnjima. Milosrđe je jedna od osnovnih vrlina koju mora da poseduje svaki čovek ako u svom srcu ima želju da zavredi večni zivot, zato se u svakome od nas mora voditi konstantna borba da ne budemo kao ovaj nezahvalni i nemilosrdni sluga, već da poučeni Hristovom žrtvom budemo spremni da, kada je o potrebno, žrtvujemo sebe radi bližnjeg svoga rekao je Episkop Fotije.
On je takođe pozvao sve prisutne da se ponovo okupe u manastiru Krki 18. i 19. 8. kada će, povodom jubileja četiri veka bogoslovije Sveta Tri Jerarha i stogodišnjice od upokojenja Episkopa dalmainskog Nikodima Milaša, manastir posetiti Njegova Svetost Patrijarh srpski G. G. Irinej.

Beseda

link for download:here

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U GOLUBIĆU

Na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana (15.8.2015.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u Golubiću kod Knina sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom naše Eparhije. U svojoj besjedi Episkop je govorio o životu Svetog arhiđakona Stefana, o tome da hrišćani uvijek svjedoče ljubav bez obzira kako se drugi ophode prema njima, to je upravo potvrdio Sveti arhiđakon Stefan svojom mučeničkom smrću, jer svojom istinskom ljubavlju prema ljudima nije osudio one koji su ga kamenovali nego se molio za njih da im Gospod to ne uzme za grijeh. U toku Svete Liturgije izvršeno je krštenje male Angeline Grubić, ćerke Milana i Ivane Grubić, mladog bračnog para koji žive u Golubiću. 
Posle Svete Liturgije, blagosiljanja slavkog kolača i žita, činjenja litije oko hrama i pomena svim upokojenima na mjesnom groblju i onima koji su stradali u poslednjem ratu, pripremljena je trpeza ljubavi u prostorijama parohijskog doma.

LIKOVNA KOLONIJA U MANASTIRU KRKI

U periodu od 07. do 15. 08. 2015. manastir Krka tradicionalno je domaćin slikarima iz raznih krajeva Hrvatske i Srbije. Likovna kolonija u organizaciji manastira Krke, SKD „Zora“ i SKD "Prosvjeta" Kistanje okupila se i ove godine sa ciljem da iz lepote ovog svetog mesta nastanu vredni radovi koji će je kroz umetničku prizmu svakog pojedinačnog učesnika dostojno prikazati. Umetničko bratstvo manastira Krke okuplja se već više od dve decenije. Svi oni će zajedno, vođeni umetničkim darom, pokušati da prikažu bezvremenu vrednost ovog hrama, a njihova dela imaćemo priliku da vidimo 14.08. 2015. u prostorijama Doma kulture u Kistanjama. Tada će, pored ovogodišnjih, javnosti biti prikazani i radovi kolonije iz 2014. godine. Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije poželeo je dobrodošlicu učesnicima kolonije i istakao da je Crkva oduvek podržavala umetničko stvaralaštvo, kao još jednu manifestaciju silnih darova kojima nas je Gospod blagoslovio.

U likovnoj koloniji 2015. godine učestvovali su: Aleksa Arsović, Milenko Mihajlović, Slavko Marić, Nebojša Sinobad, Mira Milošević, Dobrila Vein, Nikola Štrbac, Nikola Rusić, Hajrudin Osmanagić, Zoran Krička, Fikret Abdić, Mićo Popović, Ljuba Krivokapić i Nataša Knežević.

SAJAM U MARKOVCU

U 10. nedjelju po Duhovima, 09. avgusta tekuće godine, Njegovo Preosveštenstvo Vladika Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu svetog proroka Ilije u Markovcu. Po ustaljenom običaju ovog kosovskog mjesta, sabor se održava u prvu nedjelju po prazniku svetog proroka Ilije.
Na Svetoj Liturgiji Preosvećenom Vladici sasluživalo je sveštenstvo sremske, budimske i dalmatinske Eparhije,kao i ipođakon Tode Manojlović iz kanadske Eparhije, koji je i ove godine prikupio veliki broj priloga za uređenje eparhijskog časopisa, a od vijernog naroda kanadske Epahije koji potiču sa prostora Pravoslavne Dalmacije.
Nakon otpusta, Vladika je u porti hrama prelomio slavski kolač i osvetio koljivo,a potom izvršio mali pomen za sve upokojene hrišćane ove parohije.
U svojoj besjedi, između ostalog, Episkop Fotije je naglasio da se svi zajedno trebamo boriti za opstanak na ovim prostorima, a posebno opomenuo srpske političare na ovim prostorima da oni kao jedini pravni predstavnici Srba u današnjoj državi Hrvatskoj moraju uložiti maksimalne napore u očuvanje srpskog življa i da preuzmu odgovornost u okupljanju privredne dijaspore sa ovih prostora,kako bi isti privrednici ulagali u svoja sela i gradove i zapošljavali srpske povratnike.
Za trpezom ljubavi,koja je pripremljena trudom i zalaganjem vrijednih parohijana, Vladika Fotije se zahvalio ipođakonu Todi Manojloviću na njegovom nesebičnom radu za našu Eparhiju, a takođe je saslušao članove građevinskog odbora ove parohije o planovima za freskopisanje markovačkog hrama.

UreĐenje hramovne porte u Kistanjama

  Povodom posete Njegove Svetosti Patrijarha srpskog G. G. Irineja Eparhiji dalmatinskoj i našem hramu sv. Kirila i Metodija u Kistanjama pojavila se inicijativa ljudi iz Kistanja o uređenju porte i platoa ispred hrama. Plan je da se posade dva stabla starih maslina kako bi ukrasili prostor oko hrama. Uradiće se i ograda oko same crkve, te postaviti ploča na hram koja će svedočiti ovom istorijskom događaju posete Patrijarha srpskog.

HRAMOVNA SLAVA U KAŠIĆU

U Nedelju (02. 08. 2015. god.) kada naša Crkva praznuje Svetog proroka Iliju  služena je Sveta Liturgija i proslavljena hramovna slava.
Nakon Svete Liturgije prelomljen je slavski kolač i jerej Mladen Skopljak obratio se okupljenom sabranom narodu.

HRAMOVNA SLAVA U BILJANIMA DONJIM

Na dan 30. 07. 2015. godine kada naša Crkva proslavlja Svetu velikomučenicu Marinu - Ognjena Marija služena je Sveta Liturgija u Biljanima Donji i tom prilikom proslavljena hramovna slava. Posle zamvone molitve prelomljen je slavski kolač i nakon pričešća i Svete Liturgije vjerni narod se zadržao ispred hrama i poslužio sa skromnim posluženjem pripremljenim od parohijana biljanske parohije.

PARASTOS NASTRADALIMA U „OLUJI“ ODRŽAN U MANASTIRU KRKI

U manastiru Krki danas (04.08.2015.) je održan parastos svim našim upokojenim bližnjima koji bili žrtve rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine. Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije zajedno sa sveštenstvom Eparhije dalmatinske i brojnim vernicima pomolio se za duše svih upokojenih Otaca Crkve i svih onih koji su postradali za veru Hristovu od Kosovskog boja do dana današnjeg.
Uoči godišnjice ove velike tragedije, sećamo se stradanja svih onih koji su život izgubili u svojim domovima, braneći ih, ili u progonu koji je bio posledica vojne akcije „Oluja“. Crkva ne zaboravlja one koji su postradali za veru i zato se borimo da ti ljudi budu uvršteni u Svete mučenike dalmatinske, rekao je episkop Fotije. Gledajući kroz istoriju uvek je bilo bezumlja i ratova, ali Crkva mora svojom ljubavlju da nadilazi svako zlo. Zato se molino za žrtve zločina, ali i za one koji su te zločine činili, da im Bog podari meko srce i da se pokaju zbog svojih grehova. Episkop Fotije naglasio je da je u ovakvim prilikama posebno važno podsećati se šta znači biti čovek, to jest biti hrištanin, prinositi sebe na žrtvu bližnima, a nikako činiti zlo zarad bilo kakve ideologije ili politike. Pominjući upokojene uvek mislimo na Strašni sud Božiji na kome će svako od nas dobiti u večnosti mesto koje zaslužuje i sve nevino postradale Gospod će nagraditi večnim životom, jer je njihova žrtva hristolika, a zločice kazniti zlom smrću, rekao je Episkop Fotije.
U svim Eparhijama Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj danas je služen parastos za žrtve rata, a molitve hiljada vernika upućene su bližnjima koji su nastradali u ovom zločinu.

OSVEĆEN KRST U MORPOLAČI

Uoči praznika svetog Ilije (02. 08. 2015. g.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Fotije osvetio je krst visok 6,5 metara, koji je postavljen na groblje u Morpolači. Ovim je učinjen početak, ako Bog da, i osvećenja zemljišta za gradnju crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Morpolači.
Zahvaljujemo svima koji su pomogli da se ovaj veličanstveni krst uradi i postavi u Morpolači, gde se do sada mali broj Srba vratio, ali se nadamo boljem, jer se uz ovaj krst planira i gradnja novog hrama Svetog Vasilija Ostroškog. Daj Bože da tako i bude, jer će to biti mesto okupljanja i sabiranja naroda ovog kraja oko svoje Crkve i svoje svete vere.
Na sam dan svetog Ilije, Episkop Fotije je služio večernje bogosluženje u Đevrskama i presekao slavski kolač u spomen hramovne slave. Tom prilikom, Episkop Fotije je pozvao sve verne da na Probraženje (19.08.2015. g.) svečano i u velikom broju dočekamo našeg Patrijarha Irineja i druge goste u manastiru Krki.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U ZADRU

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas (02.08.2015.), uz sasluženje sveštenstva Eparhije dalmatinske, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetog proroka Ilije u Zadru. Na dan hramovne slave ova crkva bila je ispunjena vernicima koji su sa željom da zajedno proslave ime ovog bogougodnika pristupili Svetoj Liturgiji.
Episkop Fotije izrazio je veliku radost zbog broja prisutnih kojima se obratio rečima o delima Svetog Ilije i njihovom značaju koji i mi danas osećamo. Kada govorimo o ovom svetitelju, govorimo pre svega o čudotvorcu, o čoveku koji se kao jedan od nas, običnih ljudi, udostojio imena Gospodnjeg i približio Gospodu i od Njega dobio moć da čini razna čudesa. Da bi odvratio narod od idolpoklonstva i neznabožačkih rituala on zatvori nebo nad Izrailjem i bi suša tri godine i šest meseci, pa pozva kišu svojom molitvom, spusti sa neba plameni oganj i zapali žrtvu Bogu, čudom vaskrse čoveka u Sarepti i proreče smrt caru Ahavi i carici Jezavelji koji su narod gonili na poklanjanje lažnom bogu Vaalu. Ova i mnoga druga čudesa učini Sveti Ilija darovan silom Gospodnjom i tako dokaza  vlast Božiju, a ljude spasi od služenja lažnim božanstvima. Od ovoga velikog svetitelja možemo se naučiti snazi vere i istrajnosti koja je bila temelj hrišćanstva kroz istoriju do dana današnjeg, a koja je sada od presudnog značaja, posebno za srpski narod u Dalmaciji. Da bismo očuvali svoje mesto i svoja prava moramo biti posnosni na svoju veru, boriti se za Hrista u sebi i na taj način prinositi trud da budemo što bliži Gospodu. Moramo biti dostojni naslednici svojih slavnih predaka, a da bismo to postigli treba sačuvati hrišćanske vrednosti po kojima je pravoslavni rod uvek bio prepoznatljiv, a to su ljubav prema Bogu i prema bližnjem svome. Episkop Fotije pozvao je sve koji su danas bili u crkvi Svetog proroka Ilije da se na istom mestu saberu 18. ovoga meseca, kada će ovaj hram posetiti Njegova Svetost Patrijarh srpski G. G. Irinej i na taj način pokažemo koliko važno mesto u srcima ovdašnjih ljudi zauzima pravoslavlje.

Ilindan na Bearinom Zelovu

Danas, 02.avgusta na praznik sv.proroka Ilije, proslavljena je hramovna slava istoimenoga svetitelja i velikog Božijeg proroka.  Sa oko stotinjak vjernika sveštenici splitske parohije protojerej-stavrofor Nikola Škorić i protojerej Slavoljub Knežević služili su sv. Liturgiju. Ovu duhovnu radost upotpunio je kvartet pojaca iz Novoga Sada i Splita koji  veleljepnim pjevanjem nikoga nije ostavio ravnodušnim.
Na kraju Liturgije je prelomljen slavski kolač i osveštano je žito. Učinjena je litija oko hrama i pomen svim ktitirima i priložnicima a među mnogima i velikom sportisti i dobrom čovjeku i vjerniku Vladimiru Beari čiji je grob kraj hram svetoga Ilije prazan. Ovaj divni čovjek sahranjen je na gradskom groblju Lovrinac u Splitu iako to, sigurno nije bila njegova želja. Želja  mu je bila da ga se sahrani na Zelovu pored njegovih predaka. No, na čast i obraz onima koji mu nisu ispunili posljednju želju.
Na kraju liturgijskog slavlja otac Slavoljub je, čestitao slavu svima prisutnima pozivajući vjerni narod da slijedi primjer ognjene vjere sv.proroka Ilije koji je toliko bio u Gospodu da je i najtežu prepreku između Boga i čovjeka 'smrt', sažegao te je živ, ne iskusivši smrt uzišao Gospodu kojem je silno i ognjeno služio i kome će još  poslužiti pred drugi Hristov dolazak.

Proslava svete velikomučenice Marine
u manastiru Oćestovo

Dana 30.07.2015. godine kada proslvljamo uspomenu na svetu velikomučenicu Marinu liturgijskim sabranjem je proslavljena ktitorska slava manastira Oćestovo.
Svetu Liturgiju služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva eparhije gornjokarlovačke i dalmatinske.
U svojoj besedi Preosvećeni Vladika je upoznao sabrani narod sa žitijem Svete velikomučenice Marine. Naš život treba da se saobražava sa životima svetih Božijih ugodnika kako bi po njihovom primeru dostigli najviši stepen hrišćanske vrline i preobrazili svoje biće  svetotajinskom etikom života po primeru svetih ljudi.
Na kraju svoje besede Episkop Fotije pozvao je sabrani narod  da se okupi na Preobraženje ( 19.08.2015. ) u manastiru Krka kada proslavljamo 400 godina od osnivanja bogoslovije u manastiru Krki kada će prisustvovati Njegova Svetost Patrijarh srpski G. G. Irinej sa arhijerejima Srpske pravoslavne crkve. 
Posle Svete Liturgije prerezan je slavski kolač i osvećeno sllavko žito koje su priremili  kumovi  ovogodišnje slave Nikola i Aleksandra Ušljebrka sa porodicom.
Nakon Svete Liturgije pripremljena je trpeza ljubavi za sve goste u manastirskoj trpezariji.

SLAVA HRAMA U KARINU

U utorak kada proslavljamo Svete mučenike Kirika i Julitu ( 28.07.2015) Njegovo Preosveštenstvo Gospodin G. Fotije episkop dalmatinski služio je Svetu Liturgiju u Karinu uz sasluženje monaštva i sveštenstva eparhije dalmatinske. Svetoj Liturgiji je prisustvovalo mnoštvo vjerujućeg naroda karinskog i ravnokotarskog kraja. Nakon zamvone molitve prelomljen je slavski kolač i preosvećeni episkop G.G. Fotije obratio se okupljenom vjernom narodu nadahnutom poučavajućom besjedom.

Vladika Fotije: Srbi u Hrvatskoj su građani drugog reda


Vladika dalmatinski Fotije o položaju srpskog naroda u Hrvatskoj: Politička i nacionalna sloboda Srba još bi trebalo da se osvaja. Ne znači nam da u crkvu vratimo relikvije, ako u njoj nema naroda

Svakodnevno se molimo za povratak i trajni opstanak Srba i u Dalmatinskoj eparhiji i u Hrvatskoj. Do rata devedesetih, u Dalmaciji je živelo oko 120.000 Srba, danas jedva četvrtina, većinom starijih. Najviše naroda iselilo se iz gradova, i tamo se najmanje vratilo. Njihovi stanovi su zauzeti, pa vrlo teško mogu da se u njih vrate. U unutrašnjosti Dalmacije, u selima, stanje je bolje. Čak i ako se nisu odlučili za konačan povratak, Srbi iz tih krajeva su barem kuće obnovili, a u njih uvek neko može da se vrati.

Ovako o povratku prognanih Srba u Dalmaciju, ekskluzivno za "Novosti", govori episkop dalmatinski Fotije. Naglašava i da je leti drugačije, življe, jer mladi sa ovih prostora dolaze da posete roditelje i obiđu svoje kuće i imanja. Radovali bi se, kaže, kada bi i oni ostali da žive na pradedovskim ognjištima. Ali, za to su potrebna bolja vremena, bolji politički i ekonomski uslovi. Iako prognan "ognjem i mačem", narod je, nastavlja vladika, na svoja imanja počeo da se vraća 1997, i da obnavlja život iz pepela. Tako je bilo do 2003, kada se povratak gotovo zaustavio, uglavnom iz ekonomskih razloga.
- Kada su se dve godine posle "Oluje", prvi Srbi vratili na svoja ognjišta, bili smo svedoci "biblijske sirotinje" tih povratnika. Takvih situacija, nažalost, ima i danas. Kada obilazimo povratnike susrećemo se sa neverovatnim siromaštvom. Vrate se u kuće u kojima nema ništa, čak ni stolica. Sveštenici ih obilaze, trude se da im budu na usluzi, a i Eparhija im je pomagala i pomaže koliko može. Kupujemo namirnice, nameštaj, belu tehniku, posuđe... Trudimo se da novčano pomognemo i deci, ako ih u povratničkoj porodici ima.


* Šta bi danas podstaklo povratak mladih?


- Sad je najvažnije da ekonomski oživi ovaj kraj. Penzioneri su se vratili, ali da bi to učinili i mladi neophodna im je ekonomska sigurnost. Moglo bi da se živi kad bi se ljudi više bavili stočarstvom, povrtarstvom, vinogradarstvom, maslinarstvom...
* Zar je to problem ako se vraćaju na svoja imanja?
- Mladi su se svuda, pa i oni koji bi se vratili u Dalmaciju, otuđili od takvog načina života. Preziru ga. Smatraju da je prevaziđen, svi hoće kancelarijski posao. A da bi ovde čovek živeo potrebno je da se ne boji posla nego da ga se prihvati.
* Čini se da većina mladih koji bi se vratili, ipak najviše strahuje od provokacija, pretnji...
- Istina. Jer, politička i nacionalna sloboda Srba u Hrvatskoj još treba da se osvaja. A, biće je kad mi ovde budemo imali potpunu slobodu kao ljudi. Kad država bude zaista uvažavala prisustvo Srba na ovim prostorima, našeg pisma, običaja, kulturnih i istorijskih spomenika. Ako bi, za početak, poštovala slovo svog zakona i u opštinama u kojima danas živi trećina Srba i omogućila postavljanje i ćiriličkih natpisa i tabli na državnim institucijama i javnim mestima. Osim toga, da bi se Srbi u Hrvatskoj osećali kao kod kuće država Hrvatska treba da ih prihvati tako što će se, na primer, prekinuti sa uobičajenim ponavljanjem iste priče da su Srbi agresori i ubice. A, kako srpski narod može biti agresor na zemlju u kojoj vekovima živi?


* Srednjovekovni manastiri Krupa, Krka i Dragović, najbolji su svedoci bitisanja Srba u Dalmaciji. Koliko često preostali Srbi danas dolaze u crkve?


- Ima onih koji dolaze redovno i koje poznajemo. Oni u sebi nose mnogo crkvenosti, imaju liturgijsku kulturu, dolaze nedeljom i praznicima. S druge strane su Srbi koji nisu dovoljno upoznati sa verom, pa su daleko od crkve, ali nas iznenade kada dođu na liturgije za Badnji dan, Božić ili Vaskrs. Za te praznike, recimo, crkva u Šibeniku bude premala da primi sve vernike.
* Ima li pokušaja nasilnog prisvajanja crkava SPC?
- Hvala Bogu nema. Pojavila se neka nevladina organizacija koja je sebe nazivala hrvatskom pravoslavnom crkvom i uspeli su da se registruju kao NVO. Ideja njihovih pristalica, inače, vuče korene iz Drugog svetskog rata od Ante Pavelića i čistog ustaštva. Ti ljudi zagovaraju ekstremizam, isključivost, negiranje drugih vera i nacija, naročito Srba. To je njihov program. Zastrašujuće je što je moguće da takve tvorevine vaskrsavaju, ali, nažalost, živimo u vremenu kada je sve moguće, pa i tako nešto. Srećom, mi imamo vlasničke listove i tapije naših svetinja.
* Mogu li Srbi u Dalmaciji da obeleže mesta svog stradanja tokom građanskog rata devedesetih?
- Pokušavali su, ali to ide mnogo teško, jer su ti spomenici preko noći uništavani. U Golubiću kod Knina, baš na crkvenom zemljištu podignut je spomenik postradalima u ratu od 1991. do 1995. godine. Iste noći, taj spomenik je srušen. Onima koji su to uradili smetalo je i pominjanje nastradalih, ali i ćirilica kojom su njihova imena uklesana na spomeniku. To govori da Srbi još nisu dobili svoje pravo mesto u Hrvatskoj. Da su građani drugog reda koji nemaju pravo da obeležavaju mesta svog stradanja i ispišu ga svojim pismom.

 

* Ima li pokrštavanja Srba u katolike?


- Nasilnog, srećom, ne. Ima, međutim, Srba koji su potpuno udaljeni od crkve. Oni su obično u takozvanim mešovitim brakovima, pa imaju problem i nacionalne i verske pripadnosti. Oni su, rekao bih, najviše pritisnuti. U njihovom ponašanju postoji neko skrivanje i bežanje od svojih korena. Po nepisanom pravilu, lakše se odriču pravoslavlja i priklanjaju katoličanstvu. To naročito rade zbog dece, ukoliko su jedina pravoslavne veroispovesti u odeljenju i najbližem okruženju. Možda je razlog i preživljavanje. Srećom, takvih slučajeva je sve manje. Najviše ih je bilo tokom rata i posle njega. Jedan od naših izazova i važnih zadataka u Eparhiji, sada je da baš te ljude privedemo pravoslavlju i crkvi njihovih očeva.


* Kakav je odnos sa Rimokatoličkom crkvom u Dalmaciji?


- Rimokatolička crkva je ovde većinska crkva i to je realnost. Mi to uvažavamo i trudimo se da imamo korektan, ljudski i hrišćanski odnos. Bavimo se svojim poslom, svojim podvigom, brigom o svojoj crkvi, svojim svetinjama. Rimokatolički dostojanstvenici rade svoj posao. Ponekad se susrećemo na nekim priredbama i proslavama.
* Hoće li biti takvih susreta tokom predstojeće posete patrijarha Irineja manastiru Krka?
- Njegova svetost, uoči Preobraženja, dolazi u dvodnevnu posetu Dalmatinskoj eparhiji, povodom obeležavanja velikog jubileja - 400 godina Bogoslovije manastira Krka. Planirano je da patrijarh, 18. avgusta, najpre poseti našu Crkvu Svetog Ilije u Zadru, potom i rimokatoličku Crkvu Svete Stošije u kojoj se čuvaju mošti ranohrišćanske svetiteljke velikomučenice Anastasije. Tu će se susresti i sa nadbiskupom zadarskim Želimirom Puljićem, koji je, istovremeno i predsednik Biskupske konferencije Hrvatske.
* Marta 2012. potpisan je Protokol ministarstava kulture Srbije i Hrvatske o povratku kulturnih dobara, spasenih tokom rata, iz Srbije u Hrvatsku. Kakav je vaš stav o povratku srpske baštine?
- Ne treba žuriti. U toku rata neki Srbi su trezveno razmišljali i deo blaga izneli u Muzej SPC u Beogradu i Muzej u Sremskim Karlovcima. S druge strane mnogo onog koje je ostalo je spaljeno, polomljeno i poharano. Srećom, za spaseno blago koje je u Srbiji, sada možemo da kažemo da ga imamo i da potencijalno jednog dana može biti vraćeno u Hrvatsku. Mi želimo da ga vratimo i vratićemo kada se za to steknu uslovi.


* Koji su najvažniji?


- Povratak naroda i adekvatno opremanje riznica. Srpski narod je iznedrio te ikone i blago. Ono, pre svega, pripada Srbima u Dalmaciji, a tek u širem kontekstu i državi Hrvatskoj. Ništa nam ne znači da u crkvu vratimo vredne crkvene relikvije, ako u njoj nema naroda. Jer, narod je čuvar svetinja i zato mora da bude tik uz njih. Drugi preduslov je bezbednost riznica koje moraju da budu opremljene savremenim alarmima, klimatizacijom i drugom opremom za izlaganje relikvija. Ne smemo dozvoliti da, na primer, rukopisne knjige iz 14-15. veka, ili knjige sa originalnim potpisima Vuka Karadžića, Nikole Tesle, Sima Matavulja i drugih znamenitih Srba, budu ugrožene na bilo koji način.


* Raduju li se narod, monaštvo i sveštenstvo Dalmatinske eparhije predstojećoj poseti patrijarha Irineja?


- Svi se neizmerno radujemo i pripremamo se, rekao bih, podvižnički. Tim pre što je poslednji patrijarh koji je posetio manastir Krku bio blaženopočivši patrijarh German, a pre njega patrijarh Dimitrije sredinom dvadesetih godina minulog veka. Odavno, dakle, nismo imali tako radosnu posetu, a uvek je bio praznik za ovdašnji narod kad srpski patrijarh dolazi u Dalmaciju. Poseta Njegove svetosti osnažiće život našeg naroda na ovim prostorima. Manastir Krku je jula 1929, posetio i kralj Aleksandar Prvi Karađorđević.

autor: Jelena Matijević

preuzeto sa: http://www.novosti.rs

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U KOŽLOVCU

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas (26.07.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Kožlovcu. Nedelju dana nakon sabora u Oćestovu na praznik Svete Velikomučenice Nedjelje ponovo se u čast ove svetiteljke okupio veliki broj vernika, ovaj put u kožlovačkom hramu, upravo njoj posvećenom. Mnoštvo ljudi sabralo se u zajedničkoj molitvi i primilo Svetu Tajnu Pričešća, nakon čega im se obratio Episkop Fotije.

Govoreći o značaju Svete Velikomučenice Nedjelje za sav hrišćanski narod, kao i o dugoj istoriji pravoslavnih hramova i svetinja na području Dalmacije, Episkop Fotije je istakao koliko duboke korene ima pravoslavlje na ovim prostorima. Upravo zato je, danas možda više nego ikada, od presudnog značaja nastavljati tradiciju ovakvih sabranja na kojima ćemo kako druge, tako i sami sebe iznova podsećati na pravoslavne vrednosti i Svete Tajne u koje naš narod veruje. Liturgijsko sabranje i neiscrpna vera u večni život su ono što je naše ljude održalo u svim nedaćama koje su ih snalazile i zbog toga moramo da se borimo da sačuvamo pravoslavlje, a to ćemo najbolje činiti tako što nećemo dozvoliti da se u Dalmaciji ugase srpska ognjišta. Episkop Fotije zahvalio je svim prisutnima u Kožlovcu i pozvao ih da se, zajedno sa vernicima iz svih krajeva Dalmacije, na Preobraženje Gospodnje, ponovo saberu u manastiru Krki povodom proslave 400 godina krčke bogoslovije i stogodišnjice smrti Episkopa Nikodima Milaša. Na taj veliki praznik u manastiru Krki okupiće se i nekoliko Episkopa na čelu sa Njegovom Svetošću Patrijarhom srpskim G. G. Irinejem.

Krštenja u manastiru Krupi

Crkva Hristova se raduje, kada novi član bude uveden u Liturgijsku zajednicu vjernih sjedinjenih u jedno tijelo kome je glava Gospod Isus Hristos.
            Hvala Gospodu našemu Isusu Hristu ovih dana u manastiru Krupi imali smo čast da u zajednicu vjernih, Crkvu Hristovu, dobijemo nove članove. Krštenja su obavljena u petak i subotu   24 i 25 jula 2015.g.
Roditelji i rodbina krštenih su dali svoju sglasnost da ovu radosnu vijest podijelimo na zvaničnoj prezentaciji naše Eparhije, što rado i činimo.

POČELA SA RADOM LjETNA ŠKOLA SRPSKOG JEZIKA
U MANASTIRU LAZARICI NA
DALMATINSKOM KOSOVU

Blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa dalmatinskog Gospodina Fotija pri manastiru Lazarici na dalmatinskom Kosovu počela je sa radom ljetna škola srpskog jezika, koja će, ako Bog da, trajati čitavo ljeto. Trenutno školu pohađa 35 učenika većinom iz opštine Biskupija. Nastavu, uz pomoć volontera i roditelja, drži natavnica srpskog jezika Radmila Drezga,  predsjednica udruženja Žene kosovske doline. Ovu ljetnu školu finansijski podržava Kancelarija za saradnju sa Srbima u regionu iz Republike Srbije i opština Biskupija.

Po ovom primjeru ljetne škole srpskog jezika u Lazarici, pokušaćemo, uz Božiju pomoć, organizovati slične ljetne škole i u drugim manastirima naše Eparhije. To je i bila drevna tradicija pri manastirima u Dalmaciji, koju bi bilo dobro i u naše vrijeme obnoviti.

SLAVA MANASTIRA SVETE NEDELJE U OĆESTOVU

U  prvu nedelju po Petrovdanu  (19.07.2015.) kada se proslavlja Sveta Nedelja, u manastiru Oćestovu služena je Sveta Arhijerejska Liturgija koju je služio Njegovo Preosveštnstvo Episkop dalmatinski Gospodin Gospodin Fotije uz sasluženje    sveštenomonaštva i sveštenstva eparhije dalmatinske, sremske i mitropolije beogradsko-karlovačke.U prepunom hramu verujućeg naroda na Svetoj Liturgiji,  Episkop Fotije postavio je dosadašnjeg nastojatelja jeromonaha Heruvima za igumana manastira Oćestova.

Preosvećeni Vladika poželeo je novom igumanu da bude uzoran pastir svome stadu, dobar nastojatelj ove svete obitelji i da se njegovo bratstvo umnoži.

Nakon Svete Liturgije osvećen je slavski kolač, izvršen je trokratni ophod oko hrama sa ikonom svete velikomučenice Nedelje i održan pomen za sve ktitore i priložnike ove svete obitelji.

Na kraju je priređena trpeza ljubavi za sve goste i služašče sveštenstvo u manastirskom konaku.

PROSLAVA MATURE U MANASTIRU KRKI

U godini velikog jubileja, kada Bogoslovija Sveta Tri Jerarha u manastiru Krki proslavlja četiristo godina svog postojanja, obeležen je još jedan događaj vezan za ovu bogosloviju.

U utorak (14. 07. 2015. g.) je prva generacija obnovljene bogoslovije 2001-2005 proslavila deset godina od mature.

Proslava je obeležena služenjem Svete Liturgije u manastirskom hramu Svetog Arhangela Mihaila. Potom je održan zajednički čas i upriličen je svečani ručak .
Ova proslava bila je prilika da se ponovo okupi u manasturu Krki i podseti na đačke dane provedene u bogosloviji.

HRAMOVNA SLAVA U BIOČIĆU

Na praznik svetih apostola Petra i Pavla (12.07.2015.), Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije, uz sasluženje monaštva i sveštenstva Eparhije dalmatinske služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u Biočiću.

Liturgiji je prisustvovao veliki broj vjernika od kojih su se mnogi pričestili. Nakon sv. Liturgije i litije oko hrama prelomljen je slavski kolač. Poslije prigodne besjede, Njegovog Preosveštenstva Episkopa dalmatinskog G.G. Fotija u obližnjoj školi zaslugom vijernog naroda sela Biočić i Tepljuh kao i nadležnog paroha priređena je trpeza ljubavi za sve prisutne.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U BENKOVCU

Na praznik rođenja Svetog Jovana Krstitelja (07.06.2015.), Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je Svetu Arhijrejsku Liturgiju u Benkovcu. U hramu posvećenom upravo ovom velikom prazniku danas se okupilo mnoštvo vernika kako bi zajedno proslavili i prisustvovali rezanju slavskog kolača i slavkoj Litiji. Prepuna crkva još jednom je dokazala neospornu snagu pravoslavlja i istrajnost u veri ljudi sa područja Dalmacije.
Vest o rođenju Svetog Jovana prenese arhangel Gavrilo koji se, šest meseci pre svog javljanja Presvetoj Mariji Djevi, prikazao prvosvešteniku Zahariju u hramu jerusalimskom, objavivši čudesno začeće bezdetne starice. Zaharije ne poverova odmah arhangelovim rečima i zbog toga osta nem do osmog dana po rođenju Jovanovom. Kada dođoše rođaći Zaharijevi i Jelisavetini i upitaše ga koje bi ime hteo da nadene sinu, on napisa na komadu daske Jovan i od tog trena glas mu se povrati. Po celom Izrailju pronela se vest o pojavi arhangela Gospodnjeg i o ovom čudesnom događaju, pa tako za to ču i zloglasni car Irod. On posla dželate u dom Zaharijin da ubiju maloga Jovana, ali ga majka već beše sakrila. Razjaren neuspehom dželata Irod ih posla u hram da ubiju Zahariju i oni tako učiniše. Zaharije bi ubijen, a njegova krvi se usiri i skameni na pločama i ostade tako da zauvek svedoči o nedelima Irodovim. U skrovištu u pustinji Jelisaveta se ubrzo upokoji, a mladenac Jovan ostade sam na staranju Božijem.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas (05.07.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki,  uz sasluženje bratstva manastira. Na današnji dan sećamo se Svetog sveštenomučenika Jevsevija, episkopa samosatskog, koji je za vreme svoga života bio beliki borac protiv arijanske jeresi, a postradao je mučenički, 379. godine. U vreme gonjenja hrišćana od strane cara Julijana Odstupnika, episkop Jevsevije skinuo je sa sebe svešteničku odoru i obukao vojničko odelo, pa je zajedno sa vojskom krenuo u obilazak gonjenih crkava u Finikiji, Siriji i Palestini, postavljajući potrebne sveštenike, đakone i ostale klirike. Zajedno sa izgnanim patrijarhom Meletijem iz Antiohije sazvao je Sabor 361. godine na kome je, u prisustvu 27 arhijereja, strogo osuđena arijanska jeres, a pravoslavna vera ustanovljena onako kako je izražena na Prvom vaseljenskom saboru. Nakon kratkog carevanja blagočestivog cara Joviniana, na njegovo mesto dolazi zli car Valent koji ponovo počinje da goni hrišćane. Tada sveti Jevsevije beše prognan u Trakiju, ali ne pokleknu ni pred ovim iskušenjem i dočeka vreme cara Gracijana koji dade Crkvi slobodu, a prognane arhijereje vrati na njihova mesta. Po povratku u Samosat, Jevsevije krenu po zemlji da narodu pronađe zakonite pastire, a kada stiže u grad Dolihin da bi ustoličio novog arhijereja i iskorenio jeres arijansku jedan fanatični jeretik baci sa krova crep na njega i nanese mu povrede od kojih se ovaj svetitelj upokoji.
Svetlim primerom svog mučeništva ovaj svetitelj poslao nam je bezvremenu poruku istrajnosti u ispovedanju pravoslavlja i odolevanju iskušenjima. On nam je pokazao koliko je značajno priznati i poznati Boga bez obzira na nevolju koja nas je zadesila, a sličnu pouku vidimo i u jevanđeljskoj priči koja se mogla čuti na današnjoj Liturgiji. Ovo čitanje iz Jevanđelja po Mateju govori o vremenu kada je Gospod idući naišao na dva besomučnika koji su živeli u grobovima četrdeset godina mučeni demonskim silama i unosili strah narodu koji je zbog brige za svoj život široko zaobilazio taj put. Videvši Isusa oni povikaše, „Šta hočeš od nas, Sine Božiji? Zar si došao amo pre vremena da nas mučiš?“ Oni zamoliše Gospoda, ako ih već izgoni, da ih pusti da odu u krdo svinja koje su pasle u blizini. Isus im usliši molitvu, a svinje gonjene demonima navališe sve sa brega u more i utopiše se. Videvši to svinjari pobegoše u grad i ispričaše sve tamošnjem narodu koji se uplaši ovakvoga čuda i zatraži od Gospoda da ode iz njihovog kraja. Ovi ljudi, umesto da sa blagonaklonom zahvalnošću gledaju na gospodnje delo kojim su spasena dva čoveka, uplašiše se njegove moći i podlegavši iskušenju straha, od sebe udaljiše Gospoda. Time su i oni postavili svojevrsan primer i dali poruku pogrešnog i pogubnog postupanja, jer su od sebe odagnali najveću blagodat, vezujući se za zemaljske gubitke (kakav je bio gubitak svinja) i ostajući time slepi za čudo. Postoje mnogi načini na koje se čovek nesvesno udaljava od Boga, ali je bit upravo u tome da ne dozvolimo da nas iskušenja koja donose svakodnevni problemi nateraju da okrenemo leđa Gospodu, već da Ga, poput demonima opsedanih ljudi u Jevanđelju, bez obzira na muku uvek prepoznajemo i uzdamo se u Njega, jer je to jedini put ka miru i izbavljenju.

PRIJEMNI ISPIT ZA EPARHIJU DALMATINSKU

Na osnovu uredbe o bogoslovskim školama i uslovima upisa u Bogoslovije SPC Eparhija dalmatinska objavljuje

K O N K U R S

Za upis u I razred Bogoslovija SPC za školsku 2015/16 godinu koji sadrži sledeće uslove:

Cijeli tekst ovdje

1. da kandidat nije stariji od 18 godina.

2. da nije oženjen.

3. da je duševno i tjelesno zdrav.

4. da kandidat ima razvijen sluh i glas za pojanje.

5. da kandidat ima osnovno znanje katihizisa i poznavanje Gospodnjih i Bogorodičinih praznika, kao i znanje iz sfera opšte kulture.

6. da je završio osnovnu školu, najmanje sa vrlo dobrim uspjehom i primjernim vladanjem.

Molbe za prijem podnose se odmah nadležnom arhijereju, preko nadležnog parohijskog sveštenika ili se donose na prijemni ispit.

Uz molbu prilažu se sledeća dokumenta:

a) original izvod iz matične knjige krštenih, izdat od nadležnog paroha;

b) svjedočanstvo o završenoj školi, zajedno sa đačkom knjižicom i ocjenama;

v) ljekarsko uvjerenje da je kandidat duševno i tjelesno zdrav

g) uvjerenje nadležnog parohijskog sveštenika o vladanju i podobnosti za sveštenički čin i da nije oženjen;

d) pismeni pristanak roditelja/staratelja da kandidat može upisati bogosloviju;

đ) pismenu obavezu svoju i svojih roditelja/staratelja, potvrđenu od nadležnog paroha, da će uredno uplaćivati upravi Bogoslovije određeni doprinos za svoje izdržavanje u internatu škole.

Prijemni ispit za kandidate za prijem u Eparhiju dalmatinsku održaće se 02.07.2015.g. (četvrtak) u prostorijama Bogoslovije Sveta Tri Jerarha u manastiru Krki, sa početkom u 10:00 časova.

Napomena: Kandidati su obavezni donijeti sve gore navedene dokumente i dati ih na uvid ispitnoj komisiji.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU LAZARICI

Na Vidovdan (28.06.2015.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije, uz sasluženje sveštenstva Eparhije dalmatinske služio je Svetu Arhijerejsku liturgiju u manastiru Lazarici. Veliki broj vernika iz Kosova, ali i drugih krajeva Eparhije dalmatinske okupio se da zajedno proslavi veliki praznik koji je i hramovna slava ovog manastira, a među njima i Bosa Prodanović, otpravnik poslova ambasade Republike Srbije u Hrvatskoj. Nakon Svete Liturgije održana je slavska Litija, a potom je u manastirskoj trpezariji priređena trpeza ljubavi. Priređen je i bogat kulturno – umetnički program na kome su nastupili izvorna grupa Golubić, srpsko kulturno društvo Prosvjeta Split i dečiji hor Pokrova Presvete Bogorodice. Episkop Fotije čestitao je svim prisutnima ovaj praznik i istakao duhovnu vrednost istorijskog događaja kojeg se danas prisećamo. Predanje kaže da se uoči Kosovske bitke knezu Lazaru prikazao anđeo Gospodnji i upitao ga za koje carstvo hoće da se opredeli, zemaljsko ili nebesko. Sveti car Lazar odabrao je carstvo nebesko i na taj način opredelio ceo srpski narod da poučen njegovim primerom i žrtvom uvek ponosno sledi put pravoslavne vere koji vodi u jedino večno castvo Gospodnje, rekao je Episkop Fotije.

Praznik posvećen Svetom mučeniku Lazaru, srpskom knezu, za naš narod oduvek je imao poseban značaj, o čemu svedoče razne pesme koje su o njemu ispevane, narodna predanja, ali pre svega sabranja vernika koji se na današnji dan nalaze u zajedničkoj molitvi po čitavom svetu. Za vreme svoga života knez Lazar bio je veliki ktitor i dobrotvor Crkve, obnovio je mnoge manastire poput Hilandara i Gornjaka, a sagradio Lazaricu i Ravanicu. Za oslobođenje srpskog naroda od turskih okupatora borio se u nekoliko navrata, a na Vidovdan 1389. godine u Kosovu Polju poveo je srpsku vojsku protiv turskog sultana Murata I u bitku u kojoj je i sam izgubio život. Sahranjen je u svojoj zadužbini, Ravanici kod Ćuprije, a zatim su njegove mošti prenete u sremsku Ravanicu, odakle su za vreme Drugog svetskog rata premeštene u Sabornu crkvu u Beogradu, gde i danas počivaju.

Beseda

link for download:here

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas (21.06.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki, uz sasluženje bratstva manastira. Na dan pomena Svetog Jefrema, patrijaha antiohijskog, u hramu posvećenom Arhangelu Mihailu, u zajedničkoj molitvi okupio se veliki broj vernika.
Nakon Svetog Pričešća prisutnima je Episkop Fotije govorio o važnosti duhovne borbe koja se odvija u svakome od nas, a za cilj ima odvajanje od greha i zemaljske, telesne filozofije. Pravoslavlje predstavlja borbu između bogolikog čoveka u nama i onog zemaljskog čoveka, sklonog strastima i robovanju telesnim zadovoljstvima. Te dve sile se u nama bore od trenutka kad smo krštenjem primili blagodat Duha Svetoga, rekao je Episkop Fotije.  Moderno doba sve se više udaljava od Boga, postavljajući kao primarne vrednosti u našem društvu materijalizam, novac i moć. Upravo u tome leži zamka savremenog života, jer čovek koji ima novac misli da sa njim može da dobije sve što mu treba i tako se sve više udaljava od Gospoda, a umesto toga počinje da obožava novac. Iskušenje srebroljublja na taj način porobljava čoveka koji postaje sluga materijalnim dobrima i zaboravlja svoje duhovne potrebe, pa na taj način sputava Hrista u sebi.  To je samo jedno od iskušenja kojima valja odoleti, a u tome nam pomažu liturgijska sabranja, molitve i Sveta Tajna Pričešća. Pri tome ne smemo zapostaviti dobročinstva i ostale hrišćanske vrline, jer je to ono što nas priprema da bismo zadobili božansku svetlost u svojoj duši.

Beseda

link for download:here

OBNOVA MANASTIRA SVETE NEDELjE U OĆESTOVU

Od 2011.g. blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa dalmatinskog G.G.Fotija počela je obnova ove svete obitelji, a 2013.g. aktivno je odpočeo manastirski život u Svetonedeljskoj obitelji manastira Oćestovo. Zahvaljujući Božijoj pomoći i ljudima dobre volje urađeno je dosta na manastirskoj obnovi. Dalji planovi, blagoslovom Episkopa Fotija,  baziraju se na izradu novoga konaka, neophodnoga za život bratije ovoga manastira i smeštaj za pridošle goste koje manastir redovno posećuju. Na našu radost, sve više i više ljudi želi da poseti ovu svetinju i provede dan sa bratijom manastira, pa su nam novi stambeni prostori potrebi za nesmetan život i rad. Shodno činjenici da nismo u mogućnosti da sami nastavimo dalje radove i nadajući se opet u pomoć dobrih ljudi, smatramo da ćemo i ove kao i protekle radove završiti uz Božiju i Vašu pomoć. Obnavljajući svetinje mi obnavljamo sebe i ostavljamo svedočanstvo za pokoljenja koja dolaze kao što su nama ostavili u nasleđe naši bogoljubivi oci.

POMOZIMO IZGRADNjU OVE SVETINjE!

Kunski račun:2402006-1100648908
IBAN:8824020061100648908
ERSTE AND STEIERMAERKISCHE BANK D.D.
SWIFT: ESBCHR22XXX

PROVALjENA CRKVA SVETOG VELIKOMUČENIKA GEORGIJA U ŽEGARU

U noći između 18. i 19. juna 2015.g. provaljena je crkva sv. velikomučenika Georgija u Žegaru. Nepoznati provalnik je obio južna vrata  i ušao u hram. U hramu nije pričinjena veća materijalna šteta osim što je nepoznati provalnik obio kutiju sa dobrovoljnim prilozima i uzeo novac. Nadležni sveštenik jerej Slađan Tubić je obavijestio policiju koja je izvršila uviđaj. Nadamo se da će počinioc ovog zlog djela biti pronađen i da se ovakvi i slični događaji više neće ponavljati.

Osveštan živopis u Minhenu

Srpska Pravoslavna Crkvena Opština Minhen proslavila je 7. juna 2015. godine svoga zaštitnika Svetog mučenika Jovana Vladimira.

Molitvena proslava počela je dan ranije, 6. juna, večernjim bogosluženjem kome je predhodilo služenje Doksologije Njegovom Preosveštenstvu Episkopu dalmatinskom g. Fotiju. Prazničnom večernjem bogosluženju prisustvovao je i Njegovo Preosveštenstvo Episkop frankfurtski i sve Nemačke g. Sergije.

Evharistijskim sabranjem načalstvovao je Vladika Fotije uz sasluženje Vladike Sergija, igumana manastira Krupe Gavrila (Stevanović) kao i većeg broja prezvitera i đakona iz Eparhije frankfurtske i sve Nemačke. Nakon osvećenja slavskih znamenja kolača i žita, osvećen je i živopis hrama Svetog mučenika Jovana Vladimira. Vladika Sergije pozdravio je dragog gosta Vladiku Fotija i poučio prisutni verni narod o značaju živopisa, istakavši da i živopis predstavlja nebesku Liturgiju, nebesku Crkvu. Dalje, u nastavku obraćanja narodu, Vladika Fotije u svojoj besedi je rekao da i danas u ovome svetu moguće je biti svet. Za to su nam najbolji primeri, ovde oslikani svetitelji Božiji, koji su u ovome svetu postali sveti. U ovome bogatome, zapadnom svetu gde je sve skoncentrisano na uvećavanje materijalnog bogatstva, mi treba da delimo milostinju, pomažemo se međusobno i pomažemo onima kojima je pomoć potrebna, istakao je vladika Fotije.

Po Litiji upriličenoj nakon osvećenja hramovnog živopisa, Episkop Sergije uručio je zaslužnima odlikovanja za izgradnju minhenskog hrama i crkvenog centra. Tom prilikom uručena su odlikovanja: protoprezviteru-stavroforu Slobodanu Milunoviću i Bajeriše Junge Ring, Orden Svetoga cara Konstantina koje je dodelio Sveti Arhijejski Sinod Srpske Pravoslavne Crkve, dok su episkopske gramate dobili: takođe, prota Slobodan Milunović i protoprezviter-stavrofor Đorđe Trajković, protoprezviter Marinko Rajak, protoprezviter Milorad Jovanović, crkvena Opština Minhen, Kolo Srpskih Sestara, hor Sveti Jovan Vladimir, kao i freskopisac Stanoje Bogićević.

Ovom molitvenom slavlju prisustvovali su predstavnici rimokatoličke i evagelističke crkve, kao i organizacije iz sfere minhenskog društvenog života.

Nakon Liturgijskog slavlja, trudom sveštenstva i crkvenog odbora, i naroda parohije minhenske, upriličena je svečana trpeza ljubavi, uz kulturno-umetnički program i prikupljena skromna pomoć Bogosloviji u manastiru Krki.

preuzeto sa: www.serbische-diozese.org

SVETA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Na Petrovske poklade (07.06.2014.), Svetu Liturgiju u manastiru Krki, uz sasluženje bratstva manastira služio je protojerej - stavrofor dr Vladimir Stupar. Otac Vladimir i ove godine došao je kao izaslanik Svetog Sinoda na maturu učenika Bogoslovije Sveta Tri Jerarha. U svojoj besedi on je pozvao vernike da preispitaju prirodu svoje ljubavi prema Bogu. Iako bi svako od nas na pitanje da li volimo Gospoda odgovorio potvrdno moramo imati u vidu da su drugačije osobine prave, božanske ljubavi od toga kako čovek ovo osećanje shvata. Da bismo u sebi gajili ljubav koja je dostojna Gospoda moramo na sve svoje bližnje gledati kao na braću i sestre i svoj prinos na Svetoj Liturgiji davati iz dubine srca, znajući da smo sa svakog liturgijskog sabranja izašli drugačiji, oplemenjeni i dotaknuti Božijom ljubavlju. Samo sa Hristom u našim mislima i otklonjeni od svake vrste egocentizma možemo tvrditi da volimo Gospoda, rekao je otac Vladimir.
Ovaj dan posebno je važan za manastir Krku, jer je danas iz njega izašla još jedna generacija svršenih bogoslova koji su proteklih pet godina svoga života tu proveli da bi se približili Gospodu i odavde poneli veru, dobrotu i blagostanje. Uz Božiji blagoslov oni će nastaviti svoje školovanje i, nadamo se, jednog dana ponovo doći u ovaj manastir kao sveštenici i dobri pastiri zahvaljujući znanju koje su ovde stekli.

Beseda

link for download:here

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Na praznik Svetog cara Konstantina i carice Jelene (03.06.2015.), Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki, uz sasluženje bratstva manastira. Pomen znamenitom caru Konstantinu i njegovoj majci Jeleni vrši se na ovaj dan kada se prisećamo njihovog velikog doprinosa pravoslavnoj veri. Pred bitku sa Maksencijem car bi uplašen zbog veće brojnosti suparničke vojse kada mu se na nebu ukaza sjajan krst i na njemu napisano:“Ovim pobeđuj!“ On tada naredi da se iskuje veliki krst po ugledu na onaj koji mu se prikazao i da se stavi ispred njegove vojske i snagom vere porazi neprijatelja. Nakon toga, 313. godine, car izda Milanski edikt kojim naredi da se prekine gonjenje hrišćana. Posle bitke u kojoj porazi Vizantijce, car sagradi na Bosforu grad Konstantinopolj, ali pade u tešku bolest.
U toj nevolji još mu se jednom Gospod smilova, javiše mu se apostoli Petar i Pavle i rekoše da potraži Episkopa Silvestra koji će ga izlečiti. Episkop nad njim izvrši Svetu Tajnu Krštenja i pouči ga hrišćanskoj veri, a kada u crkvi nasta razdor zbog jeresi, car Konstantin sazva 325. godine u Nikeji Prvi vaseljenski sabor na kome se osudi jeres i utvrdi pravoslavlje. Njegova majka, carica Jelena poseti Jerusalim, sazida na Golgoti crkvu Vaskrsenja i još mnoge crkve po Svetoj Zemlji.

POKLONIČKO PUTOVANjE U MANASTIR GOMIRJE

Po blagoslovu Njegovog Preosveštenstva Episkopa dalmatinskog G.G Fotija,a u organizaciji crkvene opštine zadarske,hodočasnici iz Zadra i okoline hodočastili su u manastir Gomirije,gdje su učestvovali na sv.Liturgiji.Vjernike je na kraju sv.Liturgije sa prigodnom besjedom pozdravio iguman manastira otac Mihailo.Nakon lijepog druženja u manastiru krenuli su put Moravica,gdje su posjetili crkvu sv.Georgija i tu je sačekao nadležni paroh protojerej-stavrofor Jelenko Stojanović.Poklonička grupa izrazila je veliku radost,nadajući se u budućnosti ponovnom odlasku u naše divne manastire i crkve.

SVETA LITURGIJA U ŠIBENIKU

U utorak prvi po Pedesetnici (2.6.2015.godine), Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Fotije služio je svetu arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetog Spasa u Šibeniku uz sasluženje  protojereja  Milorada Đurđevića i protođakona Dajana Trifunovića.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U BISKUPIJI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Biskupiji. Duhovski ponedeljak proslavljen je u hramu Svete Trojice uz liturgijsko sabranje mnoštva vernika Eparhije dalmatisnke. Ovim praznikom svake godine svečano se obeležava začetak Crkve Hristove. Nakon Hristovog Vaznesenja Njegovi učenici ostali su u Jerusalimu čekajući da se ispuni reč Gospodnja. Kada su se svi skupili na Pedesetnicu u zajedničkoj molitvi, Duh Sveti u vidu ognjenih jezika pokaza se i spusti na svakog od apostola. Oni tada izađoše na krov kuće i počeše da propovedaju na jezicima koje do tada nisu znali, tako da ih je sav okupljeni narod mogao razumeti.

Tri hiljade ljudi na taj dan primi veru Hristovu zajedno sa Svetom Tajnom Krštenja od dvanaetorice apostola. Od trenutka krštenja svako od nas doživljava svoju ličnu Pedesetnicu, jer se na nas spušta Sveti Duh i uvodi nas tako u obećano carstvo Hristovo, rekao je Episko Fotije. Upravo zato od tog događaja svako od nas mora da počne da živi duhovnim životom, boreći se konstantno da u njemu Božiji zakoni prevladaju one telesne i prolazne. Post i molitva naše su glavno oružje protiv greha i iskušenja, jer upravo kroz njih prizivamo na sebe blagodat Duha Svetoga. Podvig duhovnog prosvećenja predstavlja borbu svakoga od nas da od sebe oteramo sile zla, a to ćemo najbolje učiniti ako svoje bližnje posmatramo kao braću i sestre i kroz odnos prema njima pokazujemo ljubav prema Bogu.

Beseda

link for download:here

Proslava hramovne slave u Obrovcu

Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole - Pedesetnicu  (31.05.2015.g.)  Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Obrovcu uz sasluženje sveštenstva i monaštva eparhije dalmatinske. U svojoj besjedi Episkop Fotije je čestitao hramovnu slavu prisutnim vjernicima i naglasio koliko je veliki i važan  praznik Pedesetnice za sve hrišćane. Običaj na ovaj praznik je da se u hram unose zelena trava i cvijeće od kojih se pletu vjenčići koje za blagoslov vjernici nose svojim domovima. Posle Svete Liturgije osvećeno je slavsko koljivo, prelomljen kolač i čitane su Duhovske molitve. Potom je pripremljeno posluženje za sve prisutne.

Hramovna slava u Kistanjama

Na praznik svetih ravnoapostolnih Kirila i Metodija (24.05.2015.), učitelja i prosvetitelja slovenskih, služena je sveta Liturgija u Kistanjama. Načalstvovao je protonamjesnik Đorđe Veselinović,paroh I kistanjski, a sasluživali su  jeromonah Heruvim, nastojatelj manastira Oćestovo,jeromonah Sevastijan,sabrat manastira Krka i protođakon Dajan Trifunović,eparhijski đakon.
Po završetku svete Liturgije osvećeno je slavsko koljivo i prerezan slavski kolač. Prigodnom besjedom obratio se vjernom narodu protonamjesnik Đorđe Veselinović čestitajući svima današnji praznik.
Potom je u prostorijama SNV-a priređeno posluženje za vjerni narod, trudom kuma današnje slave Nedjeljka Bjelanovića.

HRAMOVNA SLAVA U KULI ATLAGIĆA

Na dan kada slavimo prenos moštiju Svetog oca Nikolaja 22. 05. 2015. godine služena je Sveta Liturgija u Kuli Atlagić i  proslavljena je hramovna slava. Svetu Liturgiju služio je protonamjesnik Mile Savičić uz sasluženje jereja Slađana Tubića i jereja Mladena Skopljaka. Nakon zamvone molitve prerezan je slavski kolač. Posle Svete Liturgije jerej Mladen Skopljak obratio se sabranom kuljanskom i ravnokotarskom narodu čestitajući im hramovnu slavu i poučio vjerni narod.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U CRNOGORCIMA

O prazniku Svetog Vasilija Ostroškog (12.05.2015 g.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije uz sasluženje sveštenstva i monaštva služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Crnogorci, koji danas proslavlja svoju slavu. Milošću Božjom i molitvama Svetog Vasilija u manastiru se sabrao veliki broj vjernika imotskog kraja i okoline. Na malom vhodu otac Dragan Mihajlović odlikovan je činom protojereja.

U svojoj besjedi Vladika je govorio o životu i podvigu Svetog Vasilija kao i o njegovoj nepokolebljivoj vjeri i ljubavi, pozvavši i nas da se ugledamo na njega. Primivši časne darove sa svojim Arhijerejem učinili smo trokratni ophod oko svetog hrama i prerezali slavski kolač, a u porti je učinjeno posluženje za sve prisutne, potom organizovan ručak u prostorijama  crkvene opštine Imotski trudom i zalaganjem prote Dragana.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas (10.05.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Ovoj Liturgiji prisustvovala je grupa od oko 40 vernika koji su iz Banja Luke došli da obiđu dalmatinske manastire, Krku, Krupu i Svetu Nedjelju.
Na današnji dan obeležavamo spaljivanje moštiju Svetog Save koje su za vreme turske okupacije zapaljene ne bi li se kod srpskoga naroda poljuljala vera u Hrista i u ovog svetitelja. Njegove mošti počivale su u manastiru Mileševa, da bi po naredbi beogradskog Sinan – paše bile prenete u Beograd i 27. aprila 1594. godine zapaljene na Vračaru. Uništenjem svetih moštiju Turci su želeli da slome duh srpskoga naroda i njegovo pravoslavlje, nateravši ga da se udalji od svoga velikog sveca i da ga zaboravi. Ipak, taj im naum nije urodio plodom, jer je Sveti Sava ostao itekako živ u našim srcima, za šta je najbolji dokaz veličanstveni hram posvećen njemu, koji se danas nalazi upravo na onom mestu gde su neprijatelji pokušali da ga izbrišu iz kolektivnog sećanja Srba.

Ovaj veliki svetitelj jedan je od ljudi koji su, kroz istoriju, doživevši susret sa Bogom, napravili preokret u svome životu i na taj način neizrecivo obogatili živote nebrojeno mnogo drugih ljudi. Upravo taj susret sa Gospodom jeste osnovni cilj ka kome bismo svi trebali da težimo, rekao je Episkop Fotije. Iz današnjeg jevanđelja čuli smo priču o ženi Samarjanki koja je susrela Gospoda Hrista i u razgovoru sa Njim shvatila da je upravo on dugo iščekivani Sin Božiji. Iako je poticala iz neznabožačke sredine i do tada nije živela vrlinskim životom, ova žena je prepoznala Spasitelja i pustila ga u svoje srce, što je nateralo da shvati grehe iz svog pređašnjeg života, da se okrene Bogu i nastavi da živi prema Njegovim zapovestima i uz Njegovu blagodat. Iskustvo Samarjanke predstavlja svojevrsnu metaforu u kojoj se može pronaći svako od nas, jer je prekretnica svakog života prosvetljujući susret sa Gospodom, a trud koji prilažemo da bi ga susreli upravo je naše liturgijsko sabranje, primanje Svetog Pričešća, ali pre svega odnos prema bližnjima. Sveti oci kažu da srećući druge ljude na neki način susrećemo i Boga, jer je svaki čovek ikona Božija, pa svoju ljubav prema Njemu pokazujemo kroz ponašanje prema drugim ljudima.

Beseda

link for download:here

ĐURĐEVDANSKA HUMANITARNA POMOĆ

U četvrtak (7.5.2015.g.) Njegovo Preosvštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije u pratnji protođakona Dajana Trifunovića i sveštenika Borisa Medaka i Bojana Savića podelio je humanitarnu pomoć najsiromašnijim stanovnicima Otišića Cetine, Štikova, Radučića i Ivoševaca.

Ova humantitarna pomoć prikupljena je u CO Imotski trudom i zalaganjem nadležnog sveštenika oca Dragana Mihajlovića. Ova praksa, ako Bog da, treba da se nastavi i dalje u okviru humanitarnog projekta Eparhije dalmatinske „Milostivi Samarjanin“, jer neprestano trebamo da se prisjećamo riječi svetog apostola Pavla:“... dobro činiti da vam ne dosadi“.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U KNINU

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je na praznik Svetog velikomučenika Georgija (6.5.2015.g.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu posvećenom ovom svetitelju, u Kninu. Ovaj veliki praznik predstavlja jednu od najvećih srpskih slava, pa će tako danas mnogi pravoslavni Srbi u Dalmaciji uz slavsku sveću, kolač i koljivo okupiti svoje bližnje.

Ovaj proslavljeni svetitelj isticao se bogougodnim delima od svoje mladosti. Kao mladić od dvadeset godina dospeo je do čina tribuna u službi caru Dioklecijanu. Kada ovaj car otpoče strašno gonjenje hrišćana, Georgije istupi pred njega u ime Hrista, zbog čega ga car osudi na razna mučenja. Vreme stradanja proveo je u smirenosti i molitvi, zahvaljujući čemu je uspeo da odoli mnogim iskušenjima i preživi da bi širio reč Božiju. Zahvaljujući njegovim čudesima mnogi ljudi toga doba primiše hrišćanstvo, a među njima i careva žena Aleksandra. Kad to sazna, car naredi da se carica pogubi mačem, a sam Georgije bi posečen 303. godine. Njegova čuda nisu prestala sa njegovim upokojenjem, jer ga je Gospod zbog dobrih dela koje je za života činio obdario silnom moći kojom ovaj svetitelj neprstano pomaže svima koji se u njegovo ime mole.

Iz primera Svetog Georgija treba da se poučimo da nam je ovaj život dat da bismo se pripremili i udostojili života sa Bogom, a to možemo činiti samo kroz ljubav prema Bogu i prema svojim bližnjima, rekao je Episkop Fotije. Da bismo bili istinski hrišćani i da bi nam Sveto Pričešće bilo na spasenje, moramo se braniti od svake vrste mržnje. Naš je podvig da se izmirimmo sa svojim bližnjima i da na Svetu Liturgiju dođemo u miru i ljubavi sa svima, izmolivši oproštaj od onih kojima smo učinili nažao i oprostivši onima koji su nama naškodili. Samo i jedino tako možemo biti plodotvorno tlo da se u nama nastani Sveti Duh i na taj način postanemo vredni njegove blagodati.

Beseda

link for download:here

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je na praznik Svetog Nikolaja Žičkog (03.05.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Na današnji dan obeležava se prenos moštiju ovog svetitelja koje se nalaze u manastiru Lelić, u Srbiji.
Vladika Nikolaj bio je veliki prosvetitelj koji je svedočio Jevanđelje, ne samo u Srbiji i na Balkanu, već po čitavoj Evropi i Americi, boreći se za istinu pravoslavlja. Sa Patrijarhom Gavrilom (Dožićem) bio je u zarobljeništvu u nacističkom logoru Dahau, a zajedno sa svojim narodom poneo je krst stradanja u vreme balkanskih ratova, Prvog i Drugog svetskog rata. U svakom od tih teških vremena njegova osnovna misija bila je oslobođenje i ujedinjenje srpskog naroda i očuvanje Svetog pravoslavlja. Na ovu, i mnoge druge teme, održao je nebrojeno mnogo predavanja i propovedi, pa je do danas ostao upamćen kao veliki otac Crkve i duhovnik, jedan od najvećih srpskih crkvenih pisaca i brilijantan besednik. Po završetku Drugog svetskog rata Sveti Nikolaj završio je kao prognanik u Americi, gde je nastavio da propoveda Jevanđelje Hristovo i tamo se upokojio 1956. godine. Njegove mošti prenete su 1991. godine u Srbiju, a u maju 2003. godine proglašen je svetiteljem.
Nakon Svete Liturgije Episkop Fotije pozdravio je prisutne vernike uz veliku radost zbog današnjeg sabranja na ovom svetom mestu. Manastir Krka predstavlja duhovni centar Eparhije dalmatinske, jer je kroz istoriju nosio duhovni život pravoslavnih Srba ovoga kraja. Upravo iz njega tekla je borba za očuvanje Svetog pravoslavlja, srpske kulture, tradicije i jezika i samog postojanja Srba na ovim prostorima i zato je važno da se uvek iznova okupljamo u njemu slušajući jevanđeljske propovedi o velikim Božijim čudesima, koje nas utvrđuju u našoj veri,  rekao je Episkop Fotije.

Beseda

link for download:here

POKLONIČKO PUTOVANjE U MANASTIR OSTROG

Po blagoslovu Njegovog Preosveštenstva Episkopa dalmatinskog G.G. Fotija, a u organizaciji Crkvene opštine kninske, 27. i 28. maja 2015. god. hodočasnici iz Knina i okoline učinili su polkoničko putovanje u manastir Ostrog. Pokloničko putovanje predvodio je protojerej Vladimir Vukosavljević sa jeromonahom Jovanom (Kovačevićem), sabratom manastira Dragović. Grupa poklonika, prvog dana hodočašća,na putu do Ostroga, obišla je još nekoliko pravoslavnih svetinja; Hram Sv. Trojice u Mostaru, manastir Žitomislić, manastir Tvrdoš kod Trebinja, Sabornu crkvu Vavedenja Presvete Bogorodice u Trebinju, da bi u večernjim satima stigli u konak Donjeg manastira smeštenog kod Crkve Svete Trojice. Narednog dana vernici su nakon jutarnje molitve učestvovali u Svetoj Liturgiji na kojoj se većina poklonika pričestila Tijelom i Krvlju Gospodnjom. Velika je radost i duhovno ukrepljenje poklonika što su se poklonili i cjelivali svete mošti velikog ugodnika Božijeg i čudotvorca Sv. Vasilija Ostroškog, gdje im je pored kivota Svetitelja pročitana molitva za zdravlje, kako njih samih tako i njihovih srodnika i svih onih koje su u taj dan sa sobom poveli u mislima na ovo sveto mjesto. Nakon odlaska iz Ostroga, grupa poklonika posjetila je i velepni, novoizgrađeni hram Vaskrsenja Hristovog u Podgorici i crkvu Svete Trojice u Budvi, da bi u kasnim večernjim satima stigli ispred hrama Pokrova Presvete Bogorodice u Kninu. Hodočasnici su u manastirima dočekani i ugošćeni sa velikom bratskom ljubavlju i imali su prilike da se upoznaju sa istorijatom , životom i radom manastira i njihovog bratstva. Poklonička grupa, u kojoj je ove godine bilo i mnogo mladih hodočasnika, dece polaznika pravoslavnog veronauka u Kninu, izrazila je radost i oduševljenje posjetom manastirima, napojivši se tako sa izvora vode žive, duhovnom snagom i ljubavlju svoje vjere, i nadajući se u budućnosti ponovnom odlasku našim divnim svetinjama . Crkvena opština kninska zahvalna je svešetenstvu i monaštvu crkvi i manastira na bratskom prijemu i gostoprimstvu.

SVETA LITURGIJA U ŠIBENIKU

U Nedelju treću po Vaskrsu-Mironosica (26.4.2015.godine), Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetog Spasa u Šibeniku uz sasluženje  protojereja  Milorada Đurđevića i protođakona Dajana Trifunovića.
Na kraju Svete Liturgije, Episkop Fotije je besjedio sabranom narodu o tajni Hristovog Vaskrsenja i svetim mironosicama koje su prve došle na Hristov grob i uvjerile se istinitost Njegovog Vaskrsenja.

POSJETA DIREKTORA POKRAJINSKOG ZAVODA ZA ZAŠTITU SPOMENIKA KULTURE AP VOJVODINE G.ZORANA VAPE EPARHIJI DALMATINSKOJ

Dana 24.4.2015.godine Eparhiju dalmatinsku je posjetio g. Zoran Vapa, direktor Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture A P Vojvodine, a u pratnji g. Slaviše Grujića sekretara Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i javno informisanje AP Vojvodine.Tom prilikom posjetili su manastire Krku i Krupu, te hramove: Svetog Spiridona u Skradinu,Svetog Spasa u Šibeniku,Saborni hram u Šibeniku i  Svetog proroka Ilije u Zadru.Cilj posjete je bio uvid u stanje i fazu izvedenih radova u budućim riznicama-muzejima na području Eparhije dalmatinske,u kojima će biti smješteno kulturno blago SPC Eparhije dalmatinske po povratu   iz Republike Srbije, a koje je u poslednjem ratu 1991.-1995., u cilju očuvanja,  smješteno u muzejima SPC u Republici Srbiji.U okviru posjete, u Šibeniku ih je primio i ugostio Episkop dalmatinski Gospodin Fotije,te su zajedno obišli šibenske hramove i upoznali se sa stanjem buduće riznice-muzeja Eparhije dalmatinske u Šibeniku.

Sabirni logor Jasenovac na JRT, 1968.

NEDJELjA ANTIPASHE – TOMINA

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRUPI

U nedelju prvu po Vaskrsu – Antipashe (19.4.2015.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u svetouspenjskom manastiru Krupi, uz sasluženje sveštenstva i monaštva Eparhije dalmatinske.

Na današnji dan naša Sveta Crkva proslavlja spomen na čudesni događaj i Tomino nevjerje. On je bio jedan je od dvanaest velikih apostola. Njegovom sumnjom u Vaskrsenje Gospoda Hrista, dobila se nova potvrda tog čudesnog događaja. Vaskrsli Gospod ponovo se javio učenicima da bi uvjerio Tomu. Gospod mu reče: “Pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran”. Toma uzviknu: “Gospod moj i Bog moj”. Poslije silaska Duha Svetog, apostoli su kockom odlučivali kuda će ići na propovijed i sveti Toma dobi daleku Indiju. Ohrabren Gospodom, mnogo je naroda tamo obratio hrišćanskoj vjeri, ustanovio crkvu i postavio sveštenike i episkope. Između ostalih, obratio je i dvije sestre, žene dvojice kneževa Tertijanu i Migdoniju. Knez Muzdije, Tertijanin muž, kome je apostol krstio ženu i sina Azana, osudio je svetitelja na smrt. Tako je sveti Toma okončao svoj zemni život. Prije smrti i on je, kao i drugi apostoli, bio čudesno prenet u Jerusalim na pogreb Presvete Bogorodice. Pošto je stigao kasno zamolio je da otvore grob Prečiste, ali njeno tijelo ne bijaše tamo. Gospod je već uzeo svoju majku u naselje nebesko. Tako je sveti Toma svojim neverovanjem utvrdio vjeru u vaskrsenje Gospoda, a svojom docnjom otkrio čudesno proslavljenje Matere Božje.

Mira Lolić-Močević - 07.04.2015.

UZ ČETIRI VIJEKA BOGOSLOVIJE U KRKI

Kulturni centar Banski dvor - Banja Luka
Svečana akademija povodom 400 godina Bogoslovije Sveta Tri Jerarha u manastiru Krki

Veliki jubilej Srpske pravoslavne Bogoslovije Sveta Tri Jerarha pri manastiru Krka, četiristo godina od njenog osnivanja, na svečan je način obilježen na Vaskršnji Utorak, 14.4.2015. godine, u Kulturnom centru Banski dvor, banjalučkom hramu kulture.
Svečanosti su prisustvovale brojne ugledne zvanice, među kojima su bili Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit zagrebačko- ljubljanski G.G. Porfirije, Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije, Njegovo Preosveštenstvo episkop bihaćko-petrovački G.G. Atanasije i Njegovo Preosveštenstvo Episkop gornjo-karlovački G.G. Gerasim, te predsjednik Vlade Republike Srpske gđa Željka Cvijanović, generalni konzul i konzul Republike Srbije u Republici Srpskoj g. Vladimir Nikolić i g. Radoslav Ilić, gradonačelnik grada Banja Luke g. Slobodan Gavranović, pojedini ministri Vlade RS i ostali gosti.
Prigodnu svečanost povodom četiristote godišnjice postojanja Bogoslovije zajedno su priredili, uz blagoslov Njegovog Preosveštenstva Episkopa dalmatinskog G. G. Fotija, profesori Bogoslovije i suorganizator Elnos grupa.
Srpska Pravoslavna bogoslovija započela je svoj rad daleke 1615. godine u manastiru Krki, što je svrstava u najstarije bogoslovije Srpske Pravoslavne Crkve. U svojoj bogatoj istoriji ovo pravoslavno učilište mijenjalo je svoja sjedišta, uslijed istorijskih okolnosti, u Benkovcu, Šibeniku i Zadru, da bi se potom sredinom dvadesetog vijeka vratilo u svoju maticu, manastir Krku.
Svečana akademija započela je vaskršnjim troparom Hristos Voskrese u izvođenju Mješovitog hora SPD „Jedinstvo“ iz Banja Luke, pod dirigentskom palicom profesora Nemanje Savića. Potom je Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski i v.d. rektor Bogoslovije, gospodin Fotije, pozdravio prisutne zvanice i zahvalio se Njegovom Preosveštenstvu Episkopu banjalučkom G.G. Jefremu na gostoprimstvu i blagoslovu da se u Banskom dvoru održi Svečana akademija povodom velikog jubileja Bogoslovije u manastiru Krki.
 Episkop dalmatinski Fotije rekao je da je ovo veliki jubilej ne samo za Eparhiju dalmatinsku, nego i za cijelu Srpsku Pravoslavnu Crkvu, posebno za crkvenu prosvjetu.
Prema njegovim riječima, ovaj  jubilej pokazuje da pravoslavni Srbi u Dalmaciji imaju duboke korijene i da su srpske svetinje tamo još od 14. vijeka.
"U Bogosloviji imamo divne svetinje koje i danas čuvaju srpski pravoslavni narod na tim prostorima", istakao je vladika Fotije.
On je rekao da svetinje, kao što su manastiri Krka, Dragović i Krupa, čuvaju i okupljaju srpski narod, a posebno Bogoslovija, iz koje izlaze mladi ljudi, sveštenici koji će živjeti sa narodom u Dalmaciji, ali i u drugim mjestima gdje je Srpska Pravoslavna Crkva.
"To je zajedništvo i jedinstvo koje predstavlja blagoslov za sve nas", naglasio je vladika Fotije.
U ovoj prigodnoj svečanosti učestvovali su: Mješoviti hor SPD „Jedinstvo“ iz Banja Luke sa dirigentom Nemanjom Savićem, splitski glumac Milan Zdravković, Hor i dramska sekcija učenika Bogoslovije, izvorna pjevačka grupa „Pilipenda“ iz Beograda, Hor sveštenika Eparhije banjalučke, harmonikaš Radovan Ivanović , učenik Muzičke škole „Vlado Milošević“ iz Banja Luke, Darija Vilvok, učenica banjalučke Baletske škole, Muška izvorna grupa „Zmijanje“ Zavičajnog društva „Petar Kočić“, Banja Luka.
Na svečanosti su se mogli čuti stihovi poznatih svjetskih i domaćih pjesnika u izražajnom izvođenju glumca Milana Zdravkovića, riječi o očuvanju pravoslavne vjere na dalmatinskom prostoru proistekle iz Pilipende, pripovijetke Sime Matavulja, izvorne pjesme iz Dalamcije i Bosanske Krajine, te muzička djela čuvenih ruskih kompozitora Pavela Česnokova, Petra Žiraveca i Sergeja Rečkunova.
Poseban pečat Svečanoj akademiji udahnula je himna Bogoslovije nastala u duhu bogomoljačkih pjesama, koju su na kraju nadahnuto otpjevali svi učesnici svečanosti.
Akademija u Banskom dvoru u počast velikog jubileja Bogoslovije imala je i humanitarni karakter namijenjen ovom pravoslavnom učilištu. Građani su putem humanitarnog televizijskog broja imali priliku da uplate pomoć za Bogosloviju.

BLAGODATNI OGANJ U DALMACIJI

Po blagoslovu Njegove Svetosti Patrijarha srpskog G. G. Irineja uoči Vaskrsa iz Jerusalima je u Beograd prenet Blagodatni oganj sa Hristovog groba. Njegovo Preosveštenstvo Episkop slavonski G. G. Jovan doneo je Sveti Oganj u Okučane da bi ga, po blagoslovu Njegovog Preosveštenstva Episkopa dalmatinskog G. G. Fotija, iguman manastira Krupa, otac Gavrilo doneo u Dalmaciju. Na svom putu kroz dalmatinske krajeve stigao je do manastira Dragovića, hrama Pokrova Presvete Bogorodice u  Kninu, zatim do manastira Krke i na posletku na večernje bogosluženje u Šibeniku odakle će ga sveštenici dalje prenostiti u ostale parohije Eparhije dalmatinske.

Svake godine na Veliku subotu u Jerusalimu sa neba na zemlju silazi Blagodatni oganj. Na mestu gde je Gospod ležao u grobu dešava se jedno od najvećih čuda koje se ponavlja iz godine u godinu, sa neba Sveti oganj pali sveću najpre pravoslavnom Patrijarhu, a zatim i ostalim vernicima. Kraj Hristovog groba mnoštvo vernika čeka na dolazak ovog blagoslova da bi osetili Njegovo nevidljivo prisustvo. Nemerljiva je blagodat kojom su blagosloveni svi pravoslavni vernici u Dalmaciji koji su ove godine imali priliku da svedoče dolasku Svetog ognja.

VASKRS U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je na Vaskrs (12.04.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Sveta Liturgija počela je u ponoć, između Velike Subote i Vaskrsa, a prethodilo joj je Pashalno jutrenje sa početkom u 23 sata. Ovaj veliki praznik dočekali su zajedno pravoslavni vernici sa raznih krajeva sveta koji su se u manastiru Krki okupljali čitavog dana uoči Vaskrsa. Sveprisutna radost i svečana atmosfera osećale su se među ljudima, a s početkom jutrenja ovaj sveti hram zasijao je svetlošću mnogobrojnih sveća koje su verni upalili u čast Spasitelju. Vesela  pesma čula se na daleko dok su svi iščekivali čas početka najvećeg i najradosnijeg praznika za svakog hrišćanina. Kolona ljudi predvođena Episkopom Fotijem i sveštenicima napravila je vhod oko manastira da bi se ponovo sabrali u njegovom hramu i dočekali početak Vaskršnje Liturgije. Nakon molitve kojom smo zablagodarili Gospodu u znak zahvalnosti za silnu žrtvu koju je podneo radi našeg spasenja pročitana je Vaskršnja poslanica kojom je Njegova Svetost Patrijarh srpski G. G. Irinej sa svim Arhijerejima Srpske Pravoslavne Crkve čestitao svima Vaskrs i podsetio još jednom na značaj ovog dana. Nakon Svete Tajne Pričešća i završetka Liturgije u manastirskom dvorištu postavljeno je posluženje i korpe sa vaskršnjim jajima. Vrlo brzo zvuke molitve zamenila je vesela graja započeta neizostavnim pozdravom: „Hristos Voskrese!“

Dok slavimo ovaj praznik imajmo na umu da je Hristos pobedio smrt i sa njom sve nedostojno, mračno i propadljivo iz ljudske prirode, pa tako i mi možemo pobediti greh i iskušenje ugledajući se na Njegova dela i živeći vrlinskim životom sa ciljem da se tako udostojimo neizmerne žrtve koju je On za nas podneo. Suživot u okrilju Crkve, prisustvovanje Svetim Liturgijama i primanje Svetog Pričešća prvi su koraci na putu spasenja koje moramo dopuniti svakodnevnim trudom kako u molitvi tako i  svojim delima, oproštajem, pokajanjem i nepresušnom ljubavlju prema svojim bližnjima.

Srpska Pravoslavna Crkva svojoj duhovnoj deci o VASKRSU 2015. godine


IRINEJ


po milosti Božjoj
pravoslavni Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski, sa svim Arhijerejima Srpske Pravoslavne Crkve – sveštenstvu, monaštvu i svim sinovima i kćerima naše svete Crkve: blagodat, milost i mir od Boga Oca, i Gospoda našega Isusa Hrista, i Duha Svetoga, uz radosni VASKRŠNjI pozdrav:


HRISTOS VASKRSE!


Ako si i u grob sišao, Besmrtni,
no razorio si silu pakla
i vaskrsao si kao pobeditelj, Hriste Bože,
ženama mironosicama govoreći: Radujte se!
i Svojim apostolima mir darujući,
Ti koji palim smrtnicima daješ Vaskrsenje!


Ovu pesmu besmrtnosti, draga naša deco duhovna, pevamo neućutno u ove dane u kojima proslavljamo Hristovo Vaskrsenje, koje se dogodilo, kako svedoče drevni tajnovidci Božji, u isti onaj dan u koji je Bog u početku, ni iz čega, stvorio nebo i zemlju.
U isti taj dan, saglasno istim tajnoznalcima, izbavio je Gospod Svoj izabrani narod iz egipatskog ropstva; zato se on i zove Pasha – to jest prelaz iz ropstva u slobodu u Gospodu kroz Crveno more.
Punoća Božjeg prisustva u Njegovoj tvorevini otkriva se upravo u tajni Hristovog Vaskrsenja, ovoga svetoga dana u koji Mu pojemo: U grobu telesno, u adu s dušom kao Bog, u raju s razbojnikom, i na Prestolu bio si, Hriste, sa Ocem i Duhom, sve ispunjavajući, Neograničeni.

Cijeli tekst ovdje

Očevidno je, da se Vaskrsenje Hristovo javlja i pokazuje ne samo kao pobeda nad smrću i prolaznošću, nego i kao otkrivenje punoće Božanskog promisla o svetu i čoveku.
Najdublja čežnja čovekova jeste čežnja i vapaj za slobodom i besmrtnim životom. No, istinska sloboda čovekova je samo ona sloboda koja ga oslobađa od tiranije prolaznosti i smrti – svaka druga i drugačija sloboda predstavlja čežnju za njom ili prosto privid slobode.
Sila, pak, Hristovog Vaskrsenja jeste upravo kvasac jedine istinske slobode, kao kvasac i zalog besmrtnosti i večnog života. Tom silom i božanskom svetlošću se objedinjuje Bog i čovek, obasjava nebo i zemlja, anđeli i ljudi, vreme i večnost. Svetlošću Vaskrslog Hrista i Ljubavlju Božjom, prožeti i zagrljeni, postaju jedno u Hristu Vaskrslome preci i potomci, sva ljudska pokoljenja, i sva tvorevina sabrana u Crkvi kao Njegovom Bogočovečanskom telu.
Mi Hrišćani smo po tome Hrišćani što smo svedoci i nosioci tog večnog i neprolaznog ljudskog dostojanstva, postavši, po blagodati, „sinovi Svetlosti i Dana“.
Otuda je praznovanje Hristovog Vaskrsenja – praznovanje Života večnog i neprolaznog. Zemaljski život je samo seme za taj večni život. To seme se začinje u materinoj utrobi, silom i dejstvom jednog za svagda delotvornog Božanskog blagoslova: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju. (v. 1. Moj 1,28).
U svetlosti Hristovog Vaskrsenja – svako začeće, rođenje, i svako ljudsko biće ima večni smisao, predstavlja rađanje za večnost, kao i našu večnu ljudsku odgovornost za njega.
Vaskrsli Hristos, „Koji je smrću smrt uništio i onima u grobovima život večni darovao,“ osnova je čovekove probuđenosti za odgovornost za svako ljudsko biće, ne samo u vremenu nego i pred večnošću. Ispovedajući Vaskrsenje Hristovo i verujući u opšte Vaskrsenje mrtvih, mi ispovedamo i postajemo svesni svoje neprolazne odgovornosti za svetinju svakog ljudskog bića i svakog stvorenja, i praznujemo neuništivost vere i ljudske nade u večni smisao života, u Hristu, Bogu ljubavi, Žrtvovanom „za život sveta“.
Danas, kao i oduvek, samoljublje i samoživost prete da unište značaj ove i ovakve nesebične samožrtvene Hristove ljubavi, na čijem plamenu se greju sva bića i sva stvorenja. Samo vera u čovekovu besmrtnost i večnu odgovornost za svoj život i dela sažiže svojim plamenom samoživost kao lažno načelo života, otkrivajući, da je u samožrtvenoj ljubavi prema Bogu i bližnjem, našem večnom bratu i sabratu, izlaz i spas iz svih čovekovih zabluda, mraka i bezizlaza. Samo duše obasjane i obnovljene svetlošću Vaskrsenja Hristovog i nadom u opšte Vaskrsenje mrtvih oslobađaju se sebičnosti i nepoštenja, straha i gramzivosti; zadobijajući stid i dobrotu, nalaze pravu meru svega što je prolazno i ravnotežu između svetinje opšteg i zajedničkog dobra i ličnih potreba; uče se bratskom deljenju dobara i srdaca u tajni lomljenja hleba života, to jest, u Tajni Pričešća Telom i Krvlju Hristovom.
Slaveći Vaskrsenje Hristovo, „u Kome živimo, krećemo se i jesmo” (Dap 17,28), rukovođeni pastirskom brigom, pozivamo vas, braćo i sestre, da ispovedate i čuvate svoju veru pravoslavnu, i to, ne rečima, već životom – delatno i istrajno. Čuvajmo se svih onih koji „dolaze u odelu ovčijem, a iznutra su vuci grabljivi” (Mt 7,15). U miru i ljubavi pohađajmo svoje hramove i svoje svetinje, učestvujući u bogosluženju i pričešćujući se Božanskim Tajnama Hristovim.
Znamo dobro šta znači držati se zdravog učenja o pobožnosti, a šta, pak, znači i kuda vodi zaludno prepiranje, „od čega nastaje zavist, svađa, huljenja, lukava podozrenja, prazna nadmudrivanja ljudi izopačenog uma i lišenih istine, koji misle da je pobožnost izvor dobitka” (1. Tim 6,4-5). Zato, u zajedničkoj molitvi, „sami sebe, jedni druge i sav život svoj Hristu Bogu predajmo!” Jednim ustima i jednim srcem peva se molitva jedinstva vere i zajedništva Duha Svetoga, na slavu Svete Trojice i očuvanje pravoslavne crkveno-narodne sabornosti.
Pomolimo se Gospodu Vaskrslome da se mir vrati svuda odakle je proteran, na prvom mestu u naša srca i u naše domove. Čuvajmo svetinju hrišćanskoga braka, jer je ona osnov uzvišene, zdrave i čestite hrišćanske porodice.
Veliki ruski starac, Sveti Serafim Sarovski, sve svoje posetioce je uvek pozdravljao rečima: „Hristos vaskrse, radosti moja,!” pokazujući time da Crkva Hristova i njeni svetitelji žive u realnosti Vaskrsenja. Daj Bože da i mi budemo svedoci te istine, i da u našim dušama i na našim licima neprestano blista radost Vaskrsenja.
Pozdravljajući vas, braćo i sestre, najradosnijim Vaskršnjim pozdravom, pozivamo vas da živite u ljubavi prema Bogu i bližnjima, hodeći tako putem koji vodi u večni život, jer ćemo samo tako postati i biti sinovi i kćeri Vaskrsenja. Stoga, čuvajte u ljubavi tajnu života koju je ustanovio i osvetio Sâm Bog. Ovo radi blagostanja i ugleda našega, radi naše dece – najvećega blaga, zbog kojih živimo i radimo. Iskrena vernost i uzajamno praštanje da ne izostane.
Kad znamo da je Gospod sa nama i u nama, treba Njemu i da se obratimo, Njemu svoju tugu i muku da ispovedimo. On će nas utešiti, ojačati i kroz ovozemaljski život voditi. Čuvajmo taj Božji dar u sebi, i čuvajmo se da Gospoda ne uvredimo svojim gresima. Kad nas neprijatelj napadne, zavapimo poput Apostola Petra: „Gospode, spasi me!“ (Mt 14,30).
U životu ćemo doživeti mnoge nevolje, nepravde i žalosti, ali znajmo da Gospod – ukoliko smo sa Njim – i najveću žalost pretvara u radost, i da je Svojim učenicima i Apostolima, a preko njih i svima nama rekao: „U svetu ćete imati žalost; ali ne bojte se, Ja sam pobedio svet“ (Jn 16,33).
Na ovaj Praznik nad praznicima, obradovani radošću Vaskrsenja Hristovog, pozdravljamo sve: majku koja čuva čedo pod srcem i nagnutu nad kolevkom svoga bolesnog deteta; pozdravljamo one koji stradaju i pate, prognane pravde Božje radi; pozdravljamo sve prezrene i ponižene, i sužnje u tamnici; pozdravljamo trudbenike i radnike, putnike po suhom, moru i vazduhu; pozdravljamo učene i neuke i sve one koji tragaju za večnim smislom i tajnom života; pozdravljamo sve bolesne i napaćene; pozdravljamo sve ljude pozdravom večne pobede: Hristos vaskrse – veru, nadu, ljubav i večni život donese, tugu i smrt odnese!
Ovim pozdravom, obradujmo našu braću i sestre na Kosovu i Metohiji koji danas sa nama slave pobedu Dobra nad zlom, Života nad smrću, Hrista Vaskrsloga nad silama tame.
Obraćamo se svim našim sinovima i kćerima, duhovnoj deci naše Crkve koja žive na svim kontinentima, ali sa kojima smo u molitvi sjedinjeni, da se sa nama raduju Vaskrsenju Hristovom, koje nas poziva da čuvamo jedinstvo Svete Crkve Hristove, da u ljubavi i slozi jedni sa drugima čuvamo „jedinstvo Duha svezom mira” (Ef 4,3), i da nikada svoje zemaljske interese ne stavljamo iznad interesa Crkve i sveopšteg dobra našeg naroda.
Neka muka i teskoba naših dana uzmakne pred svetlošću i radošću Vaskrsenja Hristovog! I nikada ne zaboravimo da Vaskrs znači početak, sigurni zalog i temelj našega Vaskrsenja.
U radosti Vaskrsenja Hristovog zagrlimo jedni druge i sva stvorenja, i zapevajmo svetu pesmu večnog života i Svetlosti:
Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt pobedivši i onima u grobovima život darovavši.


Hristos Vaskrse! Vaistinu Vaskrse!


Dano u Patrijaršiji srpskoj u Beogradu, Vaskrsu 2015. godine.
Vaši molitvenici pred Vaskrslim Hristom:
Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački
i Patrijarh srpski IRINEJ
Mitropolit crnogorsko-primorski AMFILOHIJE
Mitropolit dabrobosanski NIKOLAJ
Mitropolit zagrebačko-ljubljanski PORFIRIJE
Episkop šabački LAVRENTIJE
Episkop sremski VASILIJE
Episkop banjalučki JEFREM
Episkop budimski LUKIJAN
Episkop kanadski GEORGIJE
Episkop banatski NIKANOR
Episkop novogračaničko-srednjezapadnoamerički LONGIN
Episkop istočnoamerički MITROFAN
Episkop bački IRINEJ
Episkop britansko-skandinavski DOSITEJ
Episkop zvorničko-tuzlanski HRIZOSTOM
Episkop osečko-poljski i baranjski LUKIJAN
Episkop zapadnoevropski LUKA
Episkop žički JUSTIN
Episkop vranjski PAHOMIJE
Episkop šumadijski JOVAN
Episkop braničevski IGNjATIJE
Episkop mileševski FILARET
Episkop dalmatinski FOTIJE
Episkop bihaćko-petrovački ATANASIJE
Episkop budimljansko-nikšićki JOANIKIJE
Episkop zahumsko-hercegovački GRIGORIJE
Episkop valjevski MILUTIN
Episkop raško-prizrenski TEODOSIJE
Episkop niški JOVAN
Episkop zapadnoamerički MAKSIM
Episkop gornjokarlovački GERASIM
Episkop australijsko-novozelandski IRINEJ
Episkop kruševački DAVID
Episkop slavonski JOVAN
Episkop austrijsko-švajcarski ANDREJ
Episkop srednjoevropski SERGIJE
Episkop timočki ILARION
Episkop umirovljeni zvorničko-tuzlanski VASILIJE
Episkop umirovljeni zahumsko-hercegovački ATANASIJE
Episkop umirovljeni srednjoevropski KONSTANTIN
Episkop umirovljeni slavonski SAVA
Vikarni Episkop moravički ANTONIJE
Vikarni Episkop toplički ARSENIJE
Vikarni Episkop jegarski JERONIM
OHRIDSKA ARHIEPISKOPIJA
Arhiepiskop ohridski i Mitropolit skopski JOVAN
Episkop pološko-kumanovski JOAKIM
Episkop bregalnički MARKO
Vikarni episkop stobijski DAVID

preuzeto sa: : http://spc.rs

 

BOGOSLUŽENjE NA VELIKI PETAK U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije služio je na Veliki Petak (10.04.2015.) u manastiru Krki jutrenje Velike Subote uz sasluženje bratstva manastira Krke i Dragovića. Jutarnjoj službi prethodilo je polaganje plaštanice u Hristov grob, a nakon nje usledio je ophod oko manastira.
Ovim danom započelo je tradicionalno okupljanje vernog naroda  u manastiru Krki povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika, Vaskrsenja Hristovog. Vaskršnja liturgija u noći između subote i nedelje počeće u ponoć, kada će se u miru i ljubavi Hristovoj sabrati svi vernici koji imaju želju da u zajedničkoj molitvi započnu ovaj važan dan koji slavi trijumf života nad smrću, božanske pravde nad čovečijom i ljubavi nad svakom vrstom zla i neprijateljstva.

VELIKI ČETVRTAK

Na današnji Veliki dan (9.4.2015.godine), Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetog Spasa u Šibeniku uz sasluženje protojereja Milorada Đurđevića i protođakona Dajana Trifunovića.

Na Svetoj Liturgiji pripremljene su čestice za pričešće bolnih,koje se po Tipiku pripremaju na današnji dan.Veliki Četvrtak je dan kada je Gospod Isus Hristos ustanovio Svetu Tajnu Evharistije (Mt.26,26-28),ostavivši nam tako Spasonosni Dar-Tijelo i Krv Svoju,kojim se iscjeljujemo od svake nemoći,a na prvom mjestu od grijeha.Opravši noge svojim učenicima (Jn.13,4-15),Hristos nam je vlastitim primjerom pokazao put smirenja kroz služenje bližnjima.To je spasonosni put kojim treba da idemo i koji nas vodi u Život Vječni.

U večernjim satima Episkop Fotije je služio jutarnje bogosluženje sa čitanjem dvanaest Jevanđelja o Hristovom stradanju,takođe u hramu Svetog Spasa u Šibeniku.

JELEOSVEĆENjE U MANASTIRU KRKI

U crkvi Svetoarhangelskog manastira Krke je, na Veliku srijedu (8. 4. 2015. g.), služena Sveta tajna jeleosvećenja.

Jeleosvećenje je služio Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije uz sasluženje šestorice sveštenomonaha i sveštenika Eparhije dalmatinske.

Na ovu Svetu tajnu se u velikom broju sabrao vjerni narod iz Kistanja, Knina i okolnih mjesta.
U svojoj besjedi Episkop Fotije je poučio sabrani vjerni narod o značaju Svete tajne jeleosvećenja u životu pravoslavnih hrišćana, rekavši da se u činu Jeleosvećenja molimo ne samo za ozdravljenje tijela, nego prije svega za ozdravljenje duše.

Vladika Fotije je izrazio radost što su se ovim povodom u manastiru okupili većinom mlađi ljudi, i ukazao na potrebu da se u više crkava Eparhije dalmatinske služi ova Sveta tajna, jer je većina pravoslavnih vjernika na području eparhije starije dobi, i potrebna im je molitva.

Beseda

link for download:here

Apostolska Eparhija dalmatinska

RAZGOVOR SA NjEGOVIM PREOSVEŠTENSTVOM VLADIKOM DALMATINSKIM G. FOTIJEM

„Ima mnogo slučajeva da ljudi kada se vrate, u kući nemaju ni najneophodnije za život: ni krevet, ni sto, a mnogi nemaju ni krov nad glavom, pa kuće prekrivaju najlonom. Ovde smo viđali i viđamo zaista biblijsku sirotinju.“
Episkop dalmatinski Fotije
Razgovarala: Snežana Krupniković

Crkva Hristova u Dalmaciji počinje u apostolsko doba, dakle već u prvom hrišćanskom vijeku.
Učenik Apostola Pavla, Tit, osnovao je dalmatinsku crkvu i bio je prvi episkop te crkve. Propovjed Titova u Dalmaciji bila je po naredbi ap. Pavla. O tome svedoči sam Pavle u svojoj Drugoj Poslanici Timoteju (4, 10). A to isto kazuju i nekoliki stari crkveni pisci. Teodorit, navodeći riječi Pavlove, da je Kriskent pošao u Galatiju, a Tit u Dalmaciju, kaže, kako su ova dvojica slobodni od onoga ukora, što je Pavle iskazao za Dimasa, koji ga je ostavio, jer ga ovi poslušaše i pođoše da propovjedaju, prvi u Galatiju, a drugi u Dalmaciju. Evsevije u svojoj istoriji crkve piše, da je Pavle poslao Kriskenta u Galatiju, a Tita u Dalmaciju radi toga, da onaj upravlja onom provincijom, a ovaj ovom. O tome govori i Jeronim u tumačenju pomenute Pavlove Poslanice.

Blagodareći Titovoj djelatnosti u Dalmaciji, koju je on obratio u hrišćansku vjeru po naredbi apostola Pavla, dalmatinska crkva ušla je u broj apostolskih crkava, i punim se pravom zove apostolskom crkvom...

Kad je to tako, a tako jest i nikako drugačije, onda nam je dovoljno znati iz ovoga perioda dalmatinske crkve, da je ona postala u apostolsko doba i da su joj prvi prosvjetitelji bili dva učenika ap. Pavla, Tit i Ermije, da su najpre Tit, a za njim Ermije bili u Dalmaciji episkopi, da se tada među Dalmatincima učvrstila hrišćanska vjera i da je tada položen temelj i crkvenoj jerarhiji, koja je poslije njih neprekidno trajala kroz sva potonja vremena. Kakvo je pak bilo u pojedinostima stanje crkve u Dalmaciji poslije Ermijeva episkopstva i za vrijeme dok su trajala gonjenja, koji su redom i poimenice bili u njoj episkopi za to vrijeme i kakva je bila djelatnost takvih episkopa, o tome i drugom sličnom ne može se za sada još sa pouzdanošću govoriti i pisati. Život je crkveni tekao tada u Dalmaciji onako, kako je to uopšte moglo biti usred gonjenja, i kakav je on tada bio u svima ostalim oblasnim crkvama rimske carevine.

Iz knjige Pravoslavna Dalmacija Episkopa Nikodima Milaša

cijeli tekst ovdje

Naša Sveta Pravoslavna Crkva i srpski narod pretrpeli su veliku tragediju na prostoru Eparhije dalmatinske u dvadesetom veku. O posledicama, zaceljenju otvorenih rana razgovarali smo sa Preosvećenim Vladikom dalmatinskim G. Fotijem za novine Srpske Patrijaršije Pravoslavlje.

 

Od 1999. godine Vi ste na čelu Eparhije dalmatinske kao njen Arhijerej. Na teritoriji koju obuhvata ova Eparhija – hristijanizovanoj još od apostolskog doba – srpski živalj živi već vekovima, prolazeći kroz brojna stradanja i progone. Kakvo stanje ste zatekli po dolasku u Dalmatinsku eparhiju?

– Dalmatinska eparhija je zaista apostolska Eparhija, jer se Dalmacija spominje već u knjigama Novog Zaveta. Naime, Sveti Apostol Pavle i njegovi učenici Tit i Ermije, a kasnije i Luka, propovedali su Jevanđelje na ovim prostorima. Ranohrišćanske katakombe, koje se nalaze u kripti manastira Krke su arheološko svedočanstvo u prilog tome. Poznato je da su se hrišćani u to doba na bogosluženje najčešće sakupljali u katakombama. Na tome svetom i značajnom mestu, u četrnaestom veku je osnovan manastir Krka.
Što se tiče slovenskog, tj. srpskog prisustva u Dalmaciji, po svedočenju vizantijskog istoričara Konstantina Porfirogenita, Sloveni ovde žive od sedmog veka, a krštenje su primili u vreme misije ravnoapostolne braće Kirila i Metodija u devetom veku. Godine 1054, pojavom tzv. zapadne šizme dolazi do verske podele unutar slovenskog naroda, jer se Hrvati opredeljuju za rimokatolicizam, a Srbi ostaju verni staroj vizantijskoj tradiciji – pravoslavlju.
Kada sam kao Episkop došao u Dalmaciju zatekao sam veoma teško stanje. Na svakom koraku su se osećale posledice rata, ali smo, hvala Bogu, uz Božiju pomoć, i uz pomoć blagočestivog naroda, uspeli da stvorimo optimalne uslove za život i misiju naše Crkve.

Koliko je pre raspada SFRJ i poslednjih ratnih razaranja bilo pravoslavnih vernika na teritoriji Vaše Eparhije, a koliko ih je danas? Da li se smanjuje broj verujućih, i da li se gubi pravoslavni istočnohrišćanski i srpski identitet među Vašim eparhiotima? Da li se smanjuje broj Srba u Vašoj Eparhiji?

– Teško je govoriti o brojkama, ali je pre ovog poslednjeg rata bilo mnogo više naroda. Po nekim podacima, trenutno na prostoru Dalmatinske eparhije živi samo jedna četvrtina predratnog stanovništva. Po poslednjem popisu od 2011. godine, ovde živi oko 25 000 Srba, što bi značilo da ih je pre rata (1991–1995) bilo više od sto hiljada. Primorski gradovi Zadar, Šibenik i Split većinom su ostali bez našeg naroda i kako stvari stoje, tu je i najteže očekivati povratak. Srbi su po raznim osnovama u ovim gradovima izgubili pravo na svoje stanove, u kojima sada žive drugi ljudi. U unutrašnjosti Dalmacije stanje je bolje. Tu, međutim, postoje mnoge muke onih ljudi koji odluče da se vrate i iznova počnu svoj život na prostorima gde su vekovima živeli. Mi se kao Crkva molimo da se svi ljudi koji su ovde živeli, vrate, ali to ne zavisi samo od nas, već i od mnogih političkih i zemaljskih faktora.

U tom smislu, Preosvećeni, da li se uopšte može postaviti pitanje povratnika, da li ima povratnika i postoji li i kako teče proces povratka prognanih i izbeglih? Šta se dešava sa njihovom imovinom?

– Organizovan povratak je, nažalost, stao i sada se može govoriti jedino o pojedinačnom povratku i to iz ličnih razloga i motiva. Ono što nas ohrabruje je činjenica da u poslednje vreme, hvala Bogu, ima naših ljudi koji se iz Evrope i Amerike vraćaju u Dalmaciju. I to su stariji ljudi, ali su materijalno obezbeđeni i imaju mogućnost da normalno ovde žive. Mi se nadamo da će se tako i nastaviti i da će naši Srbi koji su početkom dvadesetog veka napustili ove prostore, a posebno oni koji su otišli posle Drugog svetskog rata, odlučiti da se vrate na svoja pradjedovska ognjišta. Dalmacija je blagoslovena zemlja, zemlja sunca i mora i nije čudo što su se mnoge imperije otimale da vladaju ovim prostorima. Ne bi ni u kom slučaju bilo dobro da mi Srbi zaboravimo na tu činjenicu i želju da ovde živimo.

Tokom ratnih razaranja 90ih godina 20. veka stradali su ljudi, ali i svetinje. Obnavljaju li se bogoslužbene pravoslavne svetinje, ima li novih? Kakva je situacija u pogledu crkvene imovine u Dalmatinskoj eparhiji, šta je sa nacionalizovanom i oduzetom imovinom na Visu, u Zadru...?

 

– Što se tiče crkvene imovine, kao i imovine naših Srba povratnika, tu sve ide veoma teško i sporo. Komunistički eksperiment i nasilje u ovoj oblasti ostavili su katastrofalne posledice i sada ta imovinska pitanja nije lako rešiti. Sa druge strane, pristižu i novi evropski zakoni, koji se tiču kako crkvene, tako i privatne imovine. Mi se kao Crkva borimo da pratimo te zakone kako bismo očuvali i vratili našu imovinu. Za naše ljude koji trenutno ovde ne žive, to će biti jako teško, pogotovu onima koji su po Zakonu o prebivalištu izgubili pravo na lične karte. Pitanje očuvanja imovine je toliko značajno, da bi se u njegovo rešavanje, pored predstavnika lokalne samouprave u Hrvatskoj, morale uključiti i nadležne institucije matične države Srbije, kao i predstavnici izbegličkih udruženja, ako zaista želimo da dođe do pozitivnih pomaka u ovoj oblasti.

Kako živi danas Srbin pravoslavne veroispovesti u Vašoj Eparhiji? Po Vašem mišljenju, koji su najveći problemi sa kojima se suočavaju SPC i pravoslavni vernici u Hrvatskoj?

– Mi se kao Crkva trudimo da se u svim hramovima i manastirima Eparhije dalmatinske vrše redovna bogosluženja, da bi naši ljudi mogli učestvovati u svetotajinskom životu i tako čuvati svoju pravoslavnu veru. Uz to svakako i svoju kulturu, ćirilično pismo i svoje običaje. U tom smislu je veoma značajno što na prostoru čitave Eparhije dalmatinske imamo organizovanu veronauku u osnovnim školama, tamo gde ima pravoslavne dece. Cilj nam je da na taj način našu omladinu vaspitamo u duhu pravoslavlja. To je prva, duhovna dimenzija. Sa druge strane, naši ljudi imaju i konkretne životne probleme, jer većina živi veoma skromno. Ima mnogo slučajeva da ljudi kada se vrate, u kući nemaju ni najneophodnije za život: ni krevet, ni sto, a mnogi nemaju ni krov nad glavom, pa kuće prekrivaju najlonom. Ovde smo viđali i viđamo zaista biblijsku sirotinju. I po ovom pitanju se kao Crkva trudimo da pomognemo koliko možemo, organizujući humanitarnu pomoć po Eparhiji i pomažući našim ljudima, posebno onim najsiromašnijim.

Na kraju, Preosvećeni Vladiko kažite nam kakva su Vaša iskustva u vezi sa saradnjom Rimokatoličke i Srpske Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj?

–Naš odnos sa svim ljudima, pa i sa predstavnicima Rimokatoličke crkve, definisan je našom verom, tj. Svetim Jevanđeljem. Kada to kažemo, mislimo na korektan hrišćanski i ljudski odnos, naravno, poštujući kanone i tradiciju naše Crkve. Nije dobro padati u hrišćanski sentimentalizam, niti sa druge strane zagovarati ekstremni zilotizam, već se i po ovom pitanju najbolje držati carskog puta svetootačkog pravoslavlja. Naša briga o Dalmaciji je prvenstveno briga o pravoslavnim vernicima, jer za to imamo pastirsku odgovornost. Naravno, da sa druge strane imamo odgovornost i prema ljudima koji ispovedaju drugu veru: rimokatolicima, protestantima i predstavnicima drugih religija. Potrebno je da i njima, kako životom, tako i u dijalogu, pokažemo i posvedočimo naš pravoslavni etos i lik Gospoda našeg Isusa Hrista, koji čuvamo, kako u svojoj veri i bogosluženju, tako i u pravoslavnoj umetnosti, pa ko ima oči da vidi, neka vidi.

преузето са: www.pouke.org

Mira Lolić-Močević- 07.04.2015.
UZ ČETIRI VIJEKA BOGOSLOVIJE U KRKI

RAZGOVOR SA VLADIKOM FOTIJEM

RASPORED BOGOSLUŽENJA ZA VELIKU NEDJELJU I VASKRS
U MANASTIRU KRKI

HRAM U SINjU NA METI RAZBOJNIKA

U noći između 5. i 6. aprila 2015. godine desio se vandalski napad na hram Sv. Petra i Pavla u Sinju.Tom prilikom oštećena su ulazna vrata.Ovo je drugi vandalski napad na hram u zadnje četiri godine.Ovaj slučaj je prijavljen policiji, koja je izvršila uviđaj.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je na praznik Cveti (05.04.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki, uz sasluženje tamošnjeg sveštenomonaštva. Ovaj praznik slavi uspomenu na poslednji, svečani i carski ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe.

Kada je pošao iz sela Vitinije u Jerusalim, praćen svojim učenicima i mnoštvom naroda koji je čuvši o Lazarevom vaskrsenju poverovao u Njega i priznao ga za Gospoda, Isus zastade na svom putu. Došavši do sela Vitfaga, u podnožju Maslinske gore, reče učenicima da odu u selo, te da će tamo naći magaricu i sa njom magare i da ih dovedu k Njemu, a ako ko pita šta će im, oni da odgovore:“Trebaju Gospodu!“ Glas da dolazi Spasitelj koji je vaskrsao Lazara brzo se proširio, pa su ga ljudi susretali celim putem do Jerusalima, a kad tamo stiže narod se okupi da ga dočeka prostirući pred njega svoje haljine i palmove grančice. Sve se to dešavalo uoči Pashe, pa se u Svetom gradu okupilo sveta iz mnogih krajeva. Videvši Hrista mnogi se zapitaše ko je On, a iz naroda povikaše: „To je Isus, prorok iz Nazareta Galilejskog!“ Kada uđe u hram Gospod zateče u njemu mnoge sakate i bolesne, te ih isceli, a ostatak dana provede držeći propovedi u hramu, pa se naveče sa svojim učenicima vrati u Vitiniju.

Ovaj je praznik ustanovljen krajem IV veka, a običaj da se u crkvu unose grančice palme, vrbe ili masline zadržao se do dana danšnjeg, po uzoru na doček Gospoda u Jerusalimu kada Ga sav narod vide u pravom svetlu u prepozna u Njemu Spasitelja.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U KNINU

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas (04.04.2015.) uz sasluženje sveštenstva Eparhije dalmatinske,  Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Kninu. U hramu Pokrova Presvete Bogorodice proslavljena je Lazareva subota, veliki hrišćanski praznik koji svake godine iznova oživljava uspomenu na vaskrsenje Lazarevo, jedno od mnogih čuda Gospodnjih.

Mnoštvo vernika okupilo se na ovoj Svetoj Liturgiji da bi svoje misli sabralo u zajedničkoj molitvi i približilo se Gospodu kroz Svetu Tajnu Pričešća. U iščekivanju najradosnijeg praznika, Vaskrsa, ispričana je jevanđeljska pripovest o neverovatnom delu Hristovom kojim je On neprikosnoveno pokazao da je čudotvorni Sin Božiji kada je Lazara podigao iz mrtvih četiri dana nakon njegove smrti. Nakon ovog dobročinstva Hristovog svi videše njegovo pravo lice, lice bogočoveka, i bez ikakve sumnje poverovaše u Njega. Ovaj događaj ima višestruki smisao, na prvom mestu kao slika sveopšteg vaskrsenja, jer kao što je Lazar čuo Hristov glas kako ga poziva da ustane i vrati se među žive, tako će ga pri drugom Hristovom dolasku čuti svi ljudi i vaskrsnuće iz mrtvih pravedni u večnost, a drugi na Strašni sud. Sa druge strane, to je praslika i ikona Hristovog vaskrsenja i dokaz da je Hristos došao na ovaj svet da pobedi smrt i daruje nam večni život. Takođe, vaskrsenje predstavlja i svakodnevnu borbu čoveka razapetog grehom koja se završava duhovnim preporodom u kome umire stari čovek koji je robovao iskušenjima, a rađa se novi, vrlinski čovek, koji je blizak Bogu i poslušan njegovim zakonima. Prvi i osnovni korak ka ovome novom čoveku upravo je liturgijsko sabranje, jer nam ono pomaže da u zajedničkoj molitvi i Svetom Pričešću pronađemo mir. Uzimanjem tela i krvi Hristove iskazujemo želju da Hristos oživi u nama i pokazujemo, ne samo da verujemo u Boga, već da smo jedno sa Njim, a ujedno i da svi mi zajedno predstavljamo telo Hristovo, rekao je Episkop Fotije. On je izrazio veliku radost zbog broja vernika koji su na danas ispunili crkvu u Kninu da bi zajedno proslavili ovaj praznik i pokazali njegovu suštinu, koja je ujedno i srž naše vere, a to je ljubav prema Bogu i bližnjima.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U OĆESTOVU

Pete nedelje Časnog posta Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Svete velikomučenice Nedjelje u Oćestovu. Ova nedelja posta posvećena je Svetoj Mariji Egipćanki, koja nas najbolje uči važnosti i moći iskrenog pokajanja.

Danas nas Sveta Crkva kroz žitije ove svetiteljke podseća da treba da živimo po zapovestima Božijim i da molitvom i pokajanjem utiremo sebi put ka večnom životu. Dobro je videti ispunjen narodom ovaj sveti hram, jer to znači da mislimo o svome spasenju i da sa željom da primimo Sveto Pričešće pokazujemo i želju da živimo ispravno, naglasio je Episkop Fotije. Sveta Marija Egipćanka rođena je u Misiru, a sa 12 godina došla je u Aleksandriju gde je živela razvratnim životom poštujući samo zakone tela i greha. Sedamnaest godina kasnije našla se u Jerusalimu i kada je pošla da uđe u crkvu i pokloni se Časnom Krstu neka nevidljiva sila je zaustavi. Gledajući kako drugi ljudi ulaze u hram ona poče da razmišlja o svom životu i da se moli pred ikonom Presvete Bogorodice iskreno se kajući za svoje grehe i moleći je da joj dopusti da uđe i celiva Časni Krst Hristov. Bogorodica joj usliši tu molitvu, a po izlasku iz crkve Marija začu glas iz ikone koji joj govori da pređe reku Jordan, jer će tako naći mir. Ona posluša i narednih 47 godina prožive u najvećem podvigu lutajući pustinjom, posvećena postu i molitvi. Jedne godine u vreme Časnog posta srete u pustinji starca Zosimu koji je bio jeromonah u jednom manastiru. Iako ga je prvi put videla, ona je znala njegovo ime i sve o njegovom manastiru, te mu ispriča svoje žitije i zamoli ga da sledeće godine na Veliki četvrtak dođe u pustinju i ponese joj Pričešće, a on tako i učini. Kada dođe na dogovoreno mesto starac vide Mariju kako gazi po vodi i prelazi reku Jordan da bi se pričestila. Nakon toga ona ga upita da se i naredne godine u isto vreme nađe sa njom i pričesti je, ali kad starac Zosima dođe, on nađe njene mošti i pokopa je, a njeno žitije zapisa da nas i danas podseća na Svetu Tajnu Pokajanja.

Mnogo je onih koji su deo svog života živeli nedostojno Carstva Božijeg, ali su sa iskrenim pokajanjem i željom da svoje grehe iskupe dobrim delima, molitvom i podvigom postali čak i sveti. Jedan od najvećih darova koje nam je Gospod dao, upravo je dar pokajanja, jer on predstavlja za svakog čoveka, bez obzira na težinu njegovih greha, jednaku šansu da se promeni, da se preporodi i u sebi stvori mesto za Hrista. Sa druge strane, uz pokajanje uvek ide i opraštanje, jer samo ako drugome oprostimo možemo da se nadamo da će Bog oprostiti nama.

SASTANAK NjEGOVOG PREOSVEŠTENSTVA EPISKOPA DALMATINSKOG G. FOTIJA SA GRADONAČELNIKOM GRADA ŠIBENIKA DR ŽELjKOM BURIĆEM

U zgradi Episkopije dalmatinske,26.3.2015.godine, održan je sastanak Episkopa dalmatinskog G. Fotija i gradonačelnika grada Šibenika dr Željka Burića.Sastanku su prisustvovali protojerej Milorad Đurđević i protođakon Dajan Trifunović, te saradnici gradonačelnika Burića pročelnica ureda Gradonačelnika gđa Ana Gojanović-Rakić i pomoćnik pročelnika ureda za gospodarenje gradskom imovinom g. Ivica Živković.U ugodnoj atmosferi današnjeg susreta razgovaralo se o imovinsko-pravnim pitanjima Eparhije dalmatinske i Crkvene opštine Šibenik, te realnim mogućnostima njihovog rješavanja.Razgovaralo se i o razvojnim projektima koji bi bili na obostranu korist, a to su:otvaranje  hotela u prostorijama koje se nalaze uz Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice u staroj gradskoj jezgri,te otvaranje muzeja Eparhije dalmatinske na istoj lokaciji, koji bi bio povezan sa crkvom Svetog Julijana  kao dijelom muzejske postavke.

EPISKOP DALMATINSKI FOTIJE: JEVANĐELjE I CARSTVO NEBESKO

U četvrtak, 19. marta 2015. godine u sali SKD Prosvjeta u Zagrebu Episkop dalmatinski gospodin Fotije održao je predavanje Jevanđelje i Carstvo Nebesko.

U uvodnom dijelu izlaganja episkop Fotije je, vjernicima i slušaocima koji su i ovom prilikom ispunili dvoranu Prosvjete, pojasnio novozavjetno, jevanđelsko značenje Carstva Nebeskog.

- Kada hoćemo da govorimo o Carstvu Nebeskom, prvo se nameće pitanje, šta je to Carstvo Nebesko? Definisati ga ne možemo, jer je velika tajna, ali možemo reći crkveni stav prema kome bi to bilo Carstvo Svete Trojice, Oca i Sina i Svetoga Duha. U Jevanđelju se pominje i drugi termin Carstvo Hristovo. Jer je jedan od Trojice postao čovjek. Treći, također crkveni termin jeste shvatanje da je Carstvo Nebesko Crkva u kojoj predokušamo tajnu kojom ćemo u punoći, ako Bog da, živjeti u vječnosti.

Episkop Fotije je potom ukazao na novozavjetne tekstove u kojima se govori o ovoj temi.

- Prvenstveno odlomci iz jevanđelja po Mateju i Marku, ali suštinski možemo slobodno reći da sva četiri jevanđelja, čak i poslanice svetih Apostola govore o Carstvu Nebeskom pokušavajući da opišu ovu veliku tajnu. Govoreći o Carstvu Nebeskom Hristos se koristi pričama, parabolama jer On nastavlja rabinsku tradiciju, tradiciju proročku, ali i iz tog razloga što, kako Sveti Oci tumače, priče jednima pojašnjavaju, a drugima skrivaju potpuni smisao.

U domaćinstvu SKD Prosvjeta i predsjednika ovog društva g. Čedomira Višnjića, a po blagoslovu Mitropolita zagrebačko-ljubljanskog gospodina dr Porfirija, prigodna predavanja se odvijaju svakog četvrtka tokom Velikog posta. Za naredni susret mitropolit Porfirije je najavio predavača Episkopa austrijsko-švajcarskog gospodina Andreja koji će govoriti o Svetoj Gori Atonskoj.

preuzeto sa: www.mitropolija-zagrebacka.org

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRUPI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je četvrte nedelje Časnog posta (22.03.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krupi. Na ovaj dan proslavljamo dva velika hrišćanska praznika, Svetih četrdeset mučenika u Sevastiji i Svetog Jovana Lestvičnika.
Svetih četrdeset mučenika postradali su 320. godine u vreme Likinija. Bili su pripadnici  rimske vojske, ali su nepokolebljivo verovali u Gospoda Isusa. Za vreme progona hrišćana zaprećeno im je da će im se oduzeti vojničke počasti ne budu li se odrekli Hrista, ali oni nisu poklekli pod pretnjama. Zbog toga su osuđeni na smrt kamenovanjem, ali bi se kamenje samo vraćalo na one koji su ga bacali ka Svetim mučenicima. To razljuti vojvodu Likinija, pa on naredi da se svi potope u ledeno jezero, a pored jezera napravi toplo kupatilo, ne bi li neko od njih popustio pred iskušenjem i odrekao se Hrista. Kako je počela da pada noć i voda se ledi oko tela četrdest mučenika, jedan od njih zaista posusta i odreče se svoje vere da bi se domogao toplog kupatila. Utom se voda u jezeru zagreja, a na glave mučenika spusti se sa neba 39 venaca. Videvši to jedan od vojnika koji su čuvali jezero ispovedi ime Gospoda Isusa i uđe u jezero da bi primio četrdeseti venac umesto onoga izdajnika. Kada je jutro osvanulo, svih četrdeset mučenika bilo je još uvek živo. Videvši to, njihovi mučitelji ih izvukoše napolje i ubiše, a zatim njihova tela bačiše natrag u jezero kako ih niko ne bi našao. Trećega dana mučenici se javiše mesnom Episkopu Petru i on po noći sa svojim klirom dođe do jezera da nađe njihove mošti i da ih sahrani. Kada su prišli vodi videše kako sijaju u vodi mošti Svetih četrdeset mučenika i svaka kost njihova ispliva na površinu sjajna poput sveće. Njihova priča ostaje i danas svetionik vere koji nam u moru iskušenja pokazuje put do bogougodnog života.
Sveti Jovan Lestvičnik bio je veliki otac crkve, učitelj monaštva i iguman Sinajski. Kao mladić došao je na Sinaj i tu proveo pet godina kao iskušenik, da bi se nakon smrti svoga duhovnika povukao u osamu sinajske pustinje, gde je proveo 40 godina u postu i molitvi, boreći se sa samim sobom da bi pobedio telesne čežnje i postao stanište Svetoga Duha. Za vreme ovoga velikog podviga nastala je njegova čuvena knjiga „Lestvica“ koja nam pokazuje na koji način se čovek uspinje ka Bogu, kakva odricanja i trud čovek mora prinese na tom putu i, sa druge strane, kakva sve iskušenja nam đavo postavlja kao prepreke da bi nas skrenuo sa tog puta. Ovo značajno delo koje je Sveti Jovan Lestvičnik ostavio Crkvi ne smemo nikada zaboraviti, treba uvek da ga čitamo i sećamo se njegovog pogviga. Ne samo monasi, već i svaki verujući čovek uz pomoć „Lestvice“ može da odredi na kom je duhovnom nivou, kakva sve iskušenja u životu ima i protiv čega treba da se bori. To je zaista jedna blagoslovena knjiga, nastala iz asketskog iskustva koja nam pomaže da prepoznamo prepreke koje stoje na putu našega spasenja i da se protiv njih na pravi način izborimo, rekao je Episkop Fotije. Od ovog velikog bogougodnika možemo da se naučimo mnogim dobrim stvarima, a pre svega strpnjenju koje u današnjem svetu umnogome nedostaje, zaključio je on.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U BENKOVCU

Treće nedelje Časnog posta Njegovo Preosveštensvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je, uz sasluženje sveštenstva Eparhije dalmatinske, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Benkovcu. U hramu Svetog Jovana okupio se veliki broj vernika, kojima se, nakon Svete Tajne Pričešća, Episkop Fotije obratio govoreći o simbolici krsta i njegovom višestrukom značenju.

Danas proslavljamo Poklonjenje Časnom Krstu Hristovom i sećamo se Svetog Jovana Krstitelja, koji se na ikonama uvek prikazuje sa krstom. Ovaj simbol pravoslavne vere nas podseća i dokazuje neprekidno raspeće naših bića, večitu borbu svakoga čoveka da završi sa starim grešnim čovekom u sebi i poput Hrista vaskrsne u vrlinskom životu da bi živeo po Bogu i po zakonu Božijem. Nije slučajno što je Gospod Hristos odabrao baš krst kao oruđe srama da na njemu bude raspet, da bi ga svojim vaskrsenjem pretvorio u oruđe slave i pobede kojim se nama svima daruje večni život. Da bismo dostigli vaskrsenje treba da prođemo put krsta, kao što je Gospod Hristos idući na Golgotu nosio svoj krst i padao i posrtao pod njegovim teretom, tako i mi ljudi često klecamo i padamo pod krstom koji imamo. Svaki čovek pojedinačno nosi svoj krst u vidu nedaća i iskušenja sa kojima se suočava tokom života, ali i čitavi narodi, pa i svi ljudi nose jedan zajednički krst. Njegovu težinu posebno osećaju Srbi u Dalmaciji, jer kao što je dokumentovano kroz istoriju pa do dana današnjeg, nikada nije bilo lako nositi krst pravoslavlja na ovim prostorima. O tome svedoči naš veliki vladika Nikodim Milaš koji je u svojoj knjizi „Pravoslavna Dalmacija“ zapisao kako su se Srbi doseljavali na područje Dalmacije i živeli pod turskim jarmom boreći se sa progonima raznih imperija koje su tu vladale, ali su nosili svoj krst i ostali verni pravoslavlju, svojoj krsnoj slavi, tradiciji i jeziku. Slična borba stoji i danas pred nama, zato se, iako nas je ostalo malo, molimo Bogu da se ljudi koji su ovde živeli vrate na svoja ognjišta da bi očuvali i obnovili naše svetinje.

Sve je u životu krst; borba za porodicu, za povratak i opstanak, za očuvanje ličnog i nacionalnog identiteta, svakodnevni trud uprkos svim preprekama, ali taj krst ima smisla ako imamo vere u Boga i ako ga poistovetimo sa Hristovim krstom, onda naše muke i stradanje imaju smisla. U suprrotnom, svaki čovek bi bio u iskušenju da padne u očajanje i osećaj da je sam na svetu i postane pesimista, a svaki vernik je uvek optimista, jer zna da u svojoj borbi nikad nije sam i da svoj krst nosi uz Božiju pomoć, rekao je Episkop Fotije. Krst je put jedinstva, zajedništva i ljubavi koji nam daruje blagoslov Božiji.

Sveta Arhijerejska Liturgija u manastiru Dragoviću

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je druge nedelje Časnog posta Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Dragović uz sasluženje monaštva i sveštenstva Eparhije dalmatinske.
Ove nedelje Pravoslavna Crkva proslavlja Svetog Grigorija Palamu, učitelja Pravoslavlja. Ovaj svetitelj, iako poreklom iz imućne porodice, živeo je uvek skromnim i bogougodnim životom. Bio je solunski Mitropolit i veliki zastupnik isihazma, a smirenju i molitvi naučio se na Svetoj Gori. Sveti Grigorije  Palama svojim perom zaštitio je Pravoslavlje od sholastike i humanizma, napisavši tri „Trijade“ u odbranu svetih isihasta i sačuvao predanje Svetih Apostola i Svetih Otaca, koji su bili svedoci Tavora i tavorske teologije.
Posle Svete Liturgije priređena je trpeza ljubavi za sve prisutne goste u   trpezariji manastira Dragovića.

Nikodim Milaš

SVETI KANONI O IZGLEDU PRAVOSLAVNOG SVEŠTENIKA

«Upoznavši lično sva sveštena lica Naše eparhije i razgledavši, između ostaloga, kako se svaki pojedini drži u spoljašnosti svojoj, Mi smo opazili, da mnogi nose kosu i bradu sa svijem protivno kanoničkim propisima i običaju u pravoslavnoj Crkvi svega istoka. Na ime, neki strižu kosu kao najpomodniji svjetovnjaci, a tako isto i bradu, te sa svijem već ne izgledaju nalik na pravoslavna sveštena lica u drugim pravoslavnim krajevima, gdje se sveti kanoni čuvaju i na svešteničku urednost se pazi.
«Da bi se ovome neredu na put stalo, i da bi sveštena lica Naše eparhije bila i u ovome jednaka sveštenim licima u drugim dobro uređenim pravoslavnim crkvama, preporučujemo visokoprečasnoj ep. Konsistoriji, da, pozivom na 96. kanon svetog vaseljenskog peto-šestog sabora i na T. IX Vlastareve Sintagme, okružnim pismom na sve eparhijsko sveštenstvo strogo naredi, da svako svešteno lice, bez razlike čina i stepena, bezuslovno mora nositi dugu kosu, barem dva tri centimetra niže uva, da je mora češljati od čela ravno natrag, a tako isto da mora bradu dužu nositi, po mogućnosti sa svijem je ne podrezujući.
«O izvršenju ove naredbe imaće voditi brigu, a pod svoju ličnu odgovornost pred Nama visokoprečasni protoprezviteri i manastirski nastojatelji za područna im sveštena lica, a za zadarsko sveštenstvo dotični konsistorijski referenat, u čiji referat ovaj predmet spada.
«Isto tako će viskoprečasna Konsistorija narediti, da nikakvo svešteno lice, koje je kratkovido, te mora da neprestano nosi na očima uveličavajuće staklo, ne smije nositi onakva stakla, koja o vrpci vise i na nos se natiču, nego samo prave naočare, koji se za ušima učvršćuju. Ono nošenje na vrpci uveličavajućih stakala, osim toga što pokazuje kod dotičnih naginjanje na sujetnost i svjetovnjačku modu i uzbuđuje kod vjernih negodovanje, ovo u isto vrijeme smeta pri vršenju sv. službe, osobito u času pričešća, kao što smo se Mi o tome lično pri Našim kanoničkim posjetama imali prilike osvjedočiti.»
Konsistorija vrućo preporučuje svemu eparhijskom sveštenstvu, da se vlada po odnosnoj naredbi, kako bi se time izbjegnuti mogle one nepovoljnosti, koje bi iz slučajnog prenebreženja pojedinaca dotične postignuti mogle.

N. Milaš, Okružnice eparhijskom
sveštenstvu, Zadar, 1892. g.

ISPOVEST SVEŠTENSTVA EPARHIJE DALMATINSKE

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je u sredu druge nedelje Časnog posta Svetu Pređeosvećenu Liturgiju u manastiru Krki. U toku Liturgije arhimandrit Mihailo (Vukčević), iguman manastira Gomirja, ispovedio je sveštenike Eparhije dalmatinske.

Sveta Tajna Pokajanja i ispovest održavaju nas na hrišćanskom putu, jer predstavljaju dokaz da smo spremni da prinesemo svoj trud i da se konstantno borimo sa grehom u sebi, rekao je Episkop Fotije. Samo onaj ko iskreno pristupi ovoj Svetoj Tajni, kao istinski pokajnik, može postati dostojan žrtve dobrog našeg Gospoda koji se na Golgoti prineo radi nas, da bi nam darovao oproštaj grehova i Vaskrsenje. Pred svakim čovekom za života nađe se bezbroj iskušenja, ali je naša dužnost i obaveza da im se stalno odupiremo tražeći snagu u postu i molitvi, kao i da stalno preispitujemo svoje duhovno stanje. Episkop Fotije istakao je da ovo posebno važi za sveštenike i sveštenoslužitelje, jer će oni imati i posebnu odgovornost na Hristovom sudu. Njima je povereno da nose krst, ne samo svoj, već i svakog svog parohijana, pa je zbog toga i njihova odgovornost mnogo veća. Sveštenik mora da bude pastir, onaj koji prinosi sebe na žrtvu zbog svoje parohije i Crkve, a nikako najamnik kome je na prvom mestu lična korist. Obnova hramova, dobrobit parohijana i mir i harmonija u međuljudskim odnosima kako sa narodom, tako i sa bratijom, treba da budu osnovna briga svakog sveštenika, jer samo na taj način on može zaslužiti poverenje ljudi, biti istinski svedok Hristov i živeti dostojno svoga čina. Neće biti privilegija ni za koga na Hristovom sudu, podsetio je Episkop Fotije. Koliko Hrista u sebi imamo, takvo ćemo mesto u večnosti imati!

Beseda

link for download:here

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U ZADRU

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je danas, kada proslavljamo Nedelju Pravoslavlja (01.03.2015.), Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Zadru. U hramu Svetog proroka Ilije okupio se veliki broj vernika kako bi proslavili prvu nedelju Časnog posta koja je po mnogo čemu značajna za pravoslavni narod.
Ovaj praznik proslavljamo kao simbol pobede pravoslavlja nad svim jeresima počev od arijanstva pa do novih jeresi i sekti koje postoje danas u svetu. On nas podseća da je pored blagočestivog života, posta i molitve potrebno da imamo pravu hrišćansku veru u Boga, veru kakvu su propovedali Sveti apostoli. Zbog toga mi našu Crkvu nazivamo pravoslavnom, jer imamo učenje od samoga Hrista koje je ostalo nepromenjeno do dana danšnjeg, objasnio je Episkop Fotije. Pravoslavlje su u našem narodu utvrdili Sveti Kirilo i Metodije, prosvetitelji Slovena, a njihovo delo je završio Sveti Sava. Tako je i na području Dalmacije spski narod krštenjem prihvatio pravoslavlje, koje uprkos mnogim nedaćama i danas neguje i čuva na ovim prostorima. Od izuzetne je važnosti da sačuvamo istinitost i nepromenjivost naše vere, poštujući našu Crkvu i svete ikone, jer na taj način poštujemo zaveštanje naših predaka i svih mučenika koji su postradali za veru Hristovu, rekao je Episkop Fotije. On je objasnio značaj ikone za pravoslavno verovanje, ali i za svakog vernika pojedinačno, ukazavši da ikone pokazuju da je Bog u ličnosti Gospoda Isusa Hrista postao čovek radi našeg spasenja. Svaka ikona Gospoda podseća nas da On nije bio nikakva izmišljena, već prava istorijska ličnost, ali i bogočovek, spasitelj sveta i mesija. Sa druge strane svaka ikona Bogorodice, apostola i svetitelja govori da i mi kroz Crkvu možemo da dostignemo oboženje.
Na današnjoj Svetoj Liturgiji protonamesnik Saša Drča proizveden je u čin protoprezvitera, a đakon Milan Radusin rukopoložen je u sveštenika. Svako novo rukopoloženje predstavlja poseban blagoslov za svakog člana naše eparhije, a u proteklih godinu dana imali smo dosta povoda za radost. Naime, u tom periodu Eparhija dalmatinska dobila je pet novih sveštenih lica, od čega dva monaha. Ovakvi događaji su najbolji dokaz razvoja srpske zajednice u Dalmaciji, a sa njom i Eparhije dalmatinske, jer uprkos nevoljama koje su zadesile srpski narod, on i dalje ima volju i želju da se vrati u svoje domove širom Hrvatske, što za rezulat ima potrebu za novim sveštenicima i konstanstnom obnovom i gradnjom naših svetih hramova. Molimo se da se u budućnosti što više ljudi vrati u Dalmaciju i uz Božiju pomoć tu mirno živi ostvarujući sva svoja ljudska prava i negujući svoju veru i tradiciju!

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je na praznik Svetog Teodora Tirona Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Ovom prilikom sveštenstvo Eparhije dalmatinske postalo je bogatije za još jednog novog člana kada je u čin đakona rukopoložen Milan Radusin.
Nakon Svete Liturgije Episkop Fotije govorio je prisutnima o važnosti današnjeg praznika ističući da bismo svi trebali da se ugledamo na Svetog Teodora Tirona, njegovu spremnost da strada za veru Hristovu i njegovo ispovedanje pravoslavne svetootačke vere koju su nam ostavili Sveti apostoli. Ovaj veliki ugodnik Božiji čuvao je Crkvu Hristovu od idolpoklonsva i stradao da bi spasao čistotu vere, zbog čega je uvršten u red Svetih velikomučenika. U njegovo vreme bezbožni carevi naredili su da se sva hrana koja je prodavana na pijaci poprska krvlju životinja žrtvovanih idolima, a Sveti Teodor Tiron se javio gradskom Episkopu Evdoksiju rekavši mu da hrišćanima poruči da ne jedu tu hranu, već da se okrenu postu hraneći se kuvanom pšenicom i na taj način se sačuvaju od pokušaja nametanja idolpoklonstva.
Pored ovog značajnog praznika danas smo imali i posebnu duhovnu radost, jer smo prisustvovali još jednom rukopoloženju u našoj Eparhiji. Novi đakon već je dugo vremena aktivan član Eparhije dalmatinske i sa svojim prijateljima oslikao je mnoge naše crkve, rekao je Episkop Fotije. On je poželeo đakonu Milanu da se ugleda na Arhiđakona Stefana koji služi za primer svim đakonima, a koji je bio veliki propovednik jevanđelja i mučenik za veru Hristovu. On se odlikovao neizmernom skromnošću i smirenjem što je i pokazao na samom svom postradanju, pa one koji su ga kamenovali nije proklinjao, već je molio Gospoda da im oprosti, jer ne znaju šta čine. Zato nas on i danas uči da taj princip ljubavi uvek imamo pred sobom, te da se otklonimo od Starozavetnih zakona „oko za oko, zub za zub“, a približimo jevanđeljskoj ljubavi, da nikada zlom ne uzvraćamo zlo, jer ga na taj način širimo, nego da se protiv njega uvek borimo dobrim, te da se tako neprestano držimo zakona ljubavi Hristove.

Beseda

link for download:here

PREĐEOSVEĆENA LITURGIJA U KNINU

U petak (27.02.2015.g.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin, G.Fotije služio je Pređeosvećenu Liturgiju u Kninu uz sasluženje kninskog sveštenstva.

U svojoj besjedi Episkop Fotije je rekao da je smisao hrišćanskog života zadobijanje blagodati Duha Svetoga,kako je govorio sv.Serafim Sarovski.To je smisao posta i molitve,ne mučenje niti negacija tela već zadobijanje radosti koja je plod blagodati Božije.Posle toga Episkop Fotije je rekao da će na nivou cele Eparhije dalmatinske biti nastavljeno prikupljanje pomoći za siromašne,jer je milostinja plod posta i molitve i "šlem" svake hrišćanske vrline.

Posle sv.Liturgije priređena je trpeza ljubavi u prostorijama C.O.Knin.

PREĐEOSVEĆENA LITURGIJA U KRKI

U sredu prve sedmice Časnog Posta (25.2.2015.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije služio je Pređeosvećenu Liturgiju u manastiru Krki uz sasluženje sveštenstva i monaštva Eparhije dalmatinske.

Pređeosvećene Liturgije se po drevnoj tradiciji služe svake srede i petka u toku Časnog posta da bi se hrišćani što češće i redovnije mogli pričešćivati Svetim Tajnama Hristovim. Period posta sveti oci upoređuju sa izlaskom jevrejskoga naroda iz egipatskog ropstva, a na tome putu Bog je svoj starozavetni narod hranio nebeskom manom (hlebom).

Najstarije svedočanstvo o ovom postu potiče s kraja II veka. Sveti Irinej Lionski, u pismu papi Viktoru povodom sporova o vremenu praznovanja Pashe, pominje pashalni post koji je u to vreme trajao kraće nego danas (tri dana), a praktikovan je svuda. Dalje podatke o ovom postu daje Tertulijan, prema praksi Rimske i Afrikanske crkve.

Iz Sirijske didaskalije (druga polovina III veka), vidi se da je pashalni post trajao jednu sedmicu, a sigurno svedočanstvo o pashalnom postu u trajanju od 40 dana potiče iz IV veka, od Jevsevija Kesarijskog, kao i iz pashalne poslanice Sv. Atanasija Velikog. Današnji oblik vaskršnjeg posta (grč: Μεγάλη Τεσσαρακοστή – Velika četrdesetnica) razvio se u V veku.

Post je višedimenzijskog karaktera i ni u kom slučaju nije odricanje od hrane i izgladnjivanje, jer po rečima svetih Otaca: „Mi nismo teloubice, već strastoubice“. Post u hrišćanstvu ne predstavlja samo odricanje od masne ili mrsne hrane, već prvenstveno ima duhovnu dimenziju. Post predstavlja i uzdizanje duha nad telom, pobedu duhovne strane nad čulima i za hrišćanina on predstavlja pripremu za obeležavanje i proslavu praznika Vaskrsenja.

SVETA LITURGIJA U ŠIBENIKU

U Nedelju siropusnu (22.2.2015.godine), Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Fotije služio je Svetu Liturgiju u hramu Svetog Spasa u Šibeniku uz sasluženje protojereja Milorada Đurđevića i protođakona Dajana Trifunovića.
Na kraju Liturgije,Episkop Fotije je poučio sabrani narod tumačeći odjeljak iz Jevanđelja po Mateju koji govori o praštanju i postu.
Iz ove nedelje ulazimo u vrijeme Velikog posta kroz koji se pripremamo za najveći praznik u Crkvi-Vaskrsenje Hristovo.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Na praznik Svetog Fotija Velikog (19.02.2015.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je, uz sasluženje bratstva manastira, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Sabravši se u ovom svetom hramu kako bi odali počast jednom od najvećih Otaca Crkve Hristove svi prisutni vernici zablagodarili su mu molitvom.
Sveti Fotije, Episkop carigradski, sa punim pravom svojim bogougodnim životom zaslužio je da ga zovemo Velikim. On je jedan od tri svetitelja, pored Svetog Atanasija Velikog i Svetog Vasilija Velikog, koji nosi ovaj epitet. U vreme svoga postojanja suočio se sa mnogim nedaćama, jeresi i progonom, ali je svojim delima potvrdio da je sigurno najveći pravoslavni Otac devetoga veka. Sveti Fotije Veliki bio je najučeniji čovek svoga doba i osnovao je hrišćanski univerzitet na kome su se, pored klasične nauke i grčke filozofije, izučavala dela Svetih Otaca i Sveto Pismo Staroga i Novoga zaveta. Takođe se istakao i kao pisac, priredivši značajno delo „Biblioteka“, veliku zbirku eseja o delima iz antičke književnosti i na taj način ih sačuvao od zaborava, jer su neka od njih danas izgubljena. Na molbu svoga prijatelja, Amfilohija Kizičkog, napisao je i delo koje je po njemu nazvao „Amfilohija“ gde je davao odgovore na pitanja o teškim mestima iz Staroga i Novoga zaveta. U svom umnogome plodotvornom životu  ovaj veliki svetac bio je autor još mnogih značajnih spisa, ali je do dana današnjeg ostao upamćen pre svega po svojoj borbi za pravoslavnu veru, a protiv papinskog vlastoljublja i drugih rimskih izopačenja vere. Na Saborima kojima je predsedavao Sveti Fotije donete su mnoge odluke od velikog značaja za pravoslavnu crkvu, pa je tako ustanovljeno 17 kanona koji se posebno odnose na crkveni klir, kojima se neposlušni monasi i episkopi dovode u poslušnost crkvenom poretku i konačno je ispoveđeno istinsko učenje o Duhu Svetome i utvrđena nepromenjivost Simbola vere.
Ovaj značajan bogoslov za vreme svoga života dva puta se našao u progonstvu, pa je tako i svoje poslednje dane proveo u mučeništvu i izgnanstvu. Ipak, u svo to vreme on je ostao nepokolebljiv u veri i blag u svojim mislima rekavši pred sam kraj svoga života „Hvala Bogu našem Spasitelju za sve!“ Do dana današnjeg on je ostao veliko svetlo crkve čijim se tragom i mi danas možemo ispravno voditi učeći se skromnosti, blagosti i nepokolebljivosti u veri i proučavajući njegova učenja, jer nema hrišćanskog dijaloga bez povratka temeljima vere koje je postavio ovaj veliki učitelj, rekao je Episkop Fotije.

Беседa

link for download:here

Pomoć siromašnom stanovništvu Otišića i Cetine

U sredu (18.02.2015.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Fotije u pratni protojereja Milorada Đurđevića i protođakona Dajana Trifunovića obišao je parohiju vrličku. Episkop Fotije je sa pratnjom i nadležnim parohijskim sveštenikom, protonamesnikom Borisom Medakom, obišao najpre hram sv. Arhangela Mihaila u Otišiću i upoznao se sa trenutnim radovima na obnovi ove svetinje, a potom je podijeljena humanitarna pomoć najsiromašnijima, koju su prikupoli vernici iz Crkvene opštine Šibenik. Potome je Vladika obišao i hram Vaznesenja Gospodnjeg u Cetini, u narodu poznatiji kao Sveti Spas, a nakon toga pomoć je podijeljena i najugroženijima u ovom selu. Ova praksa prikupljanja pomoći u bogatijim crkvenim opštinama Epardije dalmatinske, ako Bog da, nastaviće se i ubuduće i da u okviru eparhijskog humanitarnog projekta "Milostivi samarjanin" radimo svi na pomaganju najsiromašnijih. Vjernici Crkvene opštine Šibenik dali su dobar primer svima, pogotovo sada u vreme priprema za Veliki i Časni post, kada nas Crkva poziva da pored redovne posete bogosluženjima činimo i dobra dela, a posebno dela milostinje i pomoći najsiromašnijima.

SESTRA MATRONA (BRDAR) ODLIKOVANA
ČINOM IGUMANIJE

Na praznik Sveta Tri Jerarha (12. 02. 2015. g.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Fotije, na kraju jutarnjeg bogosluženja u paraklisu Presvete Bogorodice Trojeručice u Šibeniku, odlikovao je sestru Matronu (Brdar) činom igumanije.
Tim povodom, u svojoj besedi Episkop Fotije je rekao, da od sada sestra Matrona mora, kao duhovna mati, brinuti i o svome sestrinstvu, te ih u duhovnom životu rukovoditi putem Svetih Otaca i prepodobnih Matera.
Poseban blagoslov ove duhovne radosti sestrinstva Trojeručice, bilo je prisustvo Visokopreosvećenog Mitropolita zagrebačko-ljubljanskog G. Porfirija i Njegovog Preosveštenstva Episkopa austrijsko-švajcarskog G. Andreja, koji su povodom slave Sveta Tri Jerarha u manastiru Krki boravili u Episkopiji u Šibeniku.

PREMIJER SRBIJE GOSPODIN ALEKSANDAR VUČIĆ NA SVETOJ ARHIJEREJSKOJ LITURGIJI U ZAGREBU


Objavljeno 15 februar 2015
Praznik Sretenja Gospodnjeg 2015. godine svečano je proslavljen svetom arhijerejskom Liturgijom u Sabornom Svetopreobraženskom hramu na Preradovićevom trgu u Zagrebu. Evharistijskim sabranjem načalstvovao je Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Gospodin dr Porfirije uz sasluživanje Episkopa dalmatinskog Gospodina Fotija, Episkopa gornjokarlovačkog Gospodina Gerasima i Episkopa slavonskog gospodina Jovana. Ovogodišnja proslava praznika Sretenja Gospodnjeg i nacionalnog Dana državnosti Srbije obilježena je posjetom predsjednika Vlade Republike Srbije Gospodina Aleksandra Vučića.
Arhijereji su Premijera dočekali pred Sabornim hramom u prisustvu sveštenstva, velikog broja vjernika zagrebačke parohije, učenika i nastavnika Srpske pravoslavne opšte gimnazije i brojnih novinarskih ekipa. Radost sabornog proslavljanja praznika upotpunili su protojerej-stavrofor Miloš Vesin profesor na Bogoslovskom fakultetu u Libertivilu i jeromonah Jefrem iz Mitropolije crnogorsko-primorske. Liturgiji su prisustvovali g. Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a, g-đa Bosa Prodanović, otpravnik poslova Ambasade Republike Srbije u Zagrebu sa saradnicima, g. Vojislav Stanimirović, predsjednik SDSS-a, g. Dragan Crnogorac i g. Mile Horvat, zastupnici u Hrvatskom Saboru, g. Aleksandar Milošević, predsjednik VSNM Grada Zagreba, g. Nikola Lunić, predsjednik SPD Privrednik, g. Čedomir Višnjić, predsjednik SKD Prosvjeta i drugi.
Okupljenom sabranju obratio se Mitropolit Porfirije ističući značaj Praznika, novog i preslavnog čuda koje se danas izvršava, i radost što ga proslavljamo okupljeni u lirturgijskom sabranju u kome je učestvovao premijer Vučić.
-   Danas je pravedni Simeon sa 270 svojih godina iščekivajući Hrista Spasitelja, iščekivajući Istinu, u svoje naručje primio Bogomladenca Hrista. Poruka današnjeg praznika i njegov smisao produžava se od tog vremena do kraja svijeta i vijeka. Gospod je došao da nas sretne, da se susretne sa nama i da otvori put susretanja našega sa Njim, ali i jednih sa drugima. Susretanje, opštenje, građenje mostova, put od mene ka tebi, je ono što je autentičan način postojanja čovjeka. Zato je danas velika radost za nas, i nije slučajno što je naš narod izabrao Sretenjski ustav za pravilo svoga života, pokazujući time mistično da je u prirodi našeg naroda, bez predrasuda, bez kompleksa, otvorenog srca stupanje u zajedičarenje sa svakim čovjekom koji je sazdan po slici i prilici Božijoj. Mistično je taj Ustav izrazio prirodu našeg bića, ali i utkao se u sve nas. Zato se mi danas radujemo, što na Dan državnosti zemlje Srbije, a povodom inauguracije predsjednice Republike Hrvatske i premijer Republike Srbije je došao, današnju radost da sa nama liturgijski podjeli. Njegovim dolaskom povodom inauguracije, ali i učestvovanjem na svetoj Liturgiji upravo na današnji dan, kroz njegovu ličnost izražena je zapravo priroda sretenjska, priroda spremnosti da se grade mostovi zbližavanja. S punom svijesti da onaj koji gradi mostove izložen je udarcima kamenja i sa jedne i sa druge obale. Međutim, kamenje je beznačajno i na to ne treba obraćati pažnju, nego uvijek na most koji postoji i koji treba da bude put u oba smjera. Čestitam Praznik, braćo i sestre, svima i pozdravljam Premijera Republike Srbije. U znak radosti i zahvalnosti što je došao ovdje, u ime svih pravoslavnih Srba u Hrvatskoj, poklanjam mu ikonu Presvete Bogorodice kao znak i potvrdu susretanja, jer je ona rodila Onoga koji nas uvijek i bezuslovno susreće i prihvata u svoje naručje.
Potom se prisutnima obratio predsjednik Vlade Republike Srbije g. Aleksandar Vučić pozdravljen od radosnih vjernika aplauzom.
-  Vaše Visokopreosveštenstvo, Vaša Preosveštenstva, braćo i sestre, nikada nisam u crkvi govorio, i ovo govorim samo zato što me je mitropolit Porfirije zamolio. Hvala vam svima što ste došli danas na svetu Liturgiju, na veliki dan za nas Srbe. Sretenje je uz Vidovdan u istorijskom i državotvornom smislu najvažniji datum. Na današnji dan smo otpočeli i Prvi srpski ustanak i udarili temelje srpske državnosti, moderne srpske države 1835. godine donošenjem Sretenjskog ustava. Ja sam ponosan i zadovoljan što sam ovdje sa vama jer brinete o opstanku svog roda, brinete tako što ne ugrožavate nikoga, brinete tako što samo želite da živite u svojim kućama i svojim domovima, što volite svoje i poštujete sve drugo. Ovdje sam došao ne da bih došao na jedan dan i otišao natrag, već ako mogu da utičem na pravljenje mostova o kojima je vladika Porfirije govorio, da se vi osjećate bolje i lakše i da sa jednakim ponosom poštujete i volite svoju Srbiju i svoju Hrvatsku. Rekao bih, da na najbolji mogući način zaštitite interese svoje djece i svoje budućnosti. Što se tiče države Srbije, njene Vlade, mi ćemo dati sve od sebe, da u našim odnosima, sa našim komšijama Hrvatima caruju mir, dobri odnosi i mnogo više poštovanja i povjerenja. Mnogo vam hvala što ste danas bili u ovolikom broju, meni je bilo prepuno srce. Oprostite što sam govorio na ovom svetom mjestu, u hramu.
Nažalost, dolazeći na svetu Liturgiju, Episkop Gerasim je bio obavješten o provali u Saborni hram Svetog Nikolaja u Karlovcu, tokom noći 14. na 15. Februar 2015. godine, zbog čega je mitropolit Porfirije dodao da je našu radost danas pokvario jedan nemili događaj u Karlovcu, gdje su dan prije služila četvorica arhijereja u crkvi, a danas je ta crkva osvanula razvaljenih vrata, poharana i oskrnavljena.
-   Vjerujemo da je riječ samo o pojedincima i uzdamo se u dobru namjeru, u poštovanje dostojanstva i sloboda svakog čovjeka, da će institucije odgovorne u ovoj zemlji povesti računa, u najvećoj mogućoj mjeri, da ovakve poruke ne budu upućivane nama koji u miru hoćemo da svjedočimo Istinu i Hrista, i upravo na današnji dan spremni smo za svaki susret, istakao je Mitropolit.
Nakon Liturgije priređen je tridesetominutni prijem predsjednika Vlade Srbije sa arhijerejima i visokim zvanicama u prostorijama Mitropolije u Zagrebu, nakon čega su se premijer Vučić i mitropolit Porfirije uputili na svečanost u povodu inauguracije nove predsjednice Republike Hrvatske g-đe Kolinde Grabar Kitarović.

preuzeto sa: www.mitropolija-zagrebacka.org

Episkop Fotije u Karlovcu na Praznik Svetog mučenika Trifuna

Na praznik Svetog mučenika Trifuna (14.02.2015.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Fotije sasluživao je na Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji u Sabornom hramu u Karlovcu. Evharistijskim sabranjem načalstvovao je Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit zagrebačko - ljubljanski G. Porfirije, a uz njega su služili još Episkop srednjoevropski G. Sergije i domaćin današnjeg sabranja, Episkop gornjokarlovački G. Gerasim, paroh južnočikaški dr Miloš Vesin, paroh plaščanski Goran Slavnić, paroh petrinjski Saša Umićević, paroh kolarićki Željko Vidaković, kao i đakoni Dragan i Zoran Radić iz Mitropolije zagrebačko - ljubljanske i Milenko Lošić iz Eparhije dalmatinske.
Po pročitanom jevanđelju besjedio je otac Miloš Vesin, koji je naglasio da čovjek može biti u svijetu, a ne biti od svijeta odvojen jedino ispunjavanjem upravo zapovesti o ljubavi. '' Jer Gospod reče svojim učenicima, ovo vam zapovjedam da ljubite jedan drugoga! I upravo snagom te ljubavi, ono što dolazi od svijeta od koga mi nismo, ali u kome jesmo, moći će da budu odgurnuto upravo i jedino snagom te ljubavi. Ništa nema snagu da amortizuje sve ono loše, negativno i ružno u svijetu, kao što je to ljubav, jer ljubav daje smisao vjeri, kao što vjera oplemenjuje ljubav.''
Na koncu Liturgije, služaščim Episkopima, sveštenstvu i vjernom narodu obratio se Visokopreosvećeni Mitropolit Porfirije, čestitavši današnjem svečaru, domaćinu Episkopu Gerasimu krsnu slavu i zaštitnika, Svetog mučenika Trifuna, naglašavajući da je današnji svetitelj bio pun ljubavi Hristove, širokog srca i velike duše, čovjek koji je svojom molitvom iscjeljivao ljude od nevolja njihovih, a prije svega od duhovnih nedaća.
Današnjoj proslavi prisustvovali su dr Mileta Radojević i pomoćnik direktora dr Tomislav Branković iz Uprave za saradnju sa crkvama i vjerskim zajednicama u Vladi Republike Srbije. Gospodin Mileta Radojević se biranim riječima, zahvalio domaćinu na gostoprimstvu i čestitavši slavu izrazio želje za daljim napredkom i uzrastanjem same eparhije gornjokarlovačke i vjernog naroda koji u njoj živi i radi, na čijem je čelu kao pravi pastir Crkve Hristove, Episkop Gerasim.
Po okončanju Evharistijskog sabranja, za sve prisutne priređena je trpeza ljubavi u konaku manastira Presvete Bogorodice Trojeručice, gdje su svojim prigodnim kulturnim programom ovaj praznik uveličali i muzičar Asim Sarvan i etno zvucima doprinjeli Stevan i Katarina Gojković iz Beograda.

preuzeto sa: www.eparhija-gornjokarlovacka.hr

ČETIRI VEKA BOGOSLOVIJE „SVETA TRI JERARHA“

Na dan kada praznujemo Sveta Tri Jerarha (12.02.2015.) Njegovo Visokopreosveštensvo Mitropolit zagrebačko - ljubljanski G. G. Porfirije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Uz sasluženje Preosvešćene Gospode Episkopa bihaćko - petrovačkog Atanasija, slavonskog Jovana, austrijsko - švajcarskog Andreja, srednjoevropskog Sergija i dalmatinskog Fotija u ovom svetom hramu molitvom su proslavljeni svetitelji Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatoust.
Veliki broj vernika okupio se danas u manastiru Krki, a među njima i predsednik SDSS – a Vojislav Stanimirović, predsednik SKD „Prosvjeta“ Čedomir Višnjić, direktor Kancelarije za vere Mileta Radojević i ministar savetnik iz Ambasade Republike Srbije u Zagrebu Bosa Prodanović sa pratnjom. Liturgiji su prisustvovali i lokalni zvaničnici, načelnici opština Kistanje Goran Reljić, Biskupije Ognjen Vukmirović i Ervenika Predrag Burza, kao i Dušan Torbica, ktitor manastira Krke i bogoslovije. Nakon Svete Liturgije prisutnima se obratio Episkop Fotije izrazivši veliku radost zbog ovog jubileja koji predstavlja dokaz da srpski narod i njegova pravoslavna crkva imaju duboke korene u Dalmaciji. Sveta Tri Jerarha javila su se Episkopu evhaitskom Jovanu i ujedinili tako u veri grigorijane, vasilijane i jovanite rekavši: „ Mi smo jedno u Boga i ništa nema u nama protivrečno, niti ima među nama prvog, ni drugog“. Zato oni i danas predstavljaju simbol jedinstva Crkve Hristove koji nas poziva na jedinstvo naroda i vere, rekao je Episkop Fotije i prepustio reč Episkopu Atanasiju, uz želju da svi prisutni ponesu sa ovog svetog mesta duhovnu radost i blagoslov. Episkop Atanasije bio je učenik, a kasnije i profesor u krčkoj bogosloviji, te je ona za njega institucija od izuzetnog značaja. Koliko je molitava izgovoreno u ovom svetom hramu i koliko monaških zaveta položeno, koliko smo se puta ovde sabrali sa našim precima, koliko puta smo se ovde sjedinili sa Gospodom našim Isusom Hristom kroz Svetu Tajnu Pričešća i koliko je sveštenika i monaha odgojeno u ovoj bogosloviji, to najbolje govori o njihovoj važnosti, objasnio je Episkop Atanasije.
Svetu Liturgiju svojim pojanjem su uveličali studenti Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu, a nakon nje organizovan je prigodan program u prostorijama bogoslovije. Grupa đaka govorila je o životima nekoliko svetitelja i otpevala himnu bogoslovije, a zatim im se na bini pridružila etno grupa „Belo platno“ čiji su članovi uz zvuke tradicionalnih instrumenata goste uveselili starim narodnim pesmama. Takođe, uoči praznika, nakon večernje službe, svi prisutni su imali priliku da čuju predavanje o Svetoj zemlji Episkopa slavonskog Jovana koji je u svom uzbudljivom izlaganju objasnio vezu drevnih i aktuelnih svetskih događaja i dao odgovor na pitanje zašto se baš Sveta zemlja uvek nalazi u centru prelomnih istorijskih dešavanja.
Nakon praznične Liturgije i svečanog programa u trpezariji manastira priređena je trpeza ljubavi na kojoj su svi prisutni vernici mogli da se počaste u čast tri slavna svetitelja koja smo na ovaj dan proslavili.

Besede

link for download:here and here

PROVALjENA CRKVA SVETOG VELIKOMUČENIKA GEORGIJA
U BILjANIMA GORNjIM

U noći između 11. i 12. februara 2015.god.provaljena je crkva Sv. velikomučenika Georgija u Biljanima Gornjim. Nepoznati počinitelj obio je bočna (južna vrata) i nasilno ušao u Crkvu. Zahvaljujući Bogu u Crkvi nije počinjen veća šteta.  Nadležni sveštenik  jerej Mladen Skopljak obavijestio je policiju koja je izvršila uviđaj. Nadamo se da će se počinitelj ponaći i da će  ovakvim zlodjelima doći kraj.

OBNOVA PAROHIJSKOG DOMA U OBROVCU

Blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa dalmatinskog G.G. Fotija počela je obnova parohijskog doma u Obrovcu. Parohijski dom pri hramu Presvete Trojice je jedna od starijih građevina u gradu Obrovcu i nalazi se u veoma lošem stanju. Obnova parohijskog doma je započeta jer načeta zubom vremena ova građevina je sve manje uslovna za život sveštenika i potrebe naše parohije. Najveći problem predstavlja krov koji je u veoma lošem stanju, propušta vodu uništavajući i onako dotrajalu unutrašnjost objekta. Prva faza obnove bi bili vanjski radovi, krov, fasada i stolarija, a zatim unutrašnje uređivanje prostorija i rekonstrukcija.

Pozivamo sve naše parohijane i ljude dobre volje koji su u mogućnosti da pomognu obnovu našeg parohijskog doma.

Za sve informacije oko obnove možete kontaktirati nadležnog sveštenika.
Sredstva za obnovu parohijskog doma mogu se uplatiti na žiro račun:

OTP BANKA HRVATSKA d.d. Zadar
SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVENA OPŠTINA ŽEGAR
SWIFT : OTPVHR2X
IBAN: HR8724070001100142999

jerej Slađan Tubić

SVETA LITURGIJA U ŠIBENIKU

U Nedelju o bludnom sinu (8.2.2015.godine), Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Fotije služio je Svetu Liturgiju u hramu Svetog Spasa u Šibeniku uz sasluženje protojereja Milorada Đurđevića i protođakona Dajana Trifunovića.
Na kraju Liturgije,Episkop Fotije je poučio sabrani narod tumačeći jevanđelsku priču o bludnom sinu,koja nam otkriva tajnu pokajanja, kao i veličinu Božije ljubavi i dugotrpljenja.Ova priča je prema riječima Svetog Vladike Nikolaja Velimirovića cijelo jedno jevanđelje tajni i pouka.

APELA ZA OBNOVU CRKVE
SVetog ARHangela MIHAILA U ŠIBULjNI

Draga braćo i sestre,
 
Po blagoslovu episkopa dalmatinskog g.g Fotija započela je obnova crkve sv.Arh.Mihaila u Šibuljni.Kroz bogatu i stradalnu istoriju naš narod u Dalmaciji je živio zajedno sa svojim crkvama i kako je bilo narodu tako je bilo i našim svetinjama,ali se isto tako narod duhovno obnavljao kada su obnavljane i naše pravoslavne svetinje u Dalmaciji.Tako je Bogu hvala došla na red i crkva sv.Arh.Mihaila u Šibuljni koja je iz 1865 godine.Crkva se nalazi u lošem stanju kako izvana tako i iznutra.Prva faza obnove bi bio krov,koji se mora u potpunosti mijenjati jer je prošlo mnogo godina(decenija)kako je rađen.Mi molimo i apelujemo na sve parohijane koji su iz Šibuljina,a i na sve ljude dobre volje da nam pomognu u obnovi jer dobro znamo da je obnova naših svetinja temelj budućnosti našeg naroda u ovim krajevima.Svi koji žele pomoći vaša sredstva možete uplaćivati na žiro račun ili kontaktirati nadležnog sveštenika na broj telefona:+38595/569-78-28.

Raiffeisenbank Austria d.d
SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA U HRVATSKOJ, EPARHIJA DALMATINSKA
CRKVENA OPĆINA TRIBANJ-šIBULJINA
IBAN:HR4324840081105293332
SWIFT:RZBHHR2X

protonamjesnik Saša Drča

Prepodobni Starac Porfirije Kavsokalivit
VRATIMO SE PRAVOSLAVLjU!

+ + + Treba svi da budemo sveti. Da postanemo Crkva – Telo Hristovo, kako bi svi postali jedno u Crkvi pravoslavnoj.

+ + + U Crkvi nema smrti. Oni koji ne veruju, za njih je smrt poslednja realnost i mera svega.

+ + + Istina je u Pravoslavlju. Danas se ljudima nude knjige «istine», a za nas je istina samo jedna – Hristos.

+ + + Samo nas vera u Hrista istinski objedinjuje. Nisu u pravu oni koji kažu da sve religije treba da nas objedine. To može samo Hristos.

+ + + Pravoslavlje je najuzvišenija filosofija – viša matematika.

+ + + Oni koji ne znaju za Hrista, oni žive u haosu, u paklu, u svetu laži, iluzije i droge.

+ + + Hristos je sve. Hristos je ljubav.

+ + + Kada zavolimo Hrista rešiće se svi naši problemi – kako lični, tako i narodni.

+ + + Kada idemo u Crkvu, za nas nema smrti, đavola i pakla.

+ + + Svi veruju, ali ne u istinitoga Boga. Svi nečemu služe. Onome čemu robuju, tome i služe – nekoj strasti, srebroljublju...

+ + + Postoje i drugi duhovi - zli duhovi. Treba poštovati samo Jednog istinitog Boga – Hrista.

+ + + Hristos je sve! Car neba i zemlje.

+ + + Treba da imamo Duha Božijega da bismo razumeli sveto Jevanđelje.

+ + + Ja nisam učio škole. Odrastao sam u pustinji i tu, na Svetoj Gori, završio sam školu poslušanja.

+ + + Svi nazad, svi nazad! Vratimo se Pravoslavlju!

+ + + I zlo ima silu. Zlo daje snagu onome ko ga čini.

+ + + Mnogi lažni proroci i učitelji su stvorenja Božija, ali su im dela zla i od zloga.

+ + + Dok se čovek ne sjedini sa Hristom, i kad hoće da čini dobro, ne može, već greši. Ali, kad se sjedini sa Hristom, ne može da čini zlo, ne može da greši.

prevod sa grčkog: Episkop dalmatinski Fotije

Dr Marko S. Marković

TAJNA KOSOVA

Neki poznavaoci našeg narodnog pesnšitva veruju da je anonimni srpski guslar pesmu posvećenu bekstvu svetog Cave u manastir pretvorio u privolenje svetog Lazara Carstvu nebeskom. Vekovi ropstva potisnuli su svetog Savu u pozadinu. Savinu radost natkrilila je i zasenila kosovska tuga. Ako ta pretpostavka i nije tačna, ona u svakom slučaju naslućuje i delimično otkriva jednu istinu. Sveti Cava i Lazar imaju isti izvor i utoku: privolevanje Carstvu nebeskom. U njima ne treba videti dva suprotna načela nego dve struje koje naporedo teku ili se ukrštaju, ali nas vode istom cilju. Jer kao što je Savin postupak predodredio Lazarev izbor, tako kosovska žrtva nagoveštava svetosavsku obnovu. Pa ipak, svetosavlje je naša filosofija stvaranja, a Kosovo naša filosofija stradanja.

Tab

Uspomena na Kosovo je neki osveštani bol, nešto što iz daljina obasjava svojim veličanstvom i ujedno uspunjava grudi neizrecivom nadom. Ono što je za Izrailj razoreni Jerusalimski hram, a za hrišćane Golgota, to je za Srbe Kocovo. Sam pomen toga imena dovoljan je da Srbina potrese do dna duše. Veliki češki državnik i mislilac, Tomas Masarik, zabeležio je da su 1912. srpski vojnici došavši na Kocovo zaplakali i skinuli kape «kao po komandi». Srpska vojska izrazila je ono što svaki Srbin svesno priznaje ili podsvesno oseća: postoji tajna Kosova. Čitava cppska istorija nije bila dovoljna da tu tajnu razjasni do kraja i da je potpuno osvetljenu smesti u srpsku dušu. Uvek će nam tu nešto octati zagonetno. Kocovo nije naša religija, ali je jedna velika misterija koja se nakalemila na tu religiju. Kocovo nije sinonim pravoslavlja, a opet se srpsko pravoslavlje ne bi bez njega moglo zamisliti. Kosovo nije sva srpska istorija, a ipak je središte te istorije, bez koga ona ne bi dobila svoj cilj i smisao.
Ko god poznaje srpski narod, čuo je za Kosovo i zna da Srbi slave bitku na polju Kosovu. Ali mnoge strance baš i čudi što su Srbi kod tolikih slavnih pobeda izabrali da slave svoj najveći poraz. Svakako, ne slave samo Srbi svoj poraz. Škotlanđani slave Culloden, ali njihov poraz nema izrazito hristološko značenje. Francuzi slave Jovanku Orleanku koja je bila zarobljena i spaljena na lomači. Njena žrtva ima čisto hrišćanski karakter, ali to je mučenšitvo jedne svetiteljke koja sebe prinosi na žrtvu zbog svoje vere i naroda, a na Kosovu se mistično čitav narod prinosi na žrtvu. Najbliže je ipak poređenje između Srba i hrišćana uopšte, izmeću Kosova i Golgote. Ima li većeg poraza nego što je bilo Hristovo Raspeće na Golgoti? Samo, hršićani sa smrću Hristovom na Krstu slave istovremeno i Njegov Vaskrs. A zar to nije glavna dodirna tačka izmeću Golgote i Kosova? U kosovskom kultu sjedinjeni su poraz i vaskrsenje.
Ukoliko je Kosovo zaista srpska filosofija stradanja, razmišljajući o Kosovu moramo naći odgovor na glavna pitanja narodne i lične sudbine u ovim burnim vremenima svetske istorije:
Postoji li uopšte neko hrišćansko merilo koje bi nam moglo pomoći da se snađemo u istoriji?
U čemu je najdublji duhovni smisao kosovske žrtve?
Da li se i u kojoj meri taj smisao odrazio u političkoj istoriji?
Ima li neke unutrašnje veze između Kosova i mesijanske ideje? Kakav značaj ima Kosovo danas za Srbe i za sve ostale narode? Kako biti dostojan nosilac kosovske tradicije?

DVA PLANA ISTORIJE

Istorija se može posmatrati sa dva različita plana, kao profana ili svetovna i kao sakralna ili sveštena istorija. Tako se može govoriti o svetovnom i sveštenom Kosovu. U svetovnoj istoriji, Kosovska bitka ima svoje konkretne uzroke i posledice. U sveštenoj istoriji, ona ima drugačiji i viši duhovni sadržaj. Sa hrišćanske tačke gledišta, ta dva vida i plana istorije nisu i ne mogu biti nepremostivo rastavljena. Kako i zašto, to postaje jasno ako se prvo prouči značenje sveštene istorije. Na sveštenom planu istorijski događaji su posmatrani u vezi sa celokupnom bogočovečanskom istorijom i Ikonomijom spasenja, čime se u izvesnom smislu briše razlika između vremena i večnosti, jer u svetlosti sveštene istorije jedan događaj je važan ukoliko je projava večnosti u vremenu ili prodor vremena u večnost. Najsigurniji metod za razumevanje sveštene istorije je otkrivanje i tumačenje praobraza, tj. praslika novozavetnih događaja. Stoga Blaženi Avgustin i kaže: »Novum Testamentum in Vetere latet, Vetus in Novo patet« («Novi Zavet se krije u Starom, a Stari se otkriva y Novom.»)
Primera ima bezbroj.
Prelaz Jevreja preko Crvenog mora je simbol spasenja kroz vodu novozavetnog krštenja; četrdeset godina jevrejskog lutanja između Egipta i Obećane zemlje nagoveštavaju četrdesetodnevni post Gospoda Isusa Hrista u pustinji; pedeset dana koji dele prelaz Crvenog mora od Sinajskog Zakona odgovaraju hrišćanskoj Pedesetnici posle Uskrsa, kad je sveti Duh sišao na Apostole; a zmija koju je Mojsej pokazivao na štapu Jevrejima u pustinji da bi se oni koji su je videli spasli od zmijskih ujeda, simboliše Hrista na Krstu, koji spasava sve one koji u Njega veruju.
Oni koji to nemaju na umu ne mogu da se snađu u sveštenoj istoriji, pa čak i za Hrista tvrde da se «prevario» proričući svoj dolazak posle propasti Jerusalima. Tačno je da su se prvi hrišćani prevarili verujući u skori dolazak Hrista, ali sam Hristos se nije prevario nego je samo pad Jerusalima prorekao naporedo sa nagoveštajem o smaku sveta, tako da su Njegovi slušaoci pomešali slike propasti Jerusalima sa slikama Sudnjeg dana. Po svoj prilici, Hristos nije slučajno tako postupio. Ta dva događaja stoje jedan prema drugome kao praobraz prema obrazu: propast Jerusalima je praslika propasti sveta. Ustvari, svaka politička katastrofa ili «propast carstva» je objektivno, po sebi, praslika propasti sveta, kao što je svaki period procvata, reda i mira, praslika sveopšteg vaskrsa, «novog neba i nove zemlje». Pitanje je samo da li će učesnici u istorijskim događajima - bilo kao pojedinci, bilo kao nacionalna i duhovna celina - to shvatiti ili ne. Budu li shvatili, ono što je objektivno ulazi u savest pojedinaca ili naroda, doživljava se svesno kao sveštena istorija. Ali oni koji tako gledaju na istoriju ostaju još uvek u ulozi posmatrača, ograničeni vremenom i prostorom, nesposobni da sruše pregrade između vremena i večnosti. Da bi postali saučesnici sveštene istorije, oni treba da joj se duhovno priopšte. To priopštavanje se vrši blagodaću Božjom, kroz Crkvene Tajne, a naročito kroz Svetu Tajnu Evharistije, kroz sozercanje, bogonadahnuto stvaranje i mučeništvo Hrista radi. Tada i samo tada, istorija se pretvara u večitu sadašnjicu i tadašnji događaji nisu samo predznaci budućnosti nego neposredno, mistično učešće u Strašnom sudu, drugom dolasku Hristovom i u sveopštem vaskrsenju, mada se ovi ne poriču kao buduća istorijska zbivanja. Mi smo više nego svedoci smaka sveta i sveopšteg vaskrsenja, mi smo učesnici, mi to doživljavamo danas i sada. Ali pitanje je kako ćemo to doživljavati, na čijoj smo strani. Pojedinci i narodi koji rade za Carstvo nebesko su već u Carstvu nebeskom i obratno, protivnici Carstva su već osuđeni. Sam Hristos je obećao da će se sve to zbiti na kraju istorije, ali je ipak rekao: «Carstvo Božje je u vama», kao što je razbojnika na Krstu utešio: «Još danas ćeš biti sa mnom u Raju". Na drugoj strani, oni koji se tome ne priopštavaju kroz Crkvu samo trpe događaje, kao što su Bogom prokleti oni koji u istoriji uzimaju aktivnog učešća satanski i negativno, kao svesni bogoborci i gonitelji Crkve, grešeći protiv Svetog Duha gušenjem duhovnog semena Hristovog.
Ako je tako, šta predstavlja Kosovo u sveštenoj istoriji, s obzirom na tri pomenuta merila: kao praslika, kao svesno osmišljavanje praslike i kao mistično priopštavanje Hristovoj žrtvi?

SVEŠTENO KOSOVO

Mada je Kosovo velika hrišćanska, a ne samo srpska tragedija, ono je ipak za hrišćanstvo predstavljalo manju tragediju od pada Carigrada u turske ruke 1453. godine. Toga dana srušio se poslednji važan bedem istočnog hrišćanstva, Turci su u slavnoj prestonici Vizantije poklali preko 60.000 hrišćana, a ostale odveli u ropstvo ili silovali, opljačkali bescena i basnoslovna, vekovima sakupljana umetnička blaga, upali za vreme Božanske Liturgije u crkvu Svete Sofije oskvrnavili svetinju nad svetinjama i posekli u njoj sve živo. Moglo bi se, dakle, smatrati da je Kosovo, nešto preko veka i po, unapred bilo predznak toga najbližeg krupnog događaja hrišćanske istorije, te da je ono od drugostepene važnosti u poređenju ca Carigradom. To bi bio sasvim pogrešan zaključak. Ko poznaje istoriju starozavetnih proroka, setiće se da su se mnoga mesijanska proroštva mogla primeniti na zbivanja iz jevrejske istorije pre dolaska Spasiteljevog. Bilo je protestantskih teologa koji su tvrdili da se sva mesijanska proročanstva odnose na događaje koji nemaju veze sa Hristom. Ali sve i kada bi to bilo moguće dokazati - a takav dokaz je nemoguć, jer se dobar deo proročkih kazivanja odnosi na metaistoriju - ostaje činjenica da se najdublji smisao proročanstva time ne iscrpljuje i da samo Hristos osmišljava proročka očekivanja Starog Zaveta. Isto se može tvrditi i za Kosovo: malo je reći da Kosovo nagoveštava nešto dalekosežnije i dublje od pada carske prestonice, ono za sveštenu istoriju ima veći značaj od Carigrada, jer u sebi sadrži obećanje vaskrsa.
Istina, postoji i kod Grka legenda koja hrišćanima ostavlja nadu na bolju budućnost i pobedu hrišćanstva. Vele da je grčki sveštenik koji je služio liturgiju u trenutku kada su Turci upali u crkvu Svete Sofije, uzeo časni putir i pobegao kroz jedna tajna vrata ia zidu. Turci su pojurili za njim, tukli sabljama po zidu, ali uzalud. Sveštenik je ostao uzidan i pojaviće se opet kada hrišćani budu oslobodili Carigrad, da s njima završi liturgiju.
Ali ta legenda se ne može porediti ca dubinom i lepotom srpskog Kosova, pod uslovom da se ono protumači po Kosovskom ciklusu narodnih pesama. Visoko razvijena religiozna svest narodnog pesnika ne vezuje propast Srpskog carstva na Kosovu za propast Vizantije, nego neposredno za Hristovo stradanje. Bez njega bi Kosovo značilo poraz istovetan sa svim ostalim porazima. Sa njim se Kosovo pretvorilo u duhovnu pobedu. Svojom pesničkom transpozicijom on je propast carstva na Kosovu preobrazio u «privolevanje Carstvu nebeskom», a Lazarevu pogibiju u hristopodobnu žrtvu. Samim tim dao je narodu i ogromnu nadu na spas, a evo kako.
Sveti Ilija u obliku sivoga sokola donosi caru Lazaru «knjigu od Bogorodice». Zanimljivo da prolog kosovskoj tragediji počinje pojavom jednog stagrozavetnog proroka i da je za narodnog pesnika Sveta Djeva Marija - zastupnica ljudi pred Bogom - takođe posrednica između Boga i Srba. Od Lazara višne sile zahtevaju da bira između carstva zemaljskog i Carstva nebeskog. Izabere li carstvo zemaljsko, doživeće pobedu; ako se odluči za Carstvo nebesko, treba da pričesti vojsku, ali ga posle čeka pogibija. Otkuda ta svirepa dilema? Zbog iskupljenja. Na  duši srpskog naroda nakupili su se toliki gresi, da se samo krvavim žrtvoprinošenjem mogu iskupiti i očistiti. Otuda i Lazareva kletva bačena na svakoga «ko ne dođe na boj na Kosovo» i ona Njegoševa:  «Velikaši, proklete im duše». I tu pesnnk stavlja u usta cara Lazara jedan od najlepših monologa svetske književnosti koji podseća na onaj Hamletov, ali je preko dva veka stariji i ima neuporedivo hrišćanski smisao:
«Mili Bože što ću i kako ću
Kome ću se privoleti carstvu:
Da ili ću carstvu nebeskome?
Da ili ću carstvu zemaljskome?
Ako ću se privoleti carstvu,
Privoleti carstvu zemaljskome,
Zemaljsko je za maleno carstvo,
A nebesko uvek i doveka.»

Car volede carstvu nebeskome...

Da se sve na tome svršilo, Lazar bi se žrtvovao za Srbe i odigrao bi u odnosu na srpski narod ulogu Iskupitelja Hrista prema čovečanstvu. Ali Lazar gradi crkvu, služi svečanu liturgiju sa crkvenim glavarima, «te pričesti i naredi vojsku» koja će sutra u boju izginuti. Kroz Sveto pričešće najbolji sinovi naroda se s Lazarem priopštavaju Hristovoj žrtvi na Krstu. I u više mahova narodni pesnik naglašava da oni za Hrista ginu svesno:
«Hego sjutra mislim u Kosovu za hrišćansku vjeru poginuti» («Sjutra jeste lijep Vidovdanak»). «Za krst časni krvcu proljevati i za svoju vjeru umrijeti... I za vjeru s braćom umrijeti» («Car Lazar i carica Milica»)... «A ja idem na boj na Kosovo u presveto ime Isusovo» («Musić Stefan»). Kao da je svaki kosovski junak prikovan na krst, saraspet sa Hristom i kao da se na Kosovu polju iza lepršavih krstaša barjaka uzdiže šuma od desetina hiljada krstova. Kosovska bitka se upodobljava Božanstvenoj Liturgiji, gde se sa Lazarem elita srpska prinosi na žrtvu za sav narod. Okupan krvlju hristopodobnih kosovskih junaka i mučenika, srpski narod se osvećuje i sam postaje hristonosan i bogonosan, narod - Hristonosac, Hristofor. Srbi nisu od Bogorodice mogli dobiti skupoceniju nagradu od te milosti da kao narod budu nalik na Hrista, pa su stoga morali platiti svojim najdragocenijim životima. S jedne strane, eshatološki predosećaj i napon: «Nastalo je pošljednje vrijeme» («Zidanje Ravanice»). A s druge, nadzemaljski mir i blaženstvo kojim pesnik završava pesmu o Kosovskom boju («Propast carstva srpskoga»):

«Sve je sveto i čestito bilo,
I milome Bogu pristupačno».

Svest narodnog pesnika da je kosovska žrtva bila bogougodna, dopušta mu da mirno podnese poraz i nacionalnu tragediju uzdigne do najuzvišenijih nadanja. Jer ko sa Hristom strada, sa Hristom se i spasava. Ko je sa Hristom raspet, sa Hristom će i vaskrsnuti. Paralelizam «Hristijade» i «Kosovijade» se nastavlja i posle Kosova. Kraljević Marko zamenjuje Duha Utešitelja, a Karađorđe oličava Mesiju i narodno Vaskrsenje. On je glava naroda, kao nekada Lazar. I kao što je narod s Lazarem bio raspet, tako sada sa Karađorđem vaskrsava. Srpski ustanak se ujedno mora razumeti i kao Vaskrsenje Hristovo i kao opšte vaskrsenje posle Drugog dolaska Hristova, jer inače vaskrs srpskog naroda ne bi bio pojmljiv.
Slepi narodni guslar, Filip Višnjić, genijalni pesnik Ustaničkog ciklusa i drugih pesama, o čijoj ličnosti ne znamo nego Grci o Homeru, mada ga je Vuk Karadžić lično poznavao, shvatio je suštinu narodne poezije, njen proročki i hristološki karakter. On je dao Vuku pesmu «Smrt Kraljevića Marka», u kojoj se nalazi proročanstvo da će se Marko vratiti kad njegov topuz bude izašao iz mora u koje je bačena. I njemu je palo u deo da u Karađorđu prepozna spasioca i završi poslednji, deseti ciklus narodnih pesama. Prorok koji čita znake vremena, on dovodi Prvi srpski ustanak u vezu sa kosmičkim potresima («Početak bune protiv dahija») i čuje pesmu anđelskih horova u međuzvezdanim prostorima («Djevojka snila Sveto Vaskrsenje»):

«Nastade nam Sveto Vaskrsenje,
A ljudskijem dušama spasenje.»

Postavlja sae pitanje da li je ta hrišćanska svest o Kosovu bila samo individualna ili kolektivna, da li je živela samo u duši narodnih guslara ili je bila prihvaćena od celog naroda. Moglo bi se čak kolebati i u pogledu svesti samih učesnika u Kosovskom boju. Ali sve govori u prilog tvrđenju da je ta svest u njima bila razvijena. Pre svega, Kosovski ep nije bio izuzetna i usamljena pojava. On se javio kao kruna petovekovnog srpskog pravoslavlja i posle dva stoleća visoke duhovne kulture nemanjićke dinastije. Kosovski krug narodnih pesama je proizvod svetosavskog duha, savršen; i sazreo plod naše religioznosti. Sam knez Lazar bio je nastavljač nemanjićke tradicije, odan pravoslavnoj veri, čovek koji je tražio oslonac u Crkvi i - po Lazarici i Ravanici - bio jedan od najznamenitijih zadužbinara srpskog srednjevekovlja. Nemoguće je zamisliti da njegova nacionalna i pravoslavna svest nije bila na visini one koju je u sebi nosio nepoznati narodni bard. Mora se pretpostaviti da je ta svest postojala i kod većine srpskih junaka koji su se odlučili da se Lazaru pridruže na Kosovu, za razliku od onih koji tu potrebu nisu shvatili, te da će ona ubrzo zahvatiti čitav srpski narod. O tome rečito svedoči široko i trajno rasprostiranje kosovskog epa i kosovskog duha u narodu. Već u sledećem, Markovom ciklusu, guslar peva:
«Pijte, Srblji, u slavu Božiju
I hrišćanski zakon ispunjujte:
I ako smo izgubili carstvo,
Duše naše gubiti nemojmo!»
(«Marko Kraljević na slavi vojvode Žarka»)

Kosovo je postalo i ostalo svenarodna svojina. Kao središni događaj narodne poezije, Kosovo se utvrdilo kao «mit», osnovno srpsko obeležje, duhovni simbol krcat sadržajem, znak raspoznavanja i zajednički jezik svih Srba kroz vekove, a samim tim osovina i osnovica srpskog jedinstva. Otuda na početku XIX veka, u toku Prvog srpskog ustanka, Srbi otkrivaju da oni uvek dišu istim duhom, imaju istu simboliku i nalaze među sobom zajednički rečnik, bilo da su u Staroj Srbiji, Crnoj Gori, Šumadiji ili pod Austrijom. Dok Višnjić sa pesmama o Srpskom ustanku dovršava i zaokružava našu narodnu poeziju dajući joj konačno mesijanski pečat, jedan drugi srpski genije i videlac, Njegoš, živeći pod sasvim drugim istorijskim okolnostima, skoro u isti mah priznaje Karađorđu mesijansko dostojanstvo i lapidarno sažima hrišćanski smisao tajanstvene veze između Kosova i Ustanka: «Vaskrsenja ne biva bez smrti».
No svest još nije priopštavanje. Čovekova svest saznaje spolja duhovnu stvarnost simbola, a priopštavanjem čovek tu stvarnost sam unutrašnje proživljava i na sebi egzistencijalno ispituje. Lazar sebe samog prinosi na žrtvu. Uvodeći ga u red svetitelja, Srpska Crkva priznaje da se Lazar svojim mučeništvom i krvavom žrtvom mistično, ali stvarno priopštio Hristovoj žrtvi na Krstu. Isto bi se moglo reći i za kosovske junake koji su, jurišajući pod «krstatim barjacima» svoje živote dali za Hrista, mada ih Crkva nije mogla poimenice posvetiti. Nema razlota sumnjati da su i oni kosovsku žrtvu upodobili golgotskoj svojim pričešćem uoči bitke. Zna se da je to bio običaj vizantijske vojske i po svoj prilici Lazar je zaista tako postupio sa srpskom vojskom na Kosovu. A da su se srpski mučenici i junaci posle Kosova, pod turskim ropstvom, takođe priopštavali Hristu, to ne treba uvek shvatiti bukvalno, kao ritualno pričešćivanje, nego duhovno, po mestu koje su Lazarevo privolevanje Carstvu nebeskom i «podražavanje Hristu» zauzimali u srcu i duši svakog Srbina.

ISTORIJSKO KOSOVO

Danas bi i najvećim realistima među istoričarima bilo teško odvojiti svešteno Kosovo od istorijskog Kosova. Svešteno Kosovo kakvo je do nas došlo nije a priori bilo nužno i posledica je sticaja političkih okolnosti, dok stvarna politika Srba pre i posle Kosova nije bila daleko od sveštenog nadahnuća narodne poezije.
U Carstvo nebesko se ne ide neminovno preko krsne žrtve pojedinaca. Hristos se jednom za svagda i za ove raspeo i hrišćani se priopštavaju Njegovoj krsnoj žrtvi svojom verom, svojim delima i kroz Svete Crkvene Tajne. Ali nije svaki hršićanin osuđen na mučeništvo, ne mora svaki hrišćanin da pretrpi krsne muke i bude krvavo raspet. Ima hrišćana i hrišćanskih svetitelja - kao što je bio naš sveti Sava - koji su radosno hrlili Nebeskom Carstvu ne prošavši kroz kakvu žrtvu i mučeničku smrt. A tako je i sa hrišćanskim narodima.
Stoga su i pred srpskim narodom stajala dva puta: put normalnog uzrastanja - koji ne isključuje ratnička osvajanja, ali ne dovodi u pitanje narodni opstanak - i put žrtve. Prvi je put bio Dušanov, a druti Lazarev. Da nije bilo Turaka, Srpsko carstvo bi nasledilo Vizantiju i nastavilo da se mirno razvija, približavajući se svojim ostvarenjima hrišćanskom i svetosavskom idealu Carstva Božjeg. Ali neuspeh Dušanovog poduhvata i propast Srpskog Carstva na Kosovu uputili su naš narod drugim pravcem. Pred Lazarevim Srbima bila su dva iskušenja: da se pokore bez borbe i da se pomire sa sudbinom. Oni su odbili i jedno i drugo. Srednjevekovni viteški duh, osećanje časti, svest o duhovnoj nadmoći nad Turcima, dužnost da se po svaku cenu ustane u odbranu jedinstva ili «simfonije» između Crkve i Države, sve su to bile i suviše jake pobude da bi se Knez Lazar predao bez borbe. Ali on je prihvatio borbu iz koje, s obzirom na date okolnosti, nije mogao izići kao pobedilac. Sama Dušanova vojska bila je već organizacijski inferiorna u poređenju sa turskom i taktički slabija od nje, ali je Dušanovo carstvo svojim jedinstvom, kao kompaktna masa sa znatnim ljudskim potencijalom i ogromnim materijalnim sredstvima imalo stratešku prednost nad Turcima. Posle Dušanove smrti, srpski feudalizam je pao na ispitu i pokazao se nesposobnim da se složno odupre turskoj invaziji. Politička zrelost Srba ograničavala se na dinastiju Nemanjića. Van nje, srpska državotvornost i organizatorska sposobnost nisu bile sazrele. Politika srpskog feudalnog plemstva sastojala se u tome da se lični interesi stave iznad opštih. Kada je postalo očigledno da se bez opštih interesa ne mogu sačuvati ni lični, bilo je sve kasno, Turci su nas pregazili i preplavili kao nezadrživa plima.
Da su Srbi bili običan narod, oni bi se pomirili sa sudbinom sutradan po Kosovu, a pogotovu posle konačne turske okupacije. Pad, politički i kulturni pad bio je vrtoglav i strahovit. Iluzija o snazi Srpskog Carstva razvejala se kao magla od danas do sutra. Neka se samo zamisli šta su dočekali savremenici tih događaja. U godini Dušanove smrti, 1355, Srbi su pred kapijama Carigrada, još imaju sve izglede da smene Vizantiju i osnuju Carstvo koje bi postepeno obuhvatilo sav ondašnji svet grčko-rimske kulture. Jedva preko tri decenije kasnije, 1389, carica Milica je prinuđena da pošalje svoju najmlađu kćer Oliveru u harem sultana Bajazita. U roku od trideset i četiri godine, Srbi su pali od snova o svetskoj imperiji do prosjačkot štapa, uz najveća poniženja koja jedan narod može doživeti. Turske hronike iz idućeg, XV-og veka beleže: «Gazije se site napljačkaše plena. Za par čizama se prodavahu robinje. I ja ubogi kupih jednog krasnog mladića za 100 aspri... Srpske mome su takve da ih se čovek ne može dovoljno nauživati, ma koliko se njima naslađivao... Kamo god pogledaš, čini ti se rajski perivoj ispunjen rajskim hurijama i lepim dečacima. Nevernicima na vidiku izljubiše mladiće i devojke... Nevernik je zavijao kao pas.»
Ono o čemu nikakve hronike ne govore, a što se nikada i ničim ne može nadoknaditi, to su kulturne posledice kosovskog poraza. Parazitska i pljačkaška turska ordija vratila je srpski narod u vekove njegovog preistorijskog bitisanja. Turska najezda bila je smrt srpske kulture i prosvete. Ca izuzetkom crkvenih knjiga i pesničke tradicije koja se, zahvaljujući guslarima, prenosila od usta do usta, na teritoriji pod turskom vlašću Srbi neće dati od kraja XIV pa do početka XIX veka nijedno umetničko delo koje bi se moglo porediti sa kulturom nemanjićke epohe. Ako se računa da jedno pokolenje ili «pojas» ima 25 godina, to znači da su Turci za četiri veka ubili stvaralački polet u dušama šesnaest pokolenja, a tamo gde cu ostali pet vekova, dvadeset pokolenja. Ko zna koliko je umetničkih tvorevina izgubljeno u nepovrat, koliko je među Srbima pobijeno književnika, umetnika, naučnika i koliko je «genija ugušeno u povoju»? I ko može reći ne kako bismo izgledali mi, nego kako bi danas Evropa i svet izgledali da ta «kuga ljudska» nije Srbe pomorila? Nisu to nikakva nagađanja. Jer od XII do XIV veka Srbi su dali dovoljno dokaza svoje stvaralačke posebnosti, da bi se mogla ako ne tačno izmeriti a ono približno pretpostaviti šteta koju je svetska kultura pretrpela zbog prekida srpskog stvaralaštva.
Istina po golim istorijskim činjenicama, niti je Kosovo označavalo kraj srpskih političkih i kulturnih tvorevina u Srednjem veku, niti je Karađorđev ustanak doneo konačno oslobođenje od Turaka. Posle Kosova Srbija se, plaćajući danak Turcima, održala ove do pada despotovine 1459. godine i pod despotom Stevanom Lazarevićem doživela kulturno n ekonomsko blagostanje - dovoljno je navesti manastir Manasiju - Resavu i Resavsku školu - kao što će proces oslobođenja Srbije posle Karađorđevog neuspeha sa promenljivom srećom trajati još čitavo stoleće. Ali narod je osetio da su Kosovo i Karađorđe po značaju i dometu presudni, sudbinski događaji, stvarni kraj Srpskog Carstva i stvarni početak nove Srbije.
Da bi se to shvatilo, treba se setiti onoga što Solženjicin piše povodom Kulikovske bitke u kojoj su Rusi, predvođeni Dimitrijem Donskim, pobedili Tatare 1380. godine - devet godina pre Kosova: «Vekovi prolaze i za onoga koji izdaleka baci pogled na istoriju, njene vijuge iščezavaju i ona im izgleda kao zategnuta topografska vrpca.» Kulikovska bitka probudila je u Rusima svest o sopstvenoj snazi i sposobnosti da vojnički tuku Tatare. A vreme će učiniti svoje. Kad je teža jednom prevalila na rusku stranu, bilo je sporedno što su Tatari ostali kadri da i dalje Rusima nanose teške gubitke, da vrše razbojničke upade i da spale Moskvu. Nešto slično se zbilo i u našoj istoriji. Lazar je učinio što je u njegovoj moći bilo da sakupi sve srpske raopoložive snage, a najsvesniji deo srpskog naroda dao je na Kosovu sve od sebe. Pa kad ni to nije bilo dovoljno, nikakve druge političke kombinacije nisu u doglednom vremenu mogle pomoći da Srbi tursku silu savladaju. Karađorđev ustanak je dokazao da su se Srbi, posle dugih vekova, osposobili da Turke pobede u otvorenoj borbi, na bojnom polju. Glavno je bilo znati da je turska sila na zahodu. Ostalo je bilo samo pitanje vremena. Današnja politička istorija mora priznati da je narodni pesnik bio u pravu: zaključci sveštene i svetovne istorije se još jednom podudaraju u onome što je bitno.
Ali srpski narod nije svoj vaskrs očekivao skrštenih ruku niti se zadovoljio time što Kraljević Marko u pesmi izvodi podvige koji su njemu nedostupni. Carstvo je na Kosovu izgubljeno na maču, ali pod krsnim znamenjem, pa se mačem i krstom moralo i povratiti. Narod nije zaboravljao da su to simboli otpora i da ga samo duh otpora može spasti. U plejadi kosovskih divova Miloš Obilić nije bio poslednji nego prvi. Vekovima su bezimeni srpski junaci davali svoje živote u naizgled beznadežnim bunama, ustancima i ratnim pohodima. Kada je o tim Srbima reč, treba ovde pomenuti jednoga od prvih takvih junaka - Nikolu Skobaljića - čije se ime slučajno sačuvalo za istoriju. Pet godina pred pad Srpske despotovine, 1454, otsečen od srpskih snaga, Skobaljić na čelu svoje družine, prodire na jug, u krajeve koje su Turci već osvojili, napada gdavninu turske vojske, uspeva da je porazi i suzbije, tako da je sam sultan Mehmed marao da baci protiv njega svoje rezerve, ali na kraju biva uhvaćen u blizini Vranja i nabijen na kolac.
Pored mača i iznad mača stajao je Krst. Ako nije bilo vremena i mogućnosti za izučavanje hrišćanskog bogoslovlja, ginulo se ipak sa svešću da se život daje za «pravu veru» i «Boga istinoga». Spomenici slavne prošlosti, srpske crkve i manastiri sa moštima svetitelja, «knjige starostavne» i «gusle javorove» bili su tu kao večita opomena da se u njima iz davnina čuva nešto veliko, dragoceno i da će od Krsta doći spas. I tako je borba za slobodu išla naporedo sa borbom za istinu.

MESIJANSKA IDEJA KOSOVA

Na osnovu svih tih pojedinosti, može li biti govora o srpskom «mesijanizmu», o «mesijanskoj ideji Kosova»? Prva primedba koja pada na um je nemogućnost «mesijanizma» za hrišćane. «Mesijanizam» znači očekivanje Mesije. Jevreji koji nisu u Hristu prepoznali Mesiju, ovoga još uvek očekuju i s njihove tačke gledišta mesijanizam je opravdan. Ali mesijanizam hrišćana, koji veruju da je Hristos Mesija, kao da je izgubio razlog postojanja. To je, na primer mišljenje ruskog filosofa Nikolaja Berđajeva koji ipak ima svoje tumačenje mesijanizma.
Pouzdan odgovor na pitanje o srpskom mesijanizmu dobiće se ako se prvo ispita da li je hršćanski mesijanizam danas uopšte moguć i ako se zatim kosovska ideja uporedi sa ruskim mesijanizmom.
Očigledno je da za nas mesijanizam ne može više imati onaj isti značaj koji je imao pre dolaska Hristovog, jer kao hrišćani verujemo da je Hristos bio Mesija koga je jevrejski narod očekivao i koga su proroci nagovestili. Hrišćanski novozavetni mesijanizam posle Hrista može se odnositi jedino na dolazak Sina Božjeg u slavi. Kao što su starozavetni Jevreji očekivali Njegov prvi dolazak, tako mi sada očekujemo Njegov drugi dolazak. Ali dok se njihova vera zasnivala na bogonadahnutom kazivanju proroka, naša vvra danas počiva sa svečanom i nedvosmislenom obećanju samoga Gospoda Isusa Hrista. Od nas se ne traži nikakvo proricanje ili istraživanje. Nama je dato da to znamo iz usta Boga živoga. Nepokolebiva osnova novozavetnog mesijanizma je sam Hristos.
Ono što se obično naziva ruskim mesijanizmom ne može se svesti na taj novozavetni mesijanizam ili eshatologizam. Ruski mesijanizam je mnogo složeniji, naročito u svojmm najsavršenijim obrascima koji se sreću kod Dostojevskog i kod Berđajeva.
Dostojevski veruje da je ruski narod bogonosac, te da kao takav ima poziv da spase Evropu, a preko nje i svet. U izvesnom smislu, Mesija - to je sam ruski narod. Mesija po tome što nosi u svome srcu Hrista i što toga svoga Hrista objavljuje svima narodima, ali ipak i Mesija kao posrednik spasenja, zato što se ovoga puta preko njeta obavlja univerzalno spasenje. Zanimljivo je da u mesijanskoj, iskupiteljskoj ulozi ruskog naroda nije predviđena žrtva. Dostojevski je imao proročku viziju Revolucije, ali je nije jasno i neposredno ukopčao u svoj mesijanizam. On nigde ne ukazuje na stradanje ruskog naroda. Po njemu izgleda da će se revolucija dogoditi u Evropi, a ne u Rusiji. Rečju, on rusko Vaskrsenje zamišlja bez Raspeća.
Ukoliko se mesijanizam Dostojevskog može smatrati optimističkim - bar s obzirom na sudbinu Rusije - mesijanizam Berđajeva je pesimističan. Berđajev je mislio da je misija ruskog naroda isključivo religiozna, a kad je izbila Oktobarska revolucija, poverovao je da je njome Rusija raspeta za grehe čovečanstva i da se time ostvario ruski mesijanizam. Drugim rečima, mesijanizam Berđajeva se ne brine ni za kakav preporod u istoriji, kao da je istorija iscrpljena i sazrela za kraj sveta. To je Raspeće bez Vaskrsenja. Filosofija istorije Berđajeva krenuće zatim drugim pravcem, ali ni «epoha svetog Duha» ni «Novo srednjovekovlje» neće više biti neposredno vezani za ruski mesijanizam.
Poređenje srpskog mesijanizma sa ruskim, u obliku koji su mu dali Dostojevski i Barđajev, razjašnjava njihovu pravu prirodu i suštinu. Ruski mesijanizam je iznad srpskog po tome što je univerzalan: na ovaj ili onaj način, Rusija prima na sebe misiju da spase svet. Ruski narod igra ulogu svečovečanskog Mesije, dok je srpski »Mesija» nacionalni Mesija, čovek koji treba da oslobodi srpski narod. Iz toga proizilazi da se srpski narod ne žrtvuje za druge narode i da se ne smatra pozvanim da spasava čovečanstvo, nego svoje sopstveno spasenje vezuje za Hrista, svoju nacionalnu sudbinu tumači hristološki. U tom smislu, Kosovo je jedini i neponoviv događaj, a srpska misija je završena. Ona je nacionalna, a ne univerzalna. Kao takva, omeđena je s jedne strane istorijskom propašću na Kosovu, a s druge preporodom srpskog naroda kroz Prvi srpski ustanak. U narodnoj pesmi srpski mesijanizam počinje kosovskim, a završava se Ustaničkim ciklusom. I tu i tamo Lazar i Karađorđe. Simetrija je potpuna.
No sve i da se samo tako posmatra, srpski mesijanizam ima izvesnih prednosti nad ruskim: on sadrži ujedno i Raspeće i Vaskrsenje, baš kao i poljski mesijanizam, a to znači da predstavlja vernije podražavanje Hristu nego mesijanizam Dostojevokog i Berđajeva. A iznad sveta - i to je ono najvažnije - u njemu se nalazi ideja priopštavanja Hristovoj žrtvi putem evharistije, što nije obrađeno u ruskom mesijanizmu. Samim tim, očevidno je da se smisao Kosova nije ispraznio pojavom srpskog nacionalnog Mesije - Karađorđa. Bolje reći, Kapađorđe ne može biti poslednji domet Kosova, jep je kosovska žrtva nerazdvojna od Evharistije. Kosovo će dostići ovaj puni smisao tek prilikom Drugog dolaska Isusa Hrista i sveopšteg vaskrsenja čovečanstva. A dotle, Kosovo je večni poziv na nova pregnuća, kao čudesan događaj, obrazac, uteha, podstrek na buđenje i obnovu svih naroda sveta po primeru srpskog vaskrsenja. Ono pominje da između jedne etape vaskrsenja i krajnjeg cilja bogočovečanske istorije, nisu isključene druge i nove etape našeg narodnog i čovečanskog preporoda, a to baš previđa mesijanizam Berđajeva. Od čovečanstva zavisi da li će između današnjeg sumraka i Strašnog suda biti opet mogući periodi obnovljenog hrišćanstva. Naše je da shvatimo i drugima pokažemo šta Kosovo kazuje danas, sagledanjem sveštene istorije iza tobož jedino «stvarne» svetovne istorije. A to se opet može najbolje postići putem tumačenja praobraza i primenom triju prethodnih merila.

KOCOBO JUČE I DANAS

Kao propast carstva, Kosovo je praslika propasti današnje hrišćanske civilizacije, na Istoku i Zapadu, ali i obećanje spasenja. U dvadesetom veku sva naša planeta se pretvorila u jedno ogromno Kosovo. Čitav slovenski svet je raspet, čitavo pravoslavlje je raspeto. Jedna polovina čovečanstva osuđena je da bira između duhovne i fizičke smrti, a onoj drugoj polovini sve više preti opasnost da i sama doživi istu sudbinu. Pred tim sveopštim Kosovom, svetu je itekako potrebno da čuje nauk i poruku srpskog Kosova: Ko je sa Hristom raspet, sa Hristom će i vaskrsnuti. Dakle, ne samo da srpsko Kosovo ima univerzalan smisao, nago svet srlja u propast ako blagovremeno ne shvati poruku Kosova, pa makar mu samo Kocovo bilo nepoznato. Jep stanje je u svetu danas gope nego u doba Kosovske bitke i pada Carigrada. U ono vreme, uprkos neslozi hrišćanskih naroda, postojala je ipak kakva-takva hrišćanska solidarnost koja više ne postoji.
Poznato je da se u Evropi bila pronela vest o srpskoj pobedi na Kosovu, valjda zbog pogibije sultana Murata, te da su vele, zvona Bogorodične crkve u Parizu zvonila u počast pobede hrišćanstva. Svakako da bi Lazaru više pomoglo da su mu sa Zapada poslali vojsku pre bitke nego što su se za njega molili posle poraza, ali i ova pojedinost pokazuje hrišćansku svest, izvesnu duhovnu i molitvenu vezu među hrišćanima čak i posle raskola od 1054. godine. Prilikom poslednje odbrane Carigrada, došli su sa Zapada i vojnički odredi, mada neznatni. Mletačka i papska pomoć stigle su kasno, posle bitke, kad je Carigrad već bio u turskim rukama. Ali na vreme je stigao kapetan Đustinijani, sa svojim Đenovljanima. Četiri ćenovljanske lađe prispele su u Carigrad razbivši prethodno pomorsku blokadu u neviđeno herojskoj bitki protiv čitave turske flote. Za svetovnu istoriju to je bila vojna pomoć Đenove Vizantiji. Ali nikakvi politički razlozi nisu mogli izazvati tu svesnu žrtvu, takva čuda od junaštva, to je mogla učiniti samo vera, pa zato podvig Đustinijanija i njegovih lavova pripada sveštenoj istoriji više no svi krstaški ratovi. Đustinijani je imao svega četiri stotine ljudi, biranih junaka, ali to je bio relativno veliki broj s obzirom da je Carigrad, koji je već tada bio milionski grad, branilo samo devet hiljada vojnika, od kojih tri hiljade Mlečana i Đenovljana koji se behu našli na licu mesta, nasuprot turskoj vojsci od pola miliona izvežbanih ratnika, sa teškom artiljerijom kojoj bi i moderne armije mogle pozavideti. Posle slavne odbrane od mesec dana, sam Đustinijani je poginuo smrtno ranjen na zidinama Carigrada, a ubrzo zatim, u borbi prsa u prsa, pao je i poslednji vizantijski car, Konstantin Dragaš, Srbin po majci, nađen usred gomile Turaka pobijenih od njegove ruke. I tako su u odbrani prestonice pravoslavlja pomešali svoju krv katolici i pravoslavni - Italijani i Srbi. A bili su odsutni mnogo pozvaniji da carski grad brane. Godine 1917, poslednji branioci Rusije u borbi protiv Oktobarske revolucije biće jedan ženski bataljon i odred dečaka iz Kadetskog korpusa. To je sudbina trulih i umirućih carstava.
U naše dane se uopšte i ne pomšplja na hrišćansku solidarnost. Nikada se nije toliko gavorilo o savezu, ako ne i jedinstvu hrišćanskih Crkava, a nikada veće bezdušnosti i bezosećajnosti nije bilo među hrišćanima od kako postoji Crkva Hristova. Haš pijetet prema prvim hrišćanskim mučenicima i svetiteljima ne skriva nam očiglednu činjenicu da je to bila samo kap u poređenju sa morem prolivene krvi hrišćanskih mučenika u ovom veku. Ali o tome najvećem pokolju hrišćana za koji istorija pamti kao da ne sme javno da se govori, kao da o tome postoji zavera ćutanja štampe i svih obaveštajnih organa u svim zemljama Zapada. Pa i kazivanja Solženjicina se prikazuju samo kao osuda sputavanja političkih sloboda i prakse «konclogora» uopšte. I pošto je o pokolju nad hrišćanima nepristojno govoriti, stado hrišćana pođenim očima gleda u hrišćansko mučeništvo s druge strane «Gvozdene zavese», ali ga ne vidi. Da bi se ispunila Hristova reč: «Jer je odrvenilo srce ovijeh ljudi, i ušima teško čuju, i oči su svoje zatvorili da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i srcem ne razumeju, i ne obrate se da ih iscijelim».
A to još nije najveći greh hrišćana prema hrišćanima. Najveći je greh kada hrišćani odobravaju istrebljenje drugih hrišćana, kada pljeskaju dželatima koji ubijaju hrišćane, a gonjene hrišćane nazivaju politički pogrdnim imenima, te na taj način opravdavaju zločin koji se vrši nad hrišćanima. Da bi postala jasna jezovita stvarnost i čudovišnost takvog postupka, treba se mislima preneti u doba gonjenja hrišćana pod carem Neronom. Može li se zamisliti jedan jedini hrišćanin koji bi pljeskao rimskim gladiatorima i divljim zverima što u areni razdiru hrišćanske mučenike? Tako se nešto zdravim umom ne bi moglo ni pretpostaviti. A milioni naših hrišćanskih savremenika, solidarišpu se javno ili prećutno sa ubicama hrišćana i rade na tome da do vlasti hrišćanskih gonitelja dođe i na Zapadu.
Šta tek da se kaže o političkoj solidarnosti? Krstaške vojne nisu bile izraz hrišćanske ili političke solidarnosti, nego ustvari osvajački poduhvati. I krstaši su 1204. godine opljačkali Carigrad ppe Turaka, ako ne gore od Turaka. Ali bilo je tu bar političke  svesti da  su  Turci neprijatelji hršćanskog Zapada. Tokom vekova Španija, Fancuska, Venecija, Austrija i Rusija borile su se protiv Turske, a dve poslednje sile su čak sebi postavile za cilj oslobođenje hrišćanskih naroda ispod turske vlasti. Ako je Engleska zbog svoje politike «evropske ravnoteže» u više mahova pomagala Tursku, bilo je uvek poštenih ljudi koji su to osuđivali. Tako je u XIX veku čuveni engleski književnik i umetnik, Vilijam Moris, inače socijalist po ubeđenju, neumorno kritikovao Dizraelijevu politiku saradnje sa Turskom i pridružio se udruženju »Eastern Question Association« čiji je cilj bio da britansku javnost obavesti o teškoj sudbini balkanskih hrišćana.
Ali uspomena na sve one koji su se u prošlosti zalagali za naše oslobođenje pobuđuje nas da postavimo mučno pitanje: gde su danas ljudi kao Vilijam Moris? Uzvišeni pojmovi kao mir i sloboda su obescenjeni, izgubili su svoje prvobitno značenje i za savremeno čovečanstvo čak imaju suprotan smisao od onoga koji su ranije imali na svima ljudskim jezicima. Kao da se sam ljudski rod u srži svojoj izopačio. Kada neki zapadni političar pomene reč «mir», nas uhvati jeza, jer znamo da se taj mir kupuje po cenu slobode i nevine krvi. Što veći mir, tim je veći broj naroda uvaljen u ropstvo, krv i nesreću. Najveći je mir bio na kraju Drugog svetskog rata, kada je polovina Evrope izgubila slobodu. Zatim je došao mir u Aziji, kada je četiri stotine miliona Kineza izručeno levičarskom bezbožju. A posle, kadgod smo čuli da je u svetu zaključen neki novi mir ili sporazum, znali smo da je još jedan narod žrtvovan, da su opet novi milioni ljudi pali u mrak ropstva ili osuđeni na genocid. Solženjicin misli da je u Sovjetskom Savezu do sada pobijeno 60 miliona ljudi, što odgovara stanovništvu većem od Velike Britanije ili Francuske. A to znači da je ruski narod krvavije platio sovjetski «mir» nego dva svetska rata. Pod pretpostavkom da je broj od 60 miliona preteran i da je režim bio «samo» 30 miliona, to je ipak više nego u Drugom svetskom ratu.
Nekoliko preživelih begunaca među ruskim književnicima i nekoliko javnih sudskih procesa iza Gvozdene zavese samo uspokojavaju zapadnu savest, umesto da je probude, jer se to uzima kao dokaz da je duhovno stvaralaštvo pod bezbožničkom levom tiranijom ipak moguće. Cinično se zaboravljaju milioni onih koji, ubijeni po tamnicama i po konclogorima, neće nikada moći da dođu do izražaja. Vide se samo malobrojni vrhovi koji izbijaju na površinu, a ne vide se padine i podnožja glečera potonulih u krv mučeničku.
Nekada, uoči pada Carigrada, imajući da biraju između turskog ropstva i papske pomoći po cenu pokatoličavanja, Grci su govorili: «Bolji je i turski polumesec nego papska tijara». Pravoslavna Crkva ne preti nikome da ga silom prevede u pravoslavlje. Pa opet, zapadni političari se ponašaju kao da su se u potaji zaverili: «Bolja je i petokraka zvezda nego pravoslavna i nacionalna Rusija». Taj fatalni izbor vodi neminovno i fatalnom ishodu: ponavlja se greška Hitlera koji nije hteo da bude oslobodilac ruskog naroda od Staljinove tiranije, nego se prema njemu poneo kao neaprijatelj, pa je doživeo da ga Staljinova tiranija smrvi uz pomoć ruskog naroda.
No bez obzira na budućnost, takva politika se ustvari već danas svodi na obično samozavaravanje: ne može se doveka, pod izgovorom mira, trgovati tuđom slobodom, a da se na kraju ne izgubi i sopstvena sloboda. Jer sloboda je jedna i nedeliva, a pravog mira nema bez slobode. I šta se dogodilo? Pošto se hteo mir na štetu tuđe slobode, dobila se u svojoj kući sloboda koja ne poštuje mir, sloboda koja je nasilje i anarhija. Na naše oči se na Zapadu u ime slobode brani pravo nasilnika, pravo otimanja dece, pravo ucene životima taoca, pravo sodomije, pobačaja i trovanja. Brani se sloboda neprijatelja mira i slobode, sloboda svih onih koji ugrožavaju bezbednost mirnih i poštenih građana. Svi imaju pravo na sve, samo žrtve nemaju pravo na život. Neka se to i pokriva zvučnim imenom demokratije, mi uviđamo da je to samoubistvo demokratije. Demokratska načela štite slobodu ličnosti ukoliko počivaju na hrišćanskim vrednostima. Demokratija koja ne poštuje hrišćansku religiju ili je otvoreno uperena protiv hrišćanstva, pada u svoju suprotnost i samu sebe poriče. Ovo što se danas zbiva na Zapadu u spoljnoj i unutrašnjoj politici ppe liči na samrtni ropac jedne civilizacije u agoniji i to bi prvi osudili sami «oci demokratije» - Ruso i Monteskje. Ruso nikada nije tvrdio da su nepravda i tiranija za neke narode ubistvene, a za druge blagotvorne. A Monteskje je učio da sloboda jednoga prestaje tamo gde počinje sloboda drugoga. Udaljujući se od hrišćanstva, demokratija je izdala obojicu. Izgubio se put, jer se izgubila istina. Ako nema mira bez slobode, nema ni slobode bez istine. I kao Pilat, od političkih pa do crkvenih velikodostojnika, svi se pitaju: «Šta je istina?»

IZNAD MUNjA I OBLAKA

Ima u «Gorskom vijencu» jedno mesto gde Njegoš simbolično opisuje istorijski položaj Crne Gore. Kao posle potopa na Araratu, crnogorski glavari se iskupili na vrhu Lovćena, a dole, između vrha i doline, nagomilali se crni oblaci, sevaju munje i trešte gromovi. Sunce slobode obasjava samo onaj delić krša na vrhu, a ispod toga se svuda zacarila tama. To je ona tirada sedara Radonje, gde ovaj između ostalog veli:
« ... koliko je naše Gore Crne,
ove je oblak pritiska jednako,
svud se čuje jeka i grmljava,
svud ispod nas munje sijevaju,
a nas jedne samo suvce grije».

Tako je i sa današnjim Srbima i Slovenima.

Kao narod, mi smo odavno u oblacima, obuhvaćeni tamom koja ovoga puta nije poštedela ni sam vrh Njegoševog Lovćena. Za šest decenija bezbožničke tiranije na Istoku, počinjeno je više zla i uništeno više ljudskih života nego pod svim pređašnjim tiranima u svoj ljudskoj istoriji. U razmaku od dva pokolenja, oni koji gace ljudski duh naneli su veće štete kulturi slovenskih naroda uošpte i pravoslavnoj kulturi posebno, nego Turci Srbima kroz dvadeset pokolenja petvekovnog ropstva. Mi čvrsto verujemo da se duh ne može ubiti, ali mogu se narodi unazaditi sprečavanjem dodira sa izvorima i tvorevinama ljudskog duha ili ometanjem stvaralaca da svoju zamisao sprovedu u delo: to je greh protiv Duha kome nema oproštaja. Oni koji cy ce međuvremeno kao pojedinci svesno žrtvovali za Hrista bilo kao borci i mučenici, bilo kao stvaraoci sputani u svojim izražajnim mogućnostima su nastavljači Kosova i našli su svoj spas. Ali pitanje je da li mi kao narod hoćemo da stradamo sa Hristom i zbog Hrista ili ne. To je naše «biti ili ne biti». Ako današnje stradanje ne shvatimo «kosovski», ako smo otpali od Hrista, ako stradamo bez Hrista ili protiv Hrista, mi omo onda kao narod izgubljeni. Naše robovanje levom bezbožju može se shvatiti kao nesreća i trpeti kao nužno zlo, neminovnost ili «sudbina». U tom slučaju, nema svetlih perspektiva i pada se u beznadežnost i rezignaciju. Samo je buđenje kosovskog duha u stanju da nas izvede na pravi istorijski put, ka oblagodaćenom i životodavnom  svetosavskom  stvaralaštvu.
Mi smo u istom položaju prema našem porazu pred bezbožnicima, kao narodni pesnik u odnosu na istorijsko Kosovo. Možda je i vama potreban jedan pesnik kako bi se nacionalna svest oko njegovog dela iskristalisala, a kosovoki mit obnovio, povezao sa događajima koji su nam pristupačni i tako našoj savremenoj istoriji dao hrišćanski cmisao. Do danas ustvari nismo imali veliku poemu naše narodne i hrišćanske borbe. Kosovo je imalo svog neznanog genija, Karađorđev ustanak imao je Filipa Višnjića i Njegošev «Gorski vijenac», a mi još čekamo Pesnika. U tim retkim trenucima Pesnik i Prorok slivaju se u jedno. Svi starozavetni proroci bili su istovremeno i pesnici, ali posle njih svi pesnici nisu uvek bili proroci. Sada se novom pesničkom geniju ukazuje prilika da svojom pesmom oblikuje istoriju i utiče na događaje, da osmišljavajući blisku prošlost i sadašnjost stvara budućnost.
Kao dijaspora, mi smo na vrhu svetskog Lovćena koji je još uvek ozaren suncem slobodnog sveta. Pa ipak, nas ponekad obuzimaju malodušnost i čamotinja. He toliko od straha ili od zlih slutnji, koliko možda od osećanja da smo kao izgnanici svuda suvišni i nenužni. Imamo utisak da ništa ne možemo, da smo bespomoćni da utičemo na događaje, da smo izbačeni iz istorije, te da se sve odvija bez nas. I sa gledišta politike dana i komada, u datom trenutku, zaista je tako: mi smo posmatrači, a ne učesnici, mi kao da smo nošeni događajima. Gledamo kako oko nas narasta tama, a radili nešto ili ne radili da se tome cyprotstavimo, sve vam je uzalud. Ako se takvim mislima prepuštamo, znači da smo zaboravili Kosovo, da smo se duhovno udaljili od Kosova i podali se dvostrukoj zabludi.
Pre sveta, obična je zabluda i varka verovati da su političari koji danas upravljaju svetom tvorci događaja. Mnogi od njih su dvojnici srpskih pretkosovskih velikaša, puštaju da ih voda nosi i uglavnom samo uskoravaju propast naroda koji su im povereni. Oni ništa ne stvaraju, njihovo je «delo» rušilačko. Tamo gde oni prođu, čovečanstvo je na istorijskom planu već ušlo u strašnu noć bezbožja koja bi, ako se zapadni narodi u poslednjem času ne trgnu, mogla trajati vekovima, kao srpsko ropstvo pod Turcima.
A drugo - i tu valja da se opet setimo Kosova! - varka je ako se misli da samo negativne sile deluju u istoriji, ako se smetne s uma onaj njen drugi, svešteni vid, ako se prenebregne sila Duha. Jer to je bila i ostala prava i najveća sila u svetu. Da nije tako, zar bi reč hrišćanskih branilaca gušili i sprečavali da se ona čuje, jep ovo što se Solženjicinu dopušta da kaže u 1976. godini svesni ljudi slovenstva i pravoslavlja su ponavljali zaludu više od pola veka? Zar bi se prećutkivala naša stradanja, bilo da su u pitanju pojedinci ili Crkve i narodi? Znaju Hristovi neprijatelji bolje od nas kakvu silu imaju pred sobom, pa je krajnje vreme da i mi postanamo svesni sile kojom raspolažemo. Ta nevidljiva sila drži svet iskupljujući ga krvlju mučenika i molitvama pravednika. Bez njih ni bez svakodnevnog oprisutnjenja Hristove žrtve kroz Svetu Tajnu Evharistije, ne bi zemlja opstala ni jedan dan. Sile zla su zato i nabujale do neviđenih razmera što su sile dobra jače nego ikada. Tajanstvenim putevima Božjeg Promisla sve je već spremno za novu etapu ovozemaljskog oboženja: i obnovljena pravoslavna kultura, i bratstvo naroda i jedinstvo Crkava. Sve će to izbiti na videlo dana, čim bude popustio pritisak bezbožničkog nasilja. Onaj koji se bar jednom u životu osetio članom Tela Hristovog zna da u svakoj ćeliji Njegovoj obitava snaga vere koja brda pokreće. Još nam je u svežem pamćenju primer čehoslovačkog «proleća», kada se taj slovenski i hrišćanski narod godinama podvrgnut teroru i režimskoj propagandi gotovo «prekonoć», kao jedan čovek, izjasnio za slobodu. Zar bi to bilo moguće da u tom narodu nije bio živ duh, iako godinama potisnut u podzemlje?
Ali Kosovo nas uči da se Duh ne projavljuje samo kroz žrtvu, nego i kroz istinu. Nama je dato da u slobodi razrađujemo, produbljujemo i propovedamo hrišćanski pogled na svet, da svedočimo pred Zapadom o Pravoslavlju i vaspitamo novog pravoslavnog čoveka, dok se svuda oko nas i pored sveg napretka nauke, odgaja ili čovek bez ideala i kompasa ili čovek - zver, obojica mravi budućeg mravinjaka. I to nam nije slučajno dato nego voljom Proviđenja. Crkva u dijaspori nema drugi i viši smisao. Ukoliko smo te mogućnosti da naučimo Istinu Božju i da objavljujemo Reč Božju bili svesni, nijedno seme posejano na dobru zemlju ne može biti izgubljeno. Pomislimo na ruske izbeglice. Predstavnici stare ruske emigracije su većinom pomrli, a mnogi su bili i fizički uništeni. Ali njihov doprinos hrišćanstvu, ono što su njihovi religiozni mislioci za sobom ostavili, to živi u nama i već donosi dvostruki plod, a u budućnosti će uroditi i stostruko. Mi imamo, dakle, misiju da budemo čuvari, glasnici i sejači Hristove Istine. To Bog od nas očekuje, a ostalo je u Njegovoj ruci. Kad-tad, seme će proklijati i doneti ploda, a Bog zna vreme žetvi.
Koristeći ovo privremeno zatišje, dok smo još obasjani suncem kao na vrhu Lovćena, pomenimo se Kosova i ponesimo u srcima ono što Kosovo znači i zrači. Neka se ovogodišnja proslava Vidovdana završi kao molitveni skup, u znaku Hrista Spaca koji je smrću pobedio smrt. Neka ovo bude jedno opelo palima i nagoveštaj vaskrsenja. Zapalimo u mislima voštanicu pred svakim kosovskim junakom, pred svim srpskim pravoslavnim borcima i mučenicima koji su dali svoje živote idući njihovim putem, kao i pred milionima onih koji danas ma gde bilo stradaju zbog Hrista. Ponesimo i jedno čvrsto uzdanje. Da li će se oblaci popeti do vrha ili ne i kakav će oblik uzeti naša borba protiv mraka, nije nam dato da znamo. Ma kakva bila naša i svetska sudbina, naša je dužnost da u svakom slučaju budemo poput kosovskih junaka sigurni u svoju duhovnu pobedu i - po savetu apostola Pavla – «Obučeni u Hrista i naoružani istinom».

Summary Dr. Marko S. Markovich
THE MYSTERY OF KOSOVO

The author argues that Serbia's history is a re-enactment of Christ's Passion and Resurrection. Both St. Savva /through his monastic self-denial/ and St. Lazarus, Prince of Serbia /through his sacrificial self-offering on the Field of Blackbirds = Kosovo Polye/ have renounced the Earthly kingdom for the sake of the Heavenly One.
In the Serbian epic poetry the analogy is clearly drawn: the Last Supper of Christ is re-enacted in the Prince's Supper, where St. Lazarus, Prince of Serbia, embodies the Lord Jesus, his dukes represent the Apostles and Count Vuk Brankovich takes place of Judas the Traitor.
After the long »Descent into the Hades« of Turkish occupation, Serbia is risen through the liberation of Karageorge.
As much as the Jews cling to their destroyed Temple of Jerusalem, the Serbians love as well their Sanctuary of glorious Defeat - Kosovo, because after sacrificial Humiliation comes Glorification of the liberated Nation.
The author compares Serbian »Imitatio Christi« with Dostoyevsky's conception of Russia's »Messianism« - wherein the Humiliation of Cross is missing; and with Berdiaeff's understanding of Russian »Messianism«, which excludes any Chiliastic glory of political Resurrection of Russia, leaving to her only perpetual martyrdom of Crucifixion...
The Serbian »Messianic Idea« is an optimistic one, but lacking in universal dimension. It is placed in the framework of Serbia's history. Although this pattern of Serbian assimilation with Christ is potentially offered to all nations.
Kosovo is the Christic mystery of Orthodox Serbia, her signpost to Final eschatological Victory of the True Faith.

 

«Teološki pogledi», Beograd, 1989. god.

SVETA LITURGIJA U ŠIBENIKU

U Nedelju o mitaru i fariseju (1.2.2015.godine), Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin Fotije služio je Svetu Liturgiju u hramu Svetog Spasa u Šibeniku uz sasluženje protojereja Milorada Đurđevića i protođakona Dajana Trifunovića.

Na kraju Liturgije,Episkop Fotije je poučio sabrani narod tumačeći jevanđelsku priču o mitaru i fariseju.

Potom je za sve prisutne prpremljena trpeza ljubavi u prostorijama Crkvene opštine Šibenik.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je na Časne verige Svetog apostola Petra (29.01.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Osvrnuvši se na život ovog svetog mučenika on se obratio prisutnim vrenicima da bi im preneo poruku ljubavi i praštanja koju nam je ovaj svetitelj ostavio u amanet.

Uz veliku radost zbog današnjeg sabranja u ovom svetom hramu, Episkop Fotije je govorio o žrtvi Svetog apostola Petra istakavši da svi treba da sledimo njegov primer, jer hrišćanstvo bez žrtve ne postoji. Da bismo mogli primiti Svetu Tajnu Prićešća moramo biti spremni da se žrtvujemo za svoje bližnje. Ako težimo hristolikosti i zaista hrišćanskom načinu života moramo biti svesni da nema ljubavi prema Bogu, bez ljubavi prema čoveku. U svakom trenutku treba da poslušamo glas savesti, jer je to glas Božiji u nama koji nas odvraća od nedela i izvodi na put osvetljen Božijim zapovestima. Oproštaj i pomirenje su osnova hrišćanske vere i ako nam neko  učini nažao, oprost koji mu damo pred Gospodom je naša žrtva za bližnjega. Druga važna stvar kojoj nas Sveti apostol Petar uči je istrajnost u veri, jer ne mogu vlasti zemaljske protiv snage Božije i kao što je Anđeo Gospodnji izbavio Svetog Petra iz tamnice Irodove, tako i Gospod izbavlja iz tamnice kako telo tako i dušu ako u Njega verujemo. Voleći jedni druge pokazujemo ljubav prema Hristu i prema Crkvi, a ispovedajući svoju veru sabrani na Svetoj Liturgiji približavamo se Bogu, rekao je Episkop Fotije.

Beseda

link for download:here

PROSLAVA SVETOG SAVE U EPARHIJI DALMATINSKOJ

U hramovima širom Eparhije dalmatinske danas je služena liturgija u čast jednog od najvećih srpskih svetitelja, prvog srpskog arhiepiskopa, Svetog Save. Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je, uz sasluženje tamošnjeg sveštenomonaštva, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki.
Episkop Fotije, obrativši se prisutnim vernicima, podsetio je na neizmeran značaj ovog svetitelja koji je čitav svoj život posvetio Bogu i svakoga dana tog života činio dela čije blagodati i danas osećamo. On je naglasio da ne smemo zaboraviti da je Sveti Sava, pre svega, bio svetogorski monah, čovek plemićkog roda koji se odrekao vlasti i zemaljskog bogatsva da bi prigrlio duhovno blago koje je takođe nesebično delio, propovedajući u narodu reč Gospodnju. Osim što je zaslužan za nezavisnost srpske crkve, Sveti Sava bio je otac srpskog monaštva, jer je napisao tipike koji i sada monahe uče skromnosti i smirenju i izvode na pravi put čuvajuči od vlastoljublja i raznih drugih iskušenja. Napisavši žitije Svetog Simeona Mirotočivog on je postavio temelje pisanja žitija kod pravoslavnih Srba u srednjem veku. Zajedno sa svojim ocem, Simeonom, Sveti Sava je podigao manastir Hilandar, a kasnije i mnoge druge manastire i škole širom srpske zemlje, zbog čega sve škole u Srbiji proslavljaju ovaj dan kao školsku slavu. Osim što je bio veliki podvižnik i isihasta bio je i veliki učitelj, jer je učio, i danas nas uči, vrlinskom životu, dobročinstvu i nesebičnosti. U čuvenoj besedi o pravoslavnoj veri Sveti Sava je rekao da pravoslavni Srbi nemaju kud da lutaju, jer su pozvani da čuvaju jedinu i spasonosnu pravoslavnu svetu apostolsku veru, a to je poruka koju i mi danas treba da čujemo i da poslušamo njegove reči negujući našu veru i tradiciju, rekao je Episkop Fotije.

Beseda

link for download:here

SVETOSAVSKA NEDELjA U SPLITU

U nedelju po Bogojavljenju (25. 01. 2015. god.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Fotije služio je svetu Arhijerejsku Liturgiju u paraklisu Svetog Save u Splitu uz sasluženje sveštenstva Eparhije dalmatinske.

Po tradiciji, ovoga dana se obeležava i sveti otac naš Sava, prvi prosvetitelj i Arhiepiskop srpski. U svojoj besedi epsikop Fotije je govorio o svetom Jovanu Krstitelju i svetom Savi, ukazujući na sličnosti u njihovim žitijima, obojicom ih nazvavši učiteljima pokajanja.

Posle svete Liturgije polaznici pravoslavne veronauke pri C. O. Split izveli su mali program u spomen svetome Savi, a potom je dodeljen i mali znak pažnje – paketići, koji su dar Crkvene opštine Split.

Potom je za sve prisutne goste priređena trpeza ljubavi u prostorijama C. O. Split.

Beseda

link for download:here

BOGOJAVLJENJE

Praznik Krštenja Gospoda Isusa Hrista – Bogojavljenje (19.01.2013.) svečano je proslavljen širom dalmatinske Eparhije sa tradicionalnim osvećenjem bogojavljenske vode.

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije na ovaj veliki Gospodnji praznik, služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki uz sasluženje manastirskog bratstva i potom izvršio veliko bogojavljensko osvećenje vode.

Bogojavljenje ili Epifanija je Gospodnji praznik. U ranoj Crkvi su se na praznik Bogojavljenja slavila sva Hristova javljanja svetu: Rođenje Hristovo, Poklonjenje mudraca Hristu, Hristovo Krštenje. Početkom četvrtog veka izdvojen je praznik Rođenja Gospoda Isusa Hrista - Božić i slavljen je posebnog dana, kako se slavi i danas.

Na dan Bogojavljenja Crkva slavi Hristovo Krštenje na reci Jordanu. Gospoda je krstio Sveti Jovan Prorok, Preteča i Krstitelj. Tom prilikom su se nebesa otvorila i ljudima se otkrio, objavio, Bog kao Sveta Trojica. Kada se krstio, Hristos je imao trideset godina. Ulaskom Hristovim u vode Jordana dolazi do jednog korenitog preokreta, dolazi do osvećenja čitave tvorevine.

Posle Svete Liturgije priređena je trpeza za sve prisutne goste u manastirskoj trpezariji.

KRSTOVDAN U ŠIBENIKU

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije, na današnji praznik Krstovdan - navečerje Bogojavljenja (18.01.2015.god.) služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetog Spasa u Šibeniku.

Po završetku Svete Liturgije, u spomen Krštenja Gospoda Isusa Hrista na rijeci Jordanu, Episkop Fotije je izvršio Veliko osvećenje vode.Nakon osvećenja, vjerni narod zahvata osvećenu vodu koju kao blagoslov nosi u svoje domove.

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI

Njegovo Preosveštensvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je na praznik Svetog Vasilija Velikog (14.01.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki uz sasluženje bratstva manastira. Na ovoj svetoj službi monah Amvrosije (Lazarević), do sada đakon, rukopoložen je u čin prezvitera.
U besedi nakon Liturgije Episkop Fotije poželeo je novom jeromonahu da bude duhovni učenik svetitelja koji se na ovaj dan slavi, velikoga bogoslova Crkve Hristove, koga praznujemo i kao jednog od zaštitnika bogoslovije Sveta Tri Jerarha. Sveti Vasilije Veliki preporodio je sebe kroz monaški podvig i zbog toga bio blagosloven mnogim darovima. Ti darovi takođe su i odgovornost, jer je svaki sveštenoslužitelj pred Gospodom odgovoran ne samo sa sebe, nego i za svoju pastvu i dužan da narod koji mu je poveren preporađa kroz Svete Tajne i da ga priprema za Carstvo Božije, rekao je Episkop Fotije. On je istakao da na ovaj dan praznujemo i novog svetitelja, Svetoga starca Pajsija Svetogorca, koji je nedavno kanonizovan, a koji je bio podvižnik od rane mladosti i zaista se u njemu mogla videti blagodat Duha Svetoga. Podvige ovakvih svetitelja treba uzeti za primer i po ugledu na njih svako od nas treba da pokazuje trud i ljubav prema Gospodu, zaključio je Episkop Fotije.
Nakon Svete Liturgije za sve prisutne pripremljena je trpeza ljubavi u trpezariji manastira.

Beseda

link for download:here

STARAC PAJSIJE SVETOGORAC UVRŠTEN JE U KALENDAR SVETIH PRAVOSLAVNE CRKVE

"Slušajte. Duševne bolnice bile bi prazne kad bi se hrišćani ispovedali pravoslavno, čisto i iskreno, smerno i sa poslušnošću, duhovniku koji poseduje rasuđivanje, pa neka je malo i strog. Pa posle da se dostojno pričešćuju. Onda nikoga ne bi mučila teskoba, problemi sa velikim iskušenjima. Treba da znate da sve potiče od egoizma, neposlušnosti i rđavih pomisli. Poslušnost je život, neposlušnost je smrt."
Najveća i najvažnija čovekova dužnost je da svom svojom snagom ljubi Boga, a zatim svog bližnjega, svakog svoga bližnjeg, a najviše svog neprijatelja. To su najvažnije zapovesti. Ako volimo Boga, koliko treba, držaćemo se i ostalih Njegovih zapovesti. Ali mi ne volimo Boga koliko treba, niti svoje bližnje. Ko se danas zanima za drugoga? Niko. Sve za sebe, a ništa za drugoga i zbog toga ćemo odgovarati. Zato što nam Bog, Koji je sav ljubav, neće oprostiti tu našu ravnodušnost prema bližnjemu.
Predobri Bog, kao naš brižni Otac, štedro nas dariva Svojim dobrima kako bismo ih delili sa onima kojima su potrebna, ali mi zadržavamo sve za sebe. To nam Bog neće oprostiti: odgovaraćemo zbog svoje bezosećajnosti i okorelog srca.
Često od Boga tražimo sad ovo, sad ono, a on nam ne odgovara na naše molbe. Da bi nam Bog odgovorio na našu molbu i da bi nam dao što god od Njega zatražimo, treba pre svega da posedujemo smirenje, koje mi nemamo. Svi mi, i mladi i stari posedujemo veliki egoizam i ne dopuštamo da nam se bilo na šta ukaže, ne dopuštamo nikakve primedbe. Mi sve znamo, mi smo svi mudri. Kada nama vlada egoizam, zbog najmanjeg razloga rađa se velika svađa. Otvaramo vrata satani, on ulazi u porodicu i razara je. Što god u tom trenutku vidite i čujete, ne obraćajte pažnju, jer to ne pomaže, samo razgara vatru. Samo budite trpeljivi, molite se i tek kada se onaj drugi umiri, biće razumevanja. Ribar ne izlazi u ribolov po nevremenu, nego čeka da se more umiri. Veliko smirenje je prostodušnost.

Prepodobni starac Pajsije Svetogorac

RAZIGRANA VJERONAUKA RTRS 7 1 2015 GODINE

 

SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U OĆESTOVU

Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. G. Fotije služio je na praznik Svetih četrnaest hiljada mladenaca vitlejemskih (11.01.2015.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Svete Velikomučenice Nedelje u Oćestovu. Tom prilikom u ovom hramu okupilo se mnoštvo vernika kako bi se sabrali u zajedničkoj molitvi i primili Svetu Tajnu  Pričešća.
U svom obraćanju prisutnima Episkop Fotije podsetio je kolika je važnost liturgije u duhovnom životu svakog pravoslavnog hrišćanina. Jevanđeljsko predanje propoveda „Čuvajte se kvasca farisejskoga!“, pa se tako i danas treba čuvati lažne vere i one vere koja ostaje samo na rečima, a delima se opovrgava. Da bismo se mogli nazivati vernicima moramo život ispuniti verom u svakom njegovom segmentu, a crkva je značajan deo hrišćanskog života. Zato je nedelja dan kada na prvom mestu treba da nam bude molitva koju uznosimo Gospodu na Liturgiji, jer kako svakodnevno obavljamo razne poslove da bismo podmirili potrebe tela, tako je liturgijsko sabranje potreba naših duša. Liturgija je osnova oko koje se gradi svest o veri svakoga čoveka, te je izuzetno važno da na nju dolaze i deca koju o hrišćanstvu treba učiti od malih nogu, najpre u njihovim domovima, kasnije u školama, a tokom čitavog života pri crkvenoj zajednici, rekao je Episkop Fotije.

Sveta Liturgija u DragoviĆu

Na praznik Svetog arhiđakona Stefana (9.01.2015.g.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Dragoviću uz sasluženje manastirskog bratstva.

U svojoj besjedi Episkop Fotije je rekao da treba svi da se ugledamo na podvig Svetog arhiđakona Stefana, na njegovu revnost i njegovo bogoslovlje, koje ga je uzvelo ka bogoviđenju i sozercanju tajne Carstva Nebeskoga.

Posle Svete Liturgije prerezan je slavski kolač u čast Svetog arhiđakona Stefana, koji je krsna slava sabrata manastira Dragovića jeromonaha Jovana (Kovačevića).

Potom je pripremljena trpeza ljubavi za sve goste u trpezariji manastira Dragovića.

Sveta Arhijerejska Liturgija u Kninu

Na drugi dan Božića, kada se praznuje Sabor Presvete Bogorodice (08.01.2015.) , Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije služio je, uz sasluženje sveštenstva Eparhije dalmatinske, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu Pokrova Presvete Bogorodice u Kninu.

Episkop Fotije izrazio je veliku radost što se u hramu posvećenom upravo Presvetoj Bogorodici okupilo mnoštvo vernika koji su se u duhu ovoga praznika na tome mestu sabrali da bi odali počast onoj koja je rodila našega Spasitelja. Na ovaj dan slavimo Presvetu Bogorodicu, jer je njen značaj za naše spasenje nemerljiv, kao i njena zaštita i pokroviteljstvo nad celokupnom Crkvom Hristovom. Rođenje Gospoda Isusa Hrista za svakog je hrišćanina neizreciva radost, pa ipak je uvek bilo onih koji se Božiću ne raduju znajući da Hristos dolazi na Zemlju kao spasitelj, ali i kao sudija koji sudi svakoj duši ponaosob. Zato je Božić pravo vreme da svako od nas preispita samoga sebe u nameri da zaista živi ispravnim, bogougodnim i suštinski hrišćanskim životom, rekao je Episkop Fotije. On je takođe izrazio veliku želju da se na prostore Dalmacije vrati što više ljudi, ali i da se stvore uslovi u kojima bi ti ljudi mogli dostojanstveno da žive slobodno izražavajući  i negujući svoju veru i tradiciju.

BOŽIĆ U EPARHIJI DALMATINSKOJ

Praznik Rođenja Hristovog – Božić (7.1.2015.) svečano je proslavljen širom Eparhije dalmatinske u svim crkvenim opštinama i manastirima. Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G.G. Fotije služio je bdenije i Svetu Arhijerejsku Liturgiju na ovaj veliki praznik u manastiu Krki. Na Svetoj Liturgiji pročitana je poslanica Njegove Svetosti Patrijarha srpskog G. Irineja i svih arhijereja SPC-e u kojoj se posebno naglašava duhovni značaj ovoga praznika i potreba da svi ljudi žive u miru Božijem i međusobnoj bratskoj ljubavi.

Episkop dalmatinski G. Fotije
REČ NA BADNjE VEČE

Dozvolite mi da vas najpre sve ovde sabrane pozdravim radosnim božićnim pozdravom Mir Božji – Hristos se rodi!
Ovaj sveradosni pozdrav odzvanja u dušama ljudi već više od dve hiljade godina, donoseći i blagovesteći mir Božji. Mir koji ispunjava nebesa, mir kojim se raduju angeli i sveti, mir koji nije psihološko i mentalno stanje čoveka, već najdublji osećaj prisustva i zajednice sa Bogom i bližnjima.
To je mir koji je prvi čovek Adam izgubio u raju, kada se, zloupotrebivši svoju slobodu, udaljio od Boga i postao smrtno biće, biće ispunjeno nemirom i bez pokoja. Iz toga stanja „egzistencionalnog nemira“ sve nas ljude, potomke Adama i Eve, vraća praznik Božića, darujući dušama i srcima našim mir koji prevazilazi svaki um.
Svedoci smo, međutim, da uprkos miru Božića, čitavu ljudsku istoriju prate i nemiri i ratovi, sukobi i mržnja i drugi mnogostruki oblici zla, koji u naše vreme dostižu apokaliptičke razmere.
Otkuda to? Odgovor je jednostavan. To je otuda što mnogim ljudima srce ostaje zatvoreno za ljubav Božiju i mir Hristov. Takvi ljudi nikada nisu osetili istinsku radost Božića. Ne spominje se slučajno u svetom Jevanđelju bezumni car Irod, koji je upravo u vreme rođenja Hristovog naredio da se pobije 14 000 vitlejemske dece, ne bi li među njima ubio i novorođenog Cara judejskog. Takvih je ljudi, na žalost, bilo i biće u ljudskoj istoriji i oni su često ovu našu blagoslovenu planetu pretvarali u dolinu plača. Ali, ostavimo sada takve, jer nisu dostojni ovog velikog i duhovnog slavlja.
Nas verujuće Božić poziva da se upodobimo vitlejemskim pastirima i anđelima Božijim, koji se raduju vesti o rođenju Hristovom. Božić od nas očekuje da postanemo „mudraci sa Istoka“, koji u svome životu neprestano traže Boga, želeći da mu se poklone i prinesu svoje darove.
Ako je ijedan hrišćanski praznik, praznik zajednice, onda je to Božić. Zato danas pozdravimo sve ljude, bližnje i daljne, prolaznike i prijatelje, komšije i srodnike, radosnim božićnim pozdravom.
Daj Bože da se vitlejemska svetlost i mir Božiji zauvek useli u srca svih ljudi, kako bi čitav svet postao Vitlejem, u kojem će saborno odjekivati božićne himne neba i zemlje, angela i pastira.

Mir Božiji – Hristos se rodi!

O Božiću, Šibenik, 2014. godine

BADNjI DAN U ŠIBENIKU

Na Badnji dan (6.1.2015.godine) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski Gospodin G. Fotije služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetog Spasa u Šibeniku uz sasluženje protojereja Milorada Đurđevića i protođakona Dajana Trifunovića.
Istoga dana služeno je večernje bogosluženje u Sabornom hramu u Šibeniku kada se po tradiciji na bogosluženju okuplja veliki broj vjernika kako iz Šibenika tako i iz njegove okoline.Na kraju večernjeg bogosluženja, Episkop Fotije je poučio vjerni narod govoreći o značaju Hristovog ovaploćenja za naše spasenje, a potom je blagoslovio badnjak i badnjakove grančice koje su dijeljene sabranom narodu, a koje narod nosi u svoje domove.Paljenje badnjaka je obavljeno u prostorijama Crkvene opštine Šibenik gdje je pripremljeno i posluženje za sav sabrani narod.

 

 

 

 


APELI 

::..::


PREOBRAŽENJE 2015
MANASTIR KRKA

::..::

CRKVE I MANASTIRI
EPARHIJE DALMATINSKE

::..::

KALENDAR

ČASOPISI
EPARHIJE DALMATINSKE

::..::


Eknjige
Eparhije dalmatinske

::..::

 


JASENOVAC
NAJSTRAŠNIJI LOGOR SMRTI

::..::

EPARHIJSKA RADIONICA

::..::

 



Projekat Rastko

Svetosavlje.org

 


WALLPAPERS

 

   

АRHIVA VIJESTI 2014. GODINE

АRHIVA VIJESTI 2013. GODINE

АRHIVA VIJESTI 2012. GODINE








   
   

* КОНТАКТ :_: KONTAKT *
:  :  :
Copyright © 2004, 2005 SPC Dalmatinska Eparhija.

Designed by SeRGio