Srpska Pravoslavna Crkva svojoj duhovnoj deci o Božiću 2022. Godine
PORFIRIJE
po milosti Božjoj pravoslavni Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski, sa svim arhijerejima Srpske Pravoslavne Crkve – sveštenstvu, monaštvu i svim sinovima i kćerima naše svete Crkve: blagodat, milost i mir od Boga Oca, i Gospoda našega Isusa Hrista, i Duha Svetoga, uz sveradosni božićni pozdrav:
MIR BOŽJI – HRISTOS SE RODI!
…Rodi nam se Dete, Sin nam se dade,
kojemu je vlast na ramenu i ime će mu biti:
Divni, Savetnik, Bog silni,
Otac večni, Knez mira (Is 2, 14).
Draga naša deco duhovna,
Radujmo se na ovaj veliki i divni praznik Rođenja Gospoda, Boga i Spasa našeg Isusa Hrista, kojim se ostvarilo spasenje sveta i čoveka! Pridružimo se anđelima pevajući: „Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja!” (Lk 2, 14)! Zraci slave Gospodnje su nam otkrili pećinu koja je svetu postala istočnik Puta, Istine i Života! Veselimo se sa svekolikom tvorevinom kličući pesmu novu, jer je Veliki i veoma Hvaljeni, nad svima Gospod, postao maleno Dete! Likujmo i, poput pastirâ u onoj svetlozarnoj noći, svetlijoj od dana, prigrlimo Onoga Koji je savio nebesa u jasle! Praznujmo i, sledujući mudracima sa Istoka, neustrašivo propovedajmo blistajuću Zvezdu koja je odagnala tamu smrti i privela nas večnoj Svetlosti i večnome Smislu!
RASPORED BOGOSLUŽENJA ZA BOŽIĆNE PRAZNIKE U MANASTIRU KRKI
HRAMOVNA SLAVA U SKRADINU
Dana 25. decembra 2022. godine, na praznik Svetoga Spiridona Čudotvorca, Episkopa trimitunskoga, služena je Sveta Arhijerejska Liturgija u Skradinu, kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Nikodim.
”U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Draga braćo i sestre, želim da vam čestitam današnji praznik i da poželim da se na mnoga i blaga leta okupljamo, kako na današnji praznik, tj. hramovnu slavu ovo našeg najlepšeg hrama u Eparhiji dalmatinskoj, tako isto i u toku leta, u prvu subotu nakon praznika Svetoga Ilije.
Želim nešto da kažem o današnjem svetitelju, a koji treba da nam bude primer, tj. da se svakodnevno ugledamo na njega, a najviše zbog smirenja kakvo je on imao. Sveti Spiridon je veliki čudotvorac, čiji kult je veoma poštovan na našem primorju. Pored toga što je bio pastir slovesnih ovaca, isto tako je bio i pravi pastir, iako je bio episkop. Svojom poniznošću, smirenjem i molitvom se udostojio da bude onaj koji će kao svetitelj biti primer svima nama, i da kroz takav dar molitve, kakav je on imao, dostignemo Carstvo Nebesko i da postanemo deca Svetlosti” – poručio je Episkop Nikodim, koji je još jednom čestitao hramovnu slavu svim vernicima, ali i predstojeće novogodišnje praznike, sa nadom da ćemo se svi na mnoga i blaga leta okupljati i radovati jedni drugima, kako u ovome životu, tako i u Budućem.
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI
U manastiru Krki, dana 11. decembra 2022. godine, služena je Sveta Arhijerejska Liturgija kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Nikodim.
POSJET EPARHIJI DALMATINSKOJ Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Nikodim se juče, dana 5. decembra 2022. godine, sastao sa predstavnicima srpskoga naroda u Republici Hrvatskoj, g-đom Anjom Šimpragom, potpredsednicom vlade Republike Hrvatske, g. Miloradom Pupovcem, predsednikom SDSS-a, kao i g. Borisom Miloševićem, saborskim zastupnikom.
Episkop Nikodim ih je ugostio u manastiru Krka, drugom sedištu episkopa dalmatinskih, gde ih je upoznao sa životom Eparhije, nakon čega su razgovarali o aktuelnim temama.
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U ŠIBENIKU
Dana 27. novembra 2022. godine, služena je Sveta Arhijerejska Liturgija u Šibeniku, kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Nikodim. Nakon čitanja Svetoga Jevanđelja Episkop Nikodim se obratio vernom narodu tumačeći jevanđeljske reči:
„Draga braćo i sestre, čuli smo danas priču o vaskrsenju Jairove kćeri. Kada je Gospod došao u kuću kod Jaira, čuli smo da su mu se Jevreji podsmevali jer je rekao da će isceliti, tj. vaskrsnuti Jairovu kćer. Hristos je pored svega toga postupio po rečima: ”Ne boj se, samo veruj, i biće spasena” (Lk 8, 50) i vaskrsao je Jairovu kćer ili kako kaže Sveto pismo: ”I povrati se duh njen, i ustade odmah (Lk 8, 55). Hristos je pokazao da je Bog iznad zakona ove prirode, ali takođe i da je „Gospod tako zavoleo ovaj svet, da je i Sina Svoga Jedinorodnog dao, da svako ko veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni.“ (Jn 3:16). Gospod je onaj koji nama daje život, jer On je ”Put, Istina i Život” (Jn 14:6), Onaj koji može i smrt da uništi i mi verujemo i nadamo se da ćemo i mi po Drugom Hristovom dolasku da vaskrsnemo i da ćemo postati deca i naslednici Svetlosti” – poručio je Episkop Nikodim.
СВЕТА ЛИТУРГИЈА У МАНАСТИРУ КРКИ
У манастиру Крки, дана 24. новембра 2022. године, на празник Светог краља Стефана Дечанског, служена је Света Литургија којом је началствовао Његово Преосвештенство Епископ ваљевски г. Исихије, заједно са Њиховим Преосвештенствима Епископима западноевропским г. Јустином и далматинским г. Никодимом. Након Свете Литургије Епископ Јустин је поздравио верни народ и обратио им се речима из Јеванђеља:
”У име Оца и Сина и Светога Духа.
Драга браћо и сестре, каже једна пословица: ”ко хоће да стигне брзо нека иде сам, а ко хоће да иде далеко нека иде у заједници”. Сабрани у духу љубави, поштовања и радости, као заједница испуњена Духом Светим, ми желимо да стигнемо далеко, да стигнемо у вечност, да идемо путем којим је ишао и Свети благоверни краљ српски Стефан Дечански. За њега многи кажу да је био трагична личност, и заиста људским судовима посматрано и овоземаљским мерама мерено можда и јесте... Од свога оца краља Милутина, највероватније због неке буне ослепљен и протеран у Цариград у заточеништво, али где му је Свети Никола вратио вид, те у знак захвалности Богу и Светом Николи подиже велелепни манастир Дечани на Косову, с друге пак стране од свога сина Стефана Душана Силног, цара српскога, усмрћен. Заиста можемо да кажемо да је био трагична личност, међутим, може ли једна личност о којој говоримо после готово седам векова и може ли један човек чије мошти до дана данашњега постоје у манастиру Дечани на Косову, и које не само да постоје, него су живе моћи, зато зе зову мошти, моћ, снага, енергија Духа Светога, а које лече, које исцељују, које укрепљују, које чувају наше распето Косово и све оне који без обзира на веру долазе са искреном вером и молитвом прилазе ћивоту Светог Стефана Дечанског. Може ли таква личност да се назове трагичном? Никако, драга браћо и сестре! То је управо парадокс наше вере, када ништа немамо, када нас мрзе и гоне, када смо сиромашни, када мислимо да су се за нас Небеса затворила и да се Христос можда успавао, како је говорио Свети Григорије Богослов, ако се држимо Христа и непоколебљиво верујемо у промисао Његову о свима и свему, онда никада немојте помислити да сте трагични и да нам је тешко и да нема излаза. Такву нам поуку оставља и Свети благоверни краљ Стефан Дечански, а она гласи: ”ко претрпи до краја тај ће се спасити”, и друга равна овој: ”трпљењем својим спашавајте душе своје” – поручио је Епископ Јустин који је на крају честитао Крсну славу Епископу Никодиму са топлим речима: ” Ја ти, драги брате и владико, од свег срца најискреније желим да останеш непоколебљив у својој вери, у својој доброти, у својој љубави према свима нама и да своје људске, братске и епископске дарове умножаваш на корист своје душе и на корист повереног народа у овој богомспасаваној Епархији далматинској. Помени, благослови и нека Свети краљ Стефан Дечански заиста до краја, све до вечности, чува и води Христовим путем на многе и благословене године. Амин и Боже дај.”
EPISKOP ISIHIJE U POSETI EPARHIJI DALMATINSKOJ
Njegovo Preosveštenstvo Episkop valjevski g. Isihije stigao je juče (23. 11. 2022. godine) u posetu Eparhiji dalmatinskoj. Tim povodom služena je doksologija u manastiru Krki, a Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Nikodim od srca se zahvalio na ukazanoj pažnji.
”Želim da Vam poželim dobrodošlicu i iskažem zahvalnost što ste izdvojili vreme da budete ovde sa nama, da vidite naš život u Dalmaciji. Kada dolazite da nas obiđete mi osećamo da nismo sami, da nismo ostavljeni, niti zaboravljeni, kako od ljudi, tako i od Gospoda. Drago mi je da ste došli danas, da uveličate ovaj veliki praznik, kako za mene lično, tako i za moju bratiju, koji sa mnom godinama proslavljaju ovaj, za mene, veliki praznik” rekao je Episkop Nikodim i prepustio reč vladiki Isihiju.
Vladika Isihije srdačno je pozdravio sve članove krčkog bratstva, kao i sve prisutne i zablagodario Episkopu Nikodimu na njegovim toplim rečima. ”Želim od srca da iskažem zahvalnost za dobrodošlicu u bogomspasavanu Eparhiju dalmatinsku, kao i u manastir Krku, koji je biser naše Svete Crkve, u kome se vekovima uznosi molitva Trojedinom Bogu. Nama je uvek radost da dolazimo ovde i da u delu ostvarimo zajedništvo sa svima vama. Neka Gospod podari da se viđamo u hrišćanskoj i bratskoj ljubavi, kako danas, tako i ubuduće” rekao je Episkop Isihije.
PAROHIJA RAVNI KOTARI
Danas, 21.11.2022. g. na praznik Sabora sv. arhangela Mihaila, proslavismo hramovnu slavu našeg hrama u Smilčiću.
SVETA LITURGIJA U OTIŠIĆU
HRAMOVNA SLAVA U MANASTIRU KRKI
U manastiru Krki, dana 21. novembra 2022. godine, na praznih Sabora Svetog Arhangela Mihaila i ostalih Nebeskih Sila Bestelesnih, služena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Nikodim. Nakon Svetog Jevanđelja otac Danilo, iguman manastira Žitomislića, pozdravio je verni narod i obratio im se rečima:
”U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Draga braćo i sestre, evo danas smo se sabrali da služimo Svetu Liturgiju, a u čast i spomen današnjeg praznika, Sabora Svetog Arhangela Mihaila i ostalih Nebeskih Sila Bestelesnih. Slavimo, dakle, Svete anđele, one svetitelje u projavi svetih, one koje je Bog stvorio još pre stvaranja sveta. Mi u Simvolu vere ispovedamo smelo i odgovorno da verujemo u sve što je Bog stvorio, vidljivo i nevidljivo; nevidljivi je anđelski svet i nevidljiva je i neshvatljiva priroda anđelska. Danas slavimo vrhovnog Arhangela Mihaila, slavimo onoga koji je predvodnik anđelske vojske, a o anđelima i o njihovoj prirodi mi ljudi ne znamo mnogo, ne znamo zato što smo ograničeni vremenom i prostorom, svojim telom i ograničeni smo, svaki od nas ponaosob, svojim slabostima, pa samim tim u tajnu Božanstva i u tajnu onoga što se ne vidi ne možemo da uđemo i da dopremo, ali imamo poverenja i verujemo u ono što čujemo u današnjem Jevanđelju, da apostoli zadivljeni dolaze pred Gospoda i kažu evo i demoni nam se pokoravaju.
Braćo i sestre, velika je zabluda današnjeg čoveka i svih nas kad prestanemo da verujemo da postoji sila demonska, da postoji nevidljivi svet, jer se tamo u podnebesju vodi od postanka sveta bitka između dobra i zla. Draga braćo i sestre, mi smo pozvani da nalikujemo na anđele, da im sličimo, da ih podražavamo, a naročito mi koji smo na sebe primili i dali monaške zavete. Mi smo uzeli veliki anđelski obraz i dužni smo da podražavamo njihov život, ali ne samo mi monasi, nego svi hrišćani koji služe Bogu, koji se nazivaju decom Božijom. Svi mi treba da nalikujemo anđelima služeći onu službu koju oni imaju. Sveti Prorok Isaija je vidio na nebesima kako anđeli pevaju Trisvetu pesmu, kako neprestano služe Gospodu, ali takođe treba da nalikujemo i po tome što ime anđeo znači, a to je glasnik ili blagovesnik.
Draga braćo i sestre, neka Sveti Arhangel Mihail sa svom vojskom Nebeskih Sila bude naš pokrovitelj, naš uzor, neka nas on privodi Hristu i neka se i mi zaradujemo ovako kao što u Jevanđelju piše, ne što nam se demoni pokoravaju, ne što se borimo sa silom zla, nego zato što su naša imena zapisana u knjizi Carstva Nebeskoga što treba da blagovestimo. Amin.“
Nakon Svete Liturgije Episkop Nikodim se nadovezao na besedu igumana Danila sa nekoliko reči: „Sa par reči bih samo da naglasim ono što je iguman Danilo rekao, a to da je najveća prevara koju je mogao đavo da donese u ovaj svet jeste da ljudi misle da ga nema. Na to, draga braćo i sestre, bismo trebali dobro da pazimo, jer je on prisutan u ovome svetu i donosi nam razna ikušenja pokušavajući nas odvojiti od Boga, a ono što je najbitnije od svega to je upravo da mi kao ljudi, kao oni koji smo mali pred Gospodom, budemo svesni da smo mali pred Gospodom i da znamo da treba da se trudimo da svakoga dana i svakim dahom svojim, da nam On bude na prvome mestu“ – poručio je Episkop Nikodim, koji je uputio iskrene čestitke bratiji manastira, ali i svima vernima koji su se danas okupili na ovome svetom mestu.
PRETPRAZNIČNO VEČERNjE
Uoči praznika Sabora Svetog Arhangela Mihaila i ostalih Nebeskih Bestelesnih Sila, dana 20. novembra 2022. godine, služeno je večernje bogosluženje sa petohljebnicom u manastiru Krki u prisustvu velikog broja sveštenoslužitelja Eparhije dalmatinske, kao i velikog broja vernika.
HRAMOVNA SLAVA U KONjEVRATIMA
Na praznik posvećen Svetom Dimitriju, dana 8. novembra 2022. godine, služena je Sveta Arhijerejska Liturgija, kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinskim g. Nikodim. Nakon Svete Liturgije Episkop Nikodim je pozdravio verni narod i obratio im se:
„U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Draga braćo i sestre, okupili smo ovde da proslavimo praznik Svetog Velikomučenika Dimitrija, jednoga od najvećih svetitelja koga je Bog proslavio u istoriji, koji je zaštitnik ne samo grada Soluna, nego evo i ovoga vašega mesta Konjevrate. Veoma sam radostan što smo se okupili u ovako velikom broju, kao što se okupljamo i svake godine, da zaištemo od Boga milost, da zaištemo kako za naše grehe i za naše spasenje, da zaištemo i blagoslov Božiji i za sve naše bližnje, sve one koje volimo, ali isto tako i za sve one koji nas mrze, koji nas ne vole, kako to Sveto Jevanđelje i zapoveda.
Čuli smo danas, draga braćo i sestre, u Jevanđelju da se kaže da mi nismo od ovoga sveta. Mi koji smo hrišćani, draga braćo i sestre, smo ludi za ovaj svet, nismo prihvaćeni od sveta, ali živimo u svetu i trudimo se da se uklopimo u svet, kako to kaže Poslanica Diognetu, jedan drevni spis u kome se kaže da je hrišćanima otadžbina na nebu. Takođe, sam Gospod nam je rekao da nismo od ovoga sveta i da će nas ovaj svet progoniti, a mi treba da se trudimo da živimo hrišćanski, da ispunjavamo jevanđeljske zapovesti i da budemo kroz to oni koji jesu istinski učenici Njegovi i da tako nasledimo Carstvo Nebesko.
Istinski put ka Carstvu Nebeskom, draga braćo i sestre, možemo pronaći i u samim svetiteljima, a jedan od njih jeste i Sveti Dimitrije, koji je svojim životom svedočio zapovesti o ljubavi prema Bogu i prema bližnjima. Ugledajući se na njega, ali i druge svetitelje iz vremena rane Crkve pa sve do danas, moramo imati ljubavi” – poručio je Episkop Nikodim i čestitao još jednom hramovnu slavu sa željom da ćemo se na mnoga i blaga leta okupljati i radovati jedni drugima.
ARHIJEREJSKA LITURGIJA U SPLITU
Dana 6. novembra 2022. godine, služena je Sveta Arhijerejska Liturgija u Splitu, kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Nikodim. Nakon čitanja Svetoga Jevanđelja Episkop Nikodim se obratio vernom narodu tumačeći jevanđeljske reči:
„Iziđe sijač da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga.
A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage.
A drugo pade usred trnja, i uzraste trnje i uguši ga.
A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese stostruki rod. Govoreći ovo povika: Ko ima uši da čuje neka čuje!
A učenici njegovi pitahu ga govoreći: Šta znači ova priča?
A on reče: Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega; a ostalima biva u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju.
A ova priča znači: Sjeme je riječ Božija.
A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo i uzima riječ iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu.
A koje je na kamenu to su oni koji kada čuju s radošću primaju riječ; i ovi korijena nemaju te za neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme iskušenja otpadnu.
A koje u trnje pade, to su oni koji čuše i, živeći u brigama i bogatstvu i slastima ovoga života, budu ugušeni, i ne donesu roda.
A koje je na dobroj zemlji, to su oni koji čuvši riječ, u dobrome i čistom srcu drže je, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreći povika: Ko ima uši da čuje neka čuje! (Lk 8, 5-15)”
„U ime Oca i Sina i Svetoga Duha!
Draga braćo i sestre, čuli smo danas u Svetom Jevanđelju priču o sejaču i semenu, a dovoljno smo već čuli i tumačenje priče koju je sam Gospod izneo nakon priče.
Ja bih najviše, draga braćo i sestre, akcenat stavio na one koji su čuli za reč Božiju, na one koji slede jevanđelje, na one koji su čistim srcem primili jevanđeljske zapovesti, koji su tim čistim srcem i u trpljenju održali reč Gospodnju i kroz to nasledili Carstvo Nebesko. Za nas, draga braćo i sestre, jedino merilo, jedini cilj, jedina svrha našega života treba da bude Carstvo Nebesko. Onda kada razmišljamo o Carstvu Nebeskom, kada smo čistoga srca, kada znamo i verujemo u to da je Bog „tako zavoleo ovaj svet, da je i Sina Svoga Jedinorodnog dao, da svako ko veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni“ (Jn 3:16), upravo smo tada, draga braćo i sestre, to plodno tlo i tada smo oni koji mogu da naslede Carstvo Nebesko” – poručio je Episkop Nikodim.
GRADONAČELNIK PULJAK PRIMIO EPISKOPA NIKODIMA
Gradonačelnik Ivica Puljak primio je danas u Gradskoj upravi episkopa Eparhije dalmatinske Srpske pravoslavne crkve Nikodima Kosovića.
Gradonačelnik i episkop dalmatinski razgovarali su o tekućim pitanjima te zaključili da postoji obostrana želja i volja za nastavkom suradnje grada i Eparhije. Episkop Nikodim, zahvaljujući gradonačelniku na srdačnom primanju, istaknuo je kako treba težiti ka tome da svi kršćani djeluju zajedno. Razgovaralo se i o mogućnostima zakrovljenja hrama sv. Save na Obrovu uz, kako je naglasio episkop, potpuno uvažavanje prostornih i povijesnih zadatosti splitske stare gradske jezgre.
Gradonačelnik je visokom gostu poklonio monografiju “Zaboravljena Dalmacija“.
HRAMOVNA SLAVA U ŠTIKOVU
HRAMOVNA SLAVA U OSTROVICI
СВЕТА АРХИЈЕРЕЈСКА ЛИТУРГИЈА У МОКРОМ ПОЉУ
Дана 31. октобра 2022. године, на празник Светога Луке, служена је Света Архијерејска Литургија у Мокром Пољу, којом је началствовао Његово Преосвештенство Епископ далматински г. Никодим. Након читања Светога Јеванђеља Епископ Никодим се обратио верном народу тумачећи јеванђељске речи:
„Драга браћо и сестре, у данашњем јеванђељу чули смо да Господ каже да је Он једина врата кроз која ми можемо да уђемо и да наследимо Царство Небеско. Он је, драга браћо и сестре, једини темељ и једина врата кроз која можемо да уђемо како бисмо били уписани у књигу вечности. Са друге стране, ако наша вера, која је предуслов за живот, али и наш живот није утемељен на томе да следимо јеванђељске заповести, да следимо самога Господа нашега Исуса Христа, као и све свете који су угодили Господу, онда нам је, драга браћо и сестре, узалуд све.
Та наша вера, драга браћо и сестре, се састоји у томе да верујемо да је Бог Троједини Бог, Бог Отац, Бог Син и Бог Свети Дух, да је Отац начело, да је Он „тако заволео овај свет, да је и Сина Свога Јединородног дао, да свако ко верује у Њега не погине, него да има живот вечни.“ (Јн 3:16), да је благоизволио, драга браћо и сестре, да Син Његов постане Човек Господ Исус Христос, али да остане Бог, и да тако у свему преузме и нашу човечанску природу и да кроз то и нашу палу природу уздигне да и ми постанемо богови по благодати, како је то рекао Свети Атанасије Велики.
Ово све можемо, драга браћо и сестре, управо кроз уподобљавање у Њему и испуњавањем Његових заповести, али нарочито две најбитније да „љубимо Господа Бога свог свим срцем својим, и свом душом својом, и свом мишљу својом”, као и да „љубимо ближњега свог као самог себе” (Мк 12:28-31). Ми морамо да волимо ближње своје, али и непријатеље своје, јер нас на то позива сам Господ Исус Христос, јер само тако можемо да уђемо на та врата и да се упишемо у књигу вечности” – поручио је Епископ Никодим и честитао још једном храмовну славу са жељом да ћемо се на многа и блага лета окупљати и радовати једни другима.
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U ŠIBENIKU Dana 30. oktobra 2022. godine, služena je Sveta Arhijerejska Liturgija u Šibeniku, kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Nikodim. Nakon čitanja Svetoga Jevanđelja Episkop Nikodim se obratio vernom narodu tumačeći jevanđeljske reči:
„Draga braćo i sestre, čuli smo danas priču kada Gospod isceljuje sina udovice koji se upokojio u gradu Nainu, a značenje imena toga grada jeste mesto dobrog života. I Bog koji je naišao na ulasku upravo u grad koji se zove po tome, gde je dobar život, gde su ljudi dobro živeli, nailazi na plač, nailazi na smrt, nailazi na ono što čeka sve nas, te On kao milostivi Gospod pokazuje milost svoju i vaskrsava i pre nego što je bilo Njegovo vaskrsenje. On govori majci da ne plače, sinu njenom da ustane, i zaista taj dečak ustaje i vraća se u život. To je, draga braćo i sestre, jedan od događaja koji se desio u domostroju spasenja, a koji pokazuje koliko je milostiv Gospod, da bi nam dao najveću radost koja može da postoji na ovome svetu, a to je dobar život, darovao nam je radost vaskrsenja, darovao nam je mogućnost da se spasemo tako što ćemo učestvovati u sveukupnom vaskrsenju, što ćemo mi kroz to postati deca svetlosti i naslednici Carstva Nebeskog. Zaista, dat nam je najveći mogući dar, a to je vaskrsenje, dao nam je taj dar da i mi možemo da postanemo bogovi po blagodati kako je to rekao Sveti Atanasije Veliki“ poručio je Episkop dalmatinski.
HRAMOVNA SLAVA U KANjANIMA
Dana 27. oktobra 2022. godine, na praznik Prepodobne mati Paraskeve – Svete Petke, služena je Sveta Arhijerejska Liturgija u Kanjanima, kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Nikodim. Nakon čitanja Svetoga Jevanđelja Episkop Nikodim se obratio vernom narodu tumačeći jevanđeljske reči:
„„Tada će carstvo nebesko biti kao deset devojaka, koje uzeše svoje svetiljke i iziđoše u susret mladoženji. Pet od njih behu nerazumne a pet mudre. Jer nerazumne uzevši svoje svetiljke ne uzeše sa sobom ulja; a mudre uzeše ulje u posudama sa svojim svetiljkama. Pošto je mladoženja odocneo, zadremaše sve i zaspaše.
A o ponoći nasta vika: evo mladoženje, iziđite mu u susret. Tada ustaše sve one devojke i urediše svoje svetiljke. A nerazumne rekoše mudrima: dajte nam od svoga ulja, jer se naše svetiljke gase. Ali mudre odgovoriše: da ne bude malo nama i vama, idite bolje trgovcima i kupite sebi. Kada su one otišle da kupe, dođe mladoženja i one spremne uđoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata. A kasnije dođoše i ostale devojke govoreći: gospodaru, gospodaru, otvori nam. Ali on odgovori i reče: zaista vam kažem, ne poznajem vas. Bdite dakle, jer ne znate dana ni časa u koji će Sin Čovječiji doći.
(Mt. 25: 1-13)
Ovu priču, draga braćo i sestre, možemo na mnoge načine da primenimo u našem životu, a često znam da je protumačim u kontekstu stvari koje nam odvlače pažnju od molitve, da razmišljamo o svemu drugome, da razmišljamo o svim životnim brigama, a to ne bi trebali, jer sama molitva, koju ćemo uskoro čuti, nam govori da ovde i sada svaku životnu brigu treba da ostavimo.
Čuli smo u priči da je ovim devojkama, koje nisu bile snađene, nestalo ulja, i kada su otišle da kupe ulje po savetu mudrih devojaka, pojavio se ženik. Ova priča nam, draga braćo i sestre, govori da niko od nas ne zna ni časa ni trena kada će nam Gospod ponovo doći, zbog čega moramo držati stražu nad svojom dušom i svojim životom, nad svakim svojim dahom, da ne bismo bili kao ove lude devojke i da ne bismo bili kao oni koji će izgubiti Carstvo Nebesko, jer nismo bili spremni da dočekamo ženika, jer nismo bili spremni da dočekamo Carstvo Nebesko, ono što je jedini i najveći cilj za sve nas hrišćane, nas koji nismo prihvaćeni i koji smo neshvaćeni od ovoga sveta. Stoga, moramo i trebamo da razmišljamo svakim svojim trenutkom i svakim svojim dahom o Gospodu i da Njemu damo to prvenstvo u životu i da se nadamo da ćemo kroz to što ćemo se brinuti jedni o drugima, što ćemo pokazivati ljubav jedni prema drugima, biti istinski učenici njegovi i naslediti Carstvo Nebesko. To nam je, draga braćo i sestre, jedina uteha, to nam je jedino što nam je dato kao najveći dar od Boga, da ćemo moći da postanemo naslednici svetlosti, da ćemo moći da budemo oni koji su ušli u radost Gospodara svojega” – poručio je Episkop Nikodim, koji je još jednom čestitao hramovnu slavu svim vernicima, sa nadom da ćemo se svi na mnoga i blaga leta okupljati i radovati jedni drugima, kako u ovome životu, tako i u Budućem.
HRAMOVNA SLAVA U KOLARINI
CRKVA SVETE PETKE U BJELINI
ARHIJEREJSKA LITURGIJA U SABORNOM HRAMU U ŠIBENIKU
Dana 23. oktobra 2022. godine, služena je Sveta Arhijerejska Liturgija, kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Nikodim. Nakon čitanja Svetoga Jevanđelja Episkop Nikodim se obratio vernom narodu tumačeći jevanđeljske reči:
„„I kako hoćete da vama čine ljudi, činite tako i vi njima.
I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grješnici ljube one koji njih ljube.
I ako činite dobro onima koji vama čine dobra, kakva vam je hvala? Jer i grješnici čine tako.
I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da ćete dobiti, kakva vam je hvala? Jer i grješnici grješnicima daju u zajam da dobiju opet onoliko.
Nego ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajite u zajam nenadajući se ničemu; i plata će vam biti velika, i bićete sinovi Svevišnjega, jer je On blag i prema nezahvalnima i zlima.
Budite, dakle, milostivi kao i Otac vaš što je milostiv.“
(Lk. 6: 31-36)
Ovo su reči, draga braćo i sestre, Gospoda Boga i Spasa našega Isusa Hrista, koje je izgovorio svojim učenicima, a važeće su kako za Njegove učenike, koji su bili živi svedoci Njega, tako i za nas koji verujemo u Njega i koji se nadamo da ćemo se spasti kroz tu veru. Slušajući ove reči naglasio bih da Bog ima veoma izražen smisao za humor, za šalu, jer ove reči mi često previđamo, draga braćo i sestre, mi se ponašamo tako da volimo samo one koji nama čine dobro, da volimo samo one koji su nam srodnici, a sada čujemo u Jevanđelju da to i grešnici rade, dok će velika plata na nebu biti samo onima koji ispunjavaju ovaj drugi deo, to jeste, vole i one koji im nanose zlo. Draga braćo i sestre, moramo biti svesni da kada izađemo pred Lice Gospodnje nećemo odgovarati za nešto što je neko drugi učinio, nego samo i samo za ona dela ili nedela koja smo mi sami učinili na prvom mestu. Pred Licem Gospodnjim, čvrsto verujem, da ćemo čuti pitanje voliš li me i da li si voleo i prijatelje i neprijatelje svoje, jer te dve zapovesti su najveće zapovesti: „Ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom mišlju svojom. Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe“ (Mk. 12: 28-31), a Gospod i dalje ide, pa kao što smo danas čuli treba da ljubimo i neprijatelje svoje, a to vam podrazumeva, draga braćo i sestre, da treba da prevaziđemo sami sebe, da prihvatimo svakoga kakav god da je, da ne budemo oni koji sude, nego da budemo rame za utehu, jer samo tako možemo biti istinski učenici Njegovi“ – poručio je Episkop Nikodim.
SVEČANI JUBILEJ U IMOTSKOM
U nedelju, dana 16. oktobra 2022. godine, proslavljena je svečano tristagodišnjica osnivanja Srpske pravoslavne crkvene opštine i hrama u Imotskom. Proslava je počela Svetom Liturgijom kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop timočki g. Ilarion, zajedno sa Njegovim Preosveštenstvom Episkopom dalmatinskim g. Nikodimom.
Nakon Svete Liturgije Episkop Nikodim je čestitao jubilej svim vernicima i uputio zahvalnost i radost Episkopu Ilarionu, ali isto tako i ocima, koji su došli da zajedno prinesu molitve Gospodu.
„Vaše Preosveštenstvo, časni oci, draga braćo i sestre, počeo bih ovaj govor sa najlepšom baladom napisanom u ovim krajevima na srpskom jeziku:
„Što se bjeli u gori zelenoj?
Al' su snjezi, al' su labudovi?
Da su snjezi, već bi okopnuli,
labudovi, već bi poletjeli;
nit' su snjezi, nit' su labudovi,
nego šator age Hasan-age:
on boluje u ranami ljutim.
Oblazi ga mater i sestrica,
a ljubovca od stida ne mogla.“
Ove stihove sam izgovorio najpre zbog poslednjeg stiha, gde se govori o stidu, i želim da iskažem zahvalnost što se svi zajedno ne stidimo da kažemo da smo pravoslavne vere, da pripadamo srpskome rodu, i da su se naši slavni preci pre trista godina naselili u imotsku krajinu, gde su podigli ovaj velelepni hram u kome vekovima slave i proslavljaju Boga Živoga, Onoga koji je „tako zavoleo ovaj svet, da je i Sina Svoga Jedinorodnog dao, da svako ko veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni.“ (Jn, 3:16) Mi smo se okupili ovde da proslavimo trista godina od kako je osnovana Srpska pravoslavna crkvena opština, od kako su naši preci dobili slobodu da mogu da imaju svoj hram i da u njemu proslavljaju Ime Božije, da se okupljaju i raduju jedni drugima, kao i mi danas, i kroz to da svi nasledimo Carstvo Nebesko“ – poručio je Episkop Nikodim, koji je još jednom poželeo dobrodošlicu Episkopu Ilarionu i prepustio mu reč:
„Draga braćo i sestre, svedočanstvo da smo ovde povodom trista godina od osnivanja Srpske pravoslavne crkvene opštine svedoči nam o prisustvu pravoslavnog srpskog naroda na ovim prostorima, a koji su u to vreme sagradili jedan ovako velelepni hram. Mi vrlo često smatramo da su vremena u kojima živimo često najteža, ali treba samo da se setimo vremena ljudi koji su bez savremenih pomagala podigli ovaj velelepni hram. Svakako, najveći dar ovoga hrama ste vi, draga braćo i sestre, koji ste ovde prisutni sa mnoštvom dece, te sam čuo, a i video da se u velikom broju pričešćujete Svetim Tajnama Hristovim, jer kako je starac Porfirije uvek naglašavao da smo, kada živimo unutar Crkve i učestvujemo u svetim tajnama, već u raju.
Draga braćo i sestre, radujem se jer Eparhija dalmatinska i Eparhija timočka jesu duhovno i krvno vezane, jer nas povezuje i Presveta Bogorodica koja je prisutna sa nama i koja nas štiti. Nažalost, povezuje nas i teško vreme, koje je izazov za sve nas, jer i ovde, kao i tamo u Srbiji, a naročito na pograničnim krajevima, kao što i vi jeste ovde, jeste depopulacija stanovništva, brojno iseljavanje, teška ekonomska situacija, kao i drugi pritisci sa kojima se suočavamo, kako vi ovde, tako i mi tamo. U tom kontekstu i radi toga želim da vas ohrabrim i da vas podsetim na reči apostola Pavla: „Svi koji hoće pobožno da žive u Hristu Isusu, biće gonjeni.“ (II Tim. 3, 12). Da li ćemo biti gonjeni od naših prvih komšija, koji će biti zavidljivi prema nama jer imamo radost i mir u okviru naših porodica i zajednica, da li ćemo biti gonjeni od naših neprijatelja, da li ćemo biti gonjeni od iskonskog neprijatelja našeg spasenja, to u suštini nije velika razlika, nego je bitno da budemo utvrđeni u veri i da imamo silu koju zadobijamo životom u crkvi, ličnoj molitvi, učestvovanjem na Svetoj Liturgiji, silu koju zadobijamo kroz ispovest, pokajanje, kroz hrabrost da ispovedimo ono što jesmo, ali takođe, kao što je i vladika rekao, kroz molitvu za sve one koji nas okružuju, pa čak i za one koji nas ne vole, koji nas mrze. Mi smo po primeru Gospoda Isusa Hrista na Krstu i Svetoga Arhiđakona Stefana prizvani da kažemo: „Oče, oprosti im, jer ne znaju šta čine!“ (Lk. 23, 34) Jedino takvim životom i takvom molitvom ćemo pokazati da smo istinski, dubinski i iskreni učenici Hristovi“ – poručio je Episkop Ilarion.
HRAMOVNA SLAVA U BITELIĆU
EPISKOP ILARION U POSETI EPARHIJI DALMATINSKOJ
Njegovo Preosveštenstvo Episkop timočki g. Ilarion stigao je danas (15. 10. 2022. godine) u posetu Eparhiji dalmatinskoj. Tim povodom služena je doksologija u manastiru Krki, a Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Nikodim od srca se zahvalio na ukazanoj pažnji.
”Želim da Vam poželim dobrodošlicu i iskažem zahvalnost što ste izdvojili vreme da budete ovde sa nama, da vidite naš život u Dalmaciji. Kada dolazite da nas obiđete mi osećamo da nismo sami, da nismo ostavljeni, niti zaboravljeni, kako od ljudi, tako i od Gospoda. Nadam se da će ove posete biti česte, kako vas u Dalmaciji, tako i nas u timočkoj krajini” rekao je Episkop Nikodim i prepustio reč Episkopu Ilarionu.
Episkop Ilarion srdačno je pozdravio sve članove krčkog bratstva, kao i sve prisutne i zablagodario Episkopu Nikodimu na njegovim toplim rečima. ”Želim da iskažem zahvalnost na gostoprimstvu, i neka Vas i one koji su Vam povereni i ovde sabrani, i one opravdano odsutne, Gospod utvrdi u pravoslavnoj veri, u ljubavi ka Hristu, i kao što ste i Vi rekli i kao što i Mi želimo da se na mnoge i blage godine susrećemo, neka Gospod usliši naše molitve” rekao je Episkop Ilarion.
HRAMOVNA SLAVA U KNINU
POKLONIČKO PUTOVANJE PAROHIJANA PAROHIJE ZADARSKE
hramovna slava u jagodnji gornjoj
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA I RUKOPOLOŽENjE U MANASTIRU KRKI
Na današnjoj Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji (25. 9. 2022. godine), kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinskim g. Nikodim, rukopoložen je u čin sveštenika đakon Dragan Milićević. Vladika Nikodim je od srca čestitao njemu i njegovoj porodici obrativši se rečima iz Jevanđelja:
„U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Draga braćo i sestre, na prvom mestu želim da poželim sve najbolje od Gospoda našem novom svešteniku, svešteniku koji će da službuje u jednome mestu nedaleko odavde i nadam se da će kao što smo čuli u molitvama, a koje smo pročitali prilikom rukopoloženja, da će da dã dobar odgovor na Strašnome sudu za to veliko delo koje preuzima na sebe, najveće delo pod suncem, kao onaj koji treba da svedoči Jevanđelje Božije, a ne samo da ga propoveda.
Draga braćo i sestre, čuli smo danas u Svetome Jevanđelju da je Gospod „tako zavoleo ovaj svet, da je i Sina Svoga Jedinorodnog dao, da svako ko veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni.“ (Jn 3:16) Bog je toliko zavoleo svet da nas je i stvorio i stavio kao krunu čitave tvorevine, blagoslovio nas je tvorevinom, blagoslovio nas je biljkama i živuljkama i sa svim onim što se nalazi oko nas, ali davši nam i zadatak da se brinemo oko svega toga, jer čovek bez prirode i obratno ne može da se spasi.
Čuli smo takođe, draga braćo i sestre, i reči dve najveće zapovesti Gospodnje, a to je da „ljubimo Gospoda Boga svog svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom mišlju svojom”, kao i da „ljubimo bližnjega svog kao samog sebe” (Mk 12:28-31). Postoji, draga braćo i sestre, jedna drevna izreka za koju kažu da je jedna od nepisanih reči Gospodnji, a to je „video si brata svoga, video si boga svoga” što podrazumeva da se ne možemo spasiti jedni bez drugih, da ne možemo da se spasemo ako nekoga mrzimo, nego možemo samo kroz ljubav, kako prema bližnjima svojim, tako i prema neprijateljima, jer nas na to poziva Sveto Jevanđelje. Kroz taj vid ljubavi možemo da pokažemo da smo istinski učenici Gospoda Boga i Spasa našega Isusa Hrista, i da smo dostojni biti deca svetlosti i naslednici Carstva Nebeskoga.” - poručio je Episkop dalmatinski, te još jednom čestitao novom svešteniku i poželio mu da bude istinski učenik Gospoda Isusa Hrista.
HRAMOVNA SLAVA NA BRIBIRU
Na današnji praznik posvećen Svetim Joakimu i Ani, dana 22. septembra 2022. godine, služena je Sveta Arhijerejska Liturgija, kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinskim g. Nikodim. Nakon Svete Liturgije Episkop Nikodim je pozdravio verni narod i obratio im se:
„U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Draga braćo i sestre, drago mi je da vas vidim okupljene na ovome svetome mestu, jednom od najlepših hramova u našoj Dalmaciji, gde su se vekovima okupljali naši slavni preci, kako bi se molili Gospodu za sebe i svoje srodnike, ali takođe i za svoje neprijatelje. Okupili smo se na današnji praznik, Svetih Joakima i Ane, kojima je posvećen ovaj sveti hram, a koji su bili roditelje Presvete Djeve Marije, Matere Gospoda Isusa Hrista. Presveta Bogorodica će roditi Čoveka, Bogočoveka, Onoga koji će našu palu prirodu da uzdigne i sve da nas privede Carstvu Nebeskom, onome prvobitnome naznačenju, i kroz to će nam darovati najveći dar koji postoji, a to je da budemo oni koji mogu da posmatraju Lice Gospodnje i da se nazovemo decom Svetlosti“ – poručio je Episkop Nikodim iskazavši nadu da radovi na ovom hramu, jednom od najlepših i najstarijih, uskoro budu okončani.
HRAMOVNA SLAVA U STRMICI
HRAMOVNA SLAVA NA UBLIMA
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U IMOTSKOM
Na današnji praznik posvećen Rođenju Presvete Bogorodice, dana 21. septembra 2022. godine, služena je Sveta Arhijerejska Liturgija, kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinskim g. Nikodim. Nakon Svete Liturgije Episkop Nikodim je pozdravio verni narod i obratio im se rečima iz Jevanđelja:
„Draga braćo i sestre, želim samo da se osvrnem na današnje reči koje je Gospod izgovorio: „Marta, Marta, brineš se za mnogo, a samo je jedno potrebno.“ (Lk. 10:41,42) Te reči, draga braćo i sestre, žele da nam ukažu da to jedno o čemu govori Gospod jeste upravo ovo gde smo danas, okupljeni oko Njega, moleći Ga da oprosti grehe, kako nama i našim bližnjima, tako i našim neprijateljima. Te reči ukazuju da samo kroz zajedničku molitvu i iskazanu ljubav prema ljudima i tvorevini, možemo da se nazovemo sinovima Njegovim” – poručio je Episkop dalmatinski i najavio da će 16. oktobra 2022. godine biti proslava jubileja, tj. trista godina otkako je podignut velelepni hram u Imotskom posvećen Uspenju Presvete Bogorodice, te otkako se pravoslavni Srbi okupljaju na zajedničku molitvu na tom svetom mestu.
SLAVA MANASTIRA DRAGOVIĆA
U manastiru Dragović, dana 18. septembra 2022. godine, služena je Sveta Arhijerejska Liturgija, kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinskim g. Nikodim. Nakon Svete Liturgije Episkop Nikodim je pozdravio verni narod i obratio im se rečima iz Jevanđelja:
„U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Draga braćo i sestre, želim da vam čestitam današnji praznik, da čestitam bratiji današnju slavu i da poželim sve najbolje od Gospoda, sa molitvom i nadom da ćemo se na duga i blaga leta ovde okupljati i radovati jedni drugima.
U današnjem jevanđelju smo čuli reči: „Marta, Marta, brineš se za mnogo, a samo je jedno potrebno.“ (Lk. 10:41,42) To malo, draga braćo i sestre, a pogotovo za nas koji smo pravoslavni hrišćani, koji smo pravoslavni Srbi, koji se nalazimo i dan-danas u ovoj „miloj Dalmaciji”, kako ju je nazivao veliki vladika Milaš, to malo se ogleda u tome da kada dođemo na ova sveta mesta, gde su se vekovima naši slavni preci molili Gospodu, nemamo ništa drugo da radimo, nego samo da se pomolimo Gospodu. Treba da shvatimo koliko smo mali pred Gospodom i da smo svesni da ništa ne možemo bez pomoći Božije. To sve jeste razlog zašto smo se danas okupili, ali takođe i da bismo bili verni i dostojni naslednici naših slavnih predaka, koji su podizali naše manastire, okupljali se oko njih i molili od Gospoda milost za učinjene grehe, kako njihove i njihovim bližnjih, tako i njihovih neprijatelja. Na to smo i mi pozvani, draga braćo i sestre, od samoga Gospoda, te je potrebno da pojačamo naše molitve, da sledimo jevanđelje i reči da nam je „jedno potrebno”, jer to jedno jeste upravo molitva, zajednička molitva nas okupljenih na Svetoj Liturgiji, Tajni nad tajnama, koja treba da bude centar našega života.” – poručio je Episkop dalmatinski naglasivši da moramo neprestano da ištemo milost od Gospoda, kao i da nas blagoslovi Svojom ljubavlju, te da kroz zajedničarenje nasledimo Carstvo Nebesko i da se udostojimo nazvati se sinovima Svetlosti.
„Radujte se, Sveti Novomučenici Jasenovački, divni Svedoci
Vaskrsenja Hristovog!“
U subotu, 10. septembra 2022. godine, u manastiru Jasenovac, povodom centralne proslave Svetih Novomučenika Jasenovačkih, Njegova Svetost Patrijarh srpski g. g. Porfirije predvodio je evharistijsko sabranje uz sasluženje velikog broja arhijereja. Tom događaju prisustvovali su i učenici naše Bogoslovije „Sveta Tri Jerarha“ u manastiru Krki uz pratnju svojih profesora, koji su zajedno uz sastav pevačke grupe „Dar“ uveličali ovo praznično slavlje svojim pojanjem.
Molitveno se setivši svih postradalih na ovom svetom mestu i obišavši mesto njihovog stradanja, naši učenici su se uputili u manastir Gomirje (duhovno čado našeg manastira Krke). U manastiru su toplo i ljubazno dočekani od strane starešine manastira, arhimandrita Mihajla. Nakon obilaska manastira i upoznavanja sa istorijatom ove svetinje, učenici su prisustovali večernjem bogosluženju nakon kojeg su se uputili ka manastiru Krki.
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA I RUKOPOLOŽENjE U MANASTIRU KRKI
Na današnjoj Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji (11. 9. 2022. godine), na praznik Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, koju je služio Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinskim g. Nikodim, rukopoložen je u čin đakona Dragan Milićević. Vladika Nikodim je od srca čestitao njemu i njegovoj porodici i poželeo mu da na mnoga i blaga leta služi Gospodu.
„Čuli smo, draga braćo i sestre, u današnjem jevanđelju da je kamen koji je odbačen od zidara postao glava od ugla. Taj kamen je naš Gospod, koji je jedini kamen, jedini temelj za koji mi treba da se držimo, o kome treba da razmišljamo i čemu treba da težimo, a najpre na ovakvim mestima, na Svetoj Liturgiji, gde se sabiramo da zablagodarimo Gospodu na svim blagoslovima koje nam je dao u životu, počevši od porodice, rodbine, tvorevine, kao i svega gde se projavljuje ljubav Božija koju je On pokazao prema nama ljudima, jer je „tako zavoleo ovaj svet, da je i Sina Svoga Jedinorodnog dao, da svako ko veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni.“ (Jn, 3:16) Mi moramo da se ugledamo na Njega, a On je bio bijen, proganjan, kamenovan, tako da moramo biti spremni i mi na takvu žrtvu, ako želimo biti dostojni nosioci imena „hrišćanin”” – poručio je Episkop dalmatinski ukazavši da pored Gospoda treba da nam primer bude i Sveti Jovan Krstitelj, koji je svoju veru do kraja živeo.
POČETAK NOVE ŠKOLSKE 2022/2023. GODINE U KRČKOJ BOGOSLOVIJI
SLAVA U MANASTIRU KRUPI
HRAMOVNA SLAVA U DRNIŠU
SLAVA SABORNOG HRAMA U ŠIBENIKU
PROSLAVA USPEWA PRESVETE BOGORODICE U SMOKOVIĆU
HRAMOVNA SLAVA U DICMU
PROSLAVA USPEWA PRESVETE BOGORODICE U IMOTSKOM
SVETA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI
U manastiru Krki, dana 21. avgusta 2022. godine, služena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop novogračanički i srednjezapadnoamerički g. Longin, zajedno sa Njihovim Preosveštenstvima Episkopima hvostanskim i novoizabranim zapadnoevropskim g. Justinom i dalmatinskim g. Nikodimom. Nakon Svete Liturgije Episkop Justin je pozdravio verni narod i obratio im se rečima iz Jevanđelja:
”U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
”Bog je tako zavoleo ovaj svet, da je i Sina Svoga Jedinorodnog dao, da svako ko veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni.“ (Jn, 3:16). Draga braćo i sestre, Hristos je došao u ovaj svet da nam daruje život, da ga imamo, i to da ga imamo u izobilju. O tome nam je i današnje Sveto Jevanđelje govorilo, o povratku punoće života jednoga mladoga čoveka, koji je zbog svoje bolesti mnogo stradao, ali i njegovi bližnji, a ponajviše njegovi roditelji, koji su bili spremni sve da učine, pa da i svoj život daju, samo da njihovo dete bude zdravo.
U to vreme u Palestini se pojavio učitelj, po imenu Isus Hristos, za koga se pričalo da mrtve vaskrsava, da vraća vid slepima, sluh gluvima i govor nemima. Taj otac sav u očajanju, ali sa druge strane sav u veri, dolazi Isusu i moli da mu On isceli dete. Hristos koji je ljubav, koji je došao da daruje život u izobilju i da svako ko veruje u Njega ima život, isceljuje to dete. Za ljude koji su bili svedoci ovoga događaja to je bilo čudo, jer svakako da nije uobičajena pojava da neko jednom rečju isceli bolesnog čoveka.
Za nas, sa distance od dve hiljade godina, ovaj događaj ne možemo nazvati čudom, zato što je Hristos Bog, Čudotvorac i Svemogući iscelitelj duše i tela. Od Njega, Hrista, se ništa manje, a ni više i ne očekuje, nego da čini ono zbog čega je došao, a to je da daruje život. A šta je onda čudesno u ovo događaju? Sam život kao takav, draga braćo i sestre, život je najveće čudo koje nam je Bog dao, da ga živimo, da mu se radujemo i da blagodarimo Bogu za taj preveliki dar. Bog od nas traži da živimo život i da neprestano budemo žedni života, i da izvor odakle se napajamo bude ovo mesto gde se sada nalazimo, na Svetoj Liturgiji. Treba da se kroz Crkvu i zajednicu ljubavi, kroz Hrista raspetoga i vaskrsloga utvrđujemo u istini života, radosti, večne nade i ljubavi Hristove, kome sa Ocem i Duhom Svetim neka je večna slava i hvala u vekove vekova. Amin.”
PREOBRAŽENSKI SABOR U MANASTIRU KRKI
U manastiru Krki, dana 19. avgusta 2022. godine, na praznik Preobraženja Gospodnjeg, služena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop novogračanički i srednjezapadnoamerički g. Longin, zajedno sa Njihovim Preosveštenstvima Episkopima hvostanskim i izabranim zapadnoevropskim g. Justinom i dalmatinskim g. Nikodimom. Kako i prethodnih godina, tako i ove, porta manastira Krke je bila mesto susreta i radosti mnogih pravoslavnih Srba, kako Dalmatinaca, tako i onih iz drugih krajeva.
Nakon Svete Liturgije, kao i čina osvećenja grožđa, Vladika Nikodim je čestitao praznik svim vernicima i uputio zahvalnost i radost vladikama Longinu i Justinu, ali isto tako i ocu Savi, igumanu manastira Krušedola, i ocu Danilu, igumanu manastira Žitomislića, što su zajedno prineli molitve Bogu, nakon čega je prepustio reč vladiki Longinu:
”Draga braćo i sestre, ovom prilikom želim da vas pozdravim i da kažem nešto o današnjem prazniku, ali i o ovome mestu na kome smo se okupili. Manastir Krka, za koji sam se vezao pre pedeset godina i proveo u njemu veći deo svoga života, je nešto o čemu razmišljam, pričam, a ponekad i pevam.
Manastir Krka sve zove ka sebi, i kada smo tu, kao danas, naša srca toplotom su obavijena, jer nas ove manastirske zidine grle i štite od svakoga zla, kao što nas nevidljiva krila Svetog Arhangela Mihaila neprestano pokrivaju i štite. To je ono što vernike dovodi ovde, blagodat Božija, Sveti Arhangel Mihail i duhovna energija kojom se napajaju svi oni koji su bar jednom ovde bili.
Kada govorimo, draga braćo i sestre, o Preobraženju mi se uglavnom sećamo reči iz Svetoga Jevanđelja kada se Hristos preobrazio pred svojim učenicima na gori Tavor. Kada razmišljamo o ovome prazniku treba da razmišljamo u kontekstu promene, promene na bolje, na naš preobražaj, na naš duhovni rast, na naš trud i rad da pobedimo u sebi sve loše što nosimo, sa čim se ne ponosimo, a da se naoružamo vrlinama, dobrim osobinama, kojim treba da se dičimo i da nas drugi po tome poznaju. Preobražaj je preko potreban, draga braćo i sestre, ali je često mukotrpan. Nije džaba naš slavni Njegoš pevao da se bez muke pesma ne može otpevati, a ni sablja iskovati. Moramo naučiti da trpimo, iako znam da je drsko reći nekome da treba da trpi, ali iz ličnog primera kad se naviknemo na lagodan život, često ne možemo da prihvatimo drugu realnost, a davno je rečeno da je trpljenje spasenje. Lepo je biti sa Hristom na Tavoru, ali ponekad ćemo biti sa Njim i na Golgoti, odakle se ide u Carstvo Nebesko”, rekao je vladika Longin i poželio vernicima da često dolaze na ovo sveto mesto odakle niko ne odlazi nepreobražen.
PRETPRAZNIČNO VEČERNjE
Uoči praznika Preobraženja Gospodnjeg (18.8.2022) služeno je večernje bogosluženje u manastiru Krki u prisustvu Episkopa novogračaničkog i srednjezapadnoameričkog g. Longina, Episkopa hvostanskog i izabranog zapadnoevropskog g. Justina i Episkopa dalmatinskog g. Nikodima, kao i velikog broja vernika iz raznih krajeva sveta koji se tradicionalno okupljaju na ovome svetom mestu na praznik Preobraženja.
PARASTOS I OSVEĆENjE SPOMENIKA - KRSTA U MANASTIRU LAZARICA
U manastiru Lazarica, dana 16. avgusta 2022. godine, služen je parastos za sve nevino postradale meštane Biskupije, Orlića, Riđana, Uzdolja, Zvjerinca, Ramljana i Vrbnika u akciji Oluja. Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Nikodim sa Njihovim Preosveštenstvima Episkopima novogračaničko-srednjozapadnoameričkim g. Longinom i novoizabranim zapadnoevropskim g. Justinom služili su parastos, nakon čega je izvršen čin blagosiljanja i osvećenja spomenika – Krsta.
Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski g. Nikodim se nakon izvršenog čina obratio narodu rečima:
”Hristos vaskrse!
Te reči su, draga braćo i sestre, za nas hrišćane jedina istina koja postoji u ovome svetu, ka kojoj treba da težimo i da nas svaka naša misao vodi ka tome. Govoriti bez teme vaskrsenja na ovakvim mestima, kada se sećamo stradanja svih naših milih i nevino postradalih, ne samo za vreme akcije Oluja, nego i pre, kada su naši slavni preci postradali za Krst časni i slobodu zlatnu, ne možemo. Ne možemo a da ne govorimo o vaskrsenju, ne možemo a da ne govorimo o tome da su oni (postradali) sada oni koji se nalaze ispred prestola Svevišnjega, pred Licem Božijim, i da se oni mole za sve nas ovde okupljene, kao i bližnje naše raširene širom vaseljene, ali takođe čvrsto verujem da se oni mole i za one od čije su ruke postradali.
Mi, draga braćo i sestre, kao ljudi i hrišćani možemo i treba da se sećamo svih nevino postradalih, da posećujemo svetinje naše Dalmacije, da se u njima molimo za sve postradale, za naše slavne pretke, koji su živeli u ovoj našoj miloj Dalmaciji, kako je to govorio vladika Milaš, koji su ovde prebivali, borili se, živeli, radovali, i nadasve čekali vaskrsenje mrtvih i život budućega veka. Jer, draga braćo i sestre, da naši preci nisu verovali u vaskrsenje, jedinu istinu koja postoji za nas hrišćane, ne bi podizali ni u slavu Božiju ovakve velelepne hramove, koje su nam ostavili u amanet da se oko njih okupljamo, da se molimo Gospodu i radujemo jedni drugima, i da se kroz ljubav, koju su i oni imali, udostojimo nazvati se učenicima Gospoda Isusa Hrista.
Draga braćo i sestre, ljubav je ono na šta smo pozvani i jedino ono čemu treba da težimo. Pozvani smo da imamo ljubavi prema svima, ne samo prema bližnjima, rodbini, komšijama, susjedima, nego i prema onima koji nam zlo nanose, prema neprijateljima našim. To je ono što nas uči jevanđelje, tj. na šta nas poziva Gospod naš, jer kroz tu ljubav mi možemo da prevaziđemo sami sebe. Kroz tu ljubav možemo da budemo oni koji će voleti da žive sada i ovde, koliko kod da je teško, ali to sam više puta govorio, sila se Božija u nemoći pokazuje.
Pred nama se, draga braćo i sestre, nalazi spomenik u obliku Krsta, jer je za nas hrišćane Krst jedini znak, jedini putokaz, ali i jedini put koji nas vodi ka Carstvu Nebeskome, ka onome što svi čekamo, sveopštem vaskrsenju, kada ćemo i mi postati bogovi po blagodati, kako je to rekao Sveti Atanasije Veliki. Ovaj znak treba da nas opominje da treba da se trudimo u ovome svetu da budemo ljudi, da budemo istinski učenici njegovi, oni koji će da se trude da ne čine zlo nikome, ali ne samo ljudima, nego i živuljkama, jer nas je Gospod postavio kao one koji su dužni da se brinu o celokupnoj prirodi i da se kroz nju, ali i ona kroz nas spašava.
Draga braćo i sestre, hteo bih još samo da kažem da mi je drago da smo se okupili danas ovde, da uznesemo molitve Bogu za postradale, za bližnje, za naše pretke, da se molimo Gospodu da oni (postradali) budu zastupnici pred prestolom Gospodnjim, da se mole za nas ovde, da i mi dočekamo kraj našega života, a koji je i početak novoga u Carstvu Nebeskome.
Bog vas blagoslovio i svako vam dobro darovao.”
HRAMOVNA SLAVA U GOLUBIĆU
HRAMOVNA SLAVA U MARKOVCU
SVEČANO OBELEŽENA SLAVA SKRADINSKOG HRAMA
Slava skradinskog hrama posvećenog Svetom Spiridonu započela je (6. 8. 2022.) Svetom Arhijerejskom Liturgijom koju je služio Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim. Čestitajući prisutnima ovaj veliki praznik Vladika je istakao da smo se danas okupili kako bismo proslavili ime jednog velikog svetitelja drevne Crkve koji je posebno poštovan u mediteranskim krajevima.
„Mnogo je crkava posvećeno Svetom Spiridonu od Boke Kotorske, pa sve do Trsta, u Italiji. Za nas je on značajan svetitelj o čemu svedoči ovaj velelepni hram koji su naši preci napravili, u kome su se sabirali i molili Bogu, radovali jedni drugima i kroz to pokazivali da su istinski učenici Njegovi. Ta ljubav prema bližnjima i jeste jedini način da pokažemo da smo deca svetlosti i naslednici budućih dobara, kako se to kaže u Svetoj tajni krštenja.
Ovih dana smo svedoci da se mnogo pričalo o svemu onome što se dešavalo pre više od dvadeset godina u ovim krajevima, a ja mogu samo da kažem da je na nama da se molimo, kako za nas koji opstajemo ovde i koji volimo svoj zavičaj, tako i za naše bližnje koji nisu sada tu sa nama, a posebno za sve nevino postradale, u ovom ratu i u svim drugim sukobima kroz istoriju i to ne samo za one koji su iz našeg, srpskog roda, već za sve ljude. Mi treba da budemo oni koji pokazuju ljubav i praštanje, jer je to ono na šta nas poziva Jevanđelje i to je imperativ koji nam daje naša Sveta Crkva. Ako to ne ispunjavamo, ne možemo nositi veliko ime hrišćana, niti možemo biti naslednici svojih slavnih predaka koji su ovde živeli, voleli ovu zemlju i živeli ovde uprkos svim nedaćama koje su ih zadesile.
Mi smo blagosloveni da se nalazimo u zemlji sličnoj onoj kojom je Gospod hodio i zato treba da budemo blagodarni Bogu na svim darovima koje nam je dao, nadajući se i živeći tako da nasledimo Carstvo Nebesko i buduća dobra“, rekao je Episkop Nikodim i poželeo da se na mnoga i blaga leta okupljamo u ovom svetom hramu. Vladika je posebno pozdravio skradinskog župnika don Darka i zahvalio mu što svojim dolaskom na ovaj dan pokazuje bratsku ljubav kakvu su i naši preci negovali, kao i poštovanje između dve Crkve i dva naroda koje i danas treba da čuvamo.
PARASTOS ŽRTVAMA OLUJE U ŠIBENSKOM HRAMU SVETOG SPASA
hram svetog proroka ilije u Đevrskama
HRAMOVNA SLAVA NA ZELOVU
HRAMOVNA SLAVA NA OTONU
HRAMOVNA SLAVA U KARINU
HRAMOVNA SLAVA U CERANJAMA
PROSLAVA HRAMOVNE SLAVE U RAZVOĐU
Slava Hrama Svete velikomučenice Nedelje u Razvođu obeležena je (31. 7. 2022.) Svetom Arhijerejskom Liturgijom koju su služili Njihova Preosveštenstva Episkopi valjevski G. Isihije i dalmatinski G. Nikodim. Verni narod ovoga kraja tradicionalno se na ovaj dan okupio oko svoga svetog hrama i u zajedničkoj molitvi zablagodario Gospodu i Njegovim svetima. Nakon svete službe Vladika Nikodim je čestitao svim prisutnima ovaj veliki praznik, te zahvalio na dolasku Episkopu valjevskom, nakon čega mu je prepustio reč.
„Velika je radost danas za mene da mogu u ovoj svetoj crkvi da zajedno sa vama predstojim svetoj časnoj trpezi, da zajedno sa vernim narodom služimo Svetu Liturgiju i pričestimo se Telom i Krvlju Gospoda Boga i Spasitelja našeg Isusa Hrista. Dolazim iz Valjeva, udaljenog kilometrima, ali bliskog po veri i ljubavi koji gajimo mi hrišćani među sobom. U valjevskoj eparhiji su dve ogromne svetinje, dva duhovna velikana našeg doba, Sveti Vladika Nikolaj i Sveti Ava Justin čiji blagoslov vam ja, nedostojni, prenosim i molitve njihove prizivam za verni narod u Dalmaciji, u ovoj drevnoj Eparhiji koja postoji od najranijih hrišćanskih dana i koja je uvek bila predvodnik duhovnosti u našoj Crkvi. Nikome ovde nije bio lak život, ali ste sa verom u Gospoda našeg Isusa Hrista opstajali i ako Bog da opstajaćete“, rekao je Episkop Isihije i, prenoseći blagoslov i molitve vernog naroda valjevskog, zahvalio Episkopu Nikodimu na gostoprimstvu i bratoljublju koje mu je ukazao.
Vladika Nikodim je naglasio da mu je izuzetno drago što smo se na ovaj dan okupili i pomolili Gospodu da nas blagoslovi i smiluje se na nas. „Svi mi koji imamo veru u Trojedinoga Boga imamo i priliku da nasledimo život večni, ali da bismo to mogli da ostvarimo moramo pre svega, kako je to govorio naš sveti Patrijarh Pavle, treba da budemo ljudi, da se brinemo jedni o drugima i trudimo se da volimo sve i svakoga, pa čak i one koji nam žele zlo. Na to nas poziva Jevanđelje kada kaže da moramo imati ljubav prema čitavoj Božijoj tvorevini, jer će nas samo po toj ljubavi poznati da smo istinski učenici Njegovi“, poručio je Episkop dalmatinski i rekao da je veoma važno da nastavljamo tradiciju naših slavnih predaka, okupljamo se pri svojim svetim hramovima i uvek im se vraćamo i posećujemo ih bez obzira na to gde nas život odnese.
PRAZNIK OGNJENE MARIJE U ŠIBULJINI
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U SPLITU
U splitskoj kapeli posvećenoj Svetom Savi okupili su se u ponedeljak (25. 7. 2022.) mnogobrojni vernici iz ovoga kraja kako bi u molitvenom sabranju zajedno sa Njegovim Preosveštenstvom Episkopom dalmatinskim G. Nikodimom prineli svoj trud Gospodu. Vladika Nikodim ih je tom prilikom srdačno pozdravio i obratio im se rečima iz Jevanđelja.
„U današnjem Jevanđelju Gospod kaže 'Marta, Marta, brineš se za mnogo, a samo je jedno potrebno'. (Lk. 10:41,42) Volim često da koristim ovaj citat u svojim besedama i uvek mu se vraćam, a naročito kada vidim kako se ponašamo u hramu, da se narod često usredsredi na snimanje i fotografisanje Svete Liturgije, što često rezultira nerazmišljanjem o Gospodu. Mi se, draga braćo i sestre, okupljamo u svetim hramovima da bismo se pomolili i prineli molitvu Bogu. To je jedini razlog zašto se okupljamo, tj. zašto smo se okupili sada i ovde. Treba da budemo svesni svoje grešnosti i koliko smo mali pred Gospodom, kao i da nas jedino Gospod može spasiti i pružiti pomoć u svakom trenutku našega života.
U molitvama se često pominje i citat iz Jevanđelja da je 'Bog tako zavoleo ovaj svet, da je i Sina Svoga Jedinorodnog dao, da svako ko veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni'. (Jn, 3:16) To znači da je On zavoleo svu tvorevinu, kako nas ljude, tako i one, životinje, biljke i celokupnu prirodu, koje nam je poverio da ih privodimo ka spasenju. Sve treba da se kroz nas spasava, ali i mi kroz njih, jer ne možemo da se spasemo jedni bez drugih. Takođe, mi se ne možemo spasiti bez naših bližnjih, srodnika, prijatelja, ali ni bez naših neprijatelja. Sam nas Gospod poziva da, kao što volimo i molimo se za naše bližnje, srodnike i prijatelje, tako isto moramo da volimo i da se molimo i za naše neprijatelje, jer je to ona ljubav po kojoj će nas poznati da smo učenici Njegovi.
Naposletku želim da vam čestitam današnji praznik, praznik Presvete Bogorodice Trojeručice i da iskažem radost što ste došli u ovako velikom broju da se pomolite i poklonite njenoj ikoni, koju imamo ovde, u našoj crkvi i da se nadasve molimo da se na mnoga i blaga leta okupljamo u ovom hramu. Ako Bog da i da dočekamo da on bude završen“, rekao je Episkop Nikodim.
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U KOŽLOVCU
Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim služio je u nedelju (24. 7. 2022.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Kožlovcu. Okupljenim vernicima Vladika se obratio prigodnom besedom.
„Evo pre nekoliko minuta čuli smo reči iz Svetoga Pisma 'idite i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha' (Mat. 28,19). To je vera na koju nas prvenstveno poziva Gospod, zatim apostoli i Sveti oci, ali takođe, draga braćo i sestre, i naši slavni preci. Mi smo pozvani da verujemo u Trojedinoga Boga, Boga Oca, Boga Sina i Boga Svetoga Duha, i da verujemo da je Taj „Bog tako zavoleo ovaj svet, da je i Sina Svoga Jedinorodnog dao, da svako ko veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni.“ (Jn, 3:16) Bog je zavoleo celokupnu prirodu, koju je čoveku, kao kruni stvaranja, dao da njome upravlja i da o njoj brine, i da se kroz brigu o istoj spašava. Bog je tako zavoleo svet da je dao da Sin Njegov postane Čovek, da Bog postanje Čovek, što je najveće delo u istoriji. Bog je prihvativši ljudsku prirodu pristao da sebe unizi, kako bi nas ljude uzdigao, da bismo i mi postali bogovi po blagodati, kako to kaže Sveti Atanasije Veliki. Na tu veru pozvani smo da je živimo i da je svedočimo, kako jedni drugima, tako i onima koji nisu verujući, kako bismo se mogli nazvati decom i naslednicima svetlosti, kako se to kaže u Svetoj Tajni Krštenja, i da pokušamo kroz to biti naslednici Carstva Nebeskoga.
Za nas, draga braćo i sestre, ako vaskrsenja nije bilo, kako to kaže Sveti Apostol Pavle, uzalud je vera naša i uzalud je propoved naša. Mi smo pozvani da verujemo u dan kada ćemo videti sveopšte vaskrsenje, kada ćemo ugledati Lice Gospodnje i moći se nazvati naslednicima Carstva Nebeskoga. Na to smo pozvani svi i naš odaziv se ogleda upravo u dolasku u svete hramove, kao što smo se danas okupili, da se pomolimo Bogu, da zaištemo milost od Njega, da zaištemo da nas blagoslovi svojom neizmernom ljubavi, kako bismo se okupljali i radovali jedni drugima. Pozvani smo da volimo jedni druge, kako prijatelje, tako i neprijatelje naše, da brinemo o onima koji su uniženi i bespomoćni, jer jedino kroz tu međusobnu ljubav i radost možemo da nasledimo Carstvo Nebesko i da budemo sapričasnici sveopštega vaskrsenja ljudi i sapričasnici vaskrsenja Hristovog“, rekao je Episkop dalmatinski.
HRAMOVNA SLAVA NA MAOVICAMA
VELIKI SABOR VERNIKA U OĆESTOVU
U oćestovačkom manastiru posvećenom Svetoj velikomučenici Nedelji juče (17. 7. 2022.) se tradicionalno okupilo mnoštvo vernog naroda kako bi zajedno proslavili dan ove velike svetiteljke. Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju, a vernici iz Dalmacije rasuti po čitavom svetu još jednom su se okupili u svojoj svetinji.
„Čuli smo u današnjem Jevanđelju priču o dvojici besomučnika koji su 40 godina prebivali iznad Gergesinskoga jezera opsednuti zlim dusima koji su mučili i njih i sve one koji su prolzili tuda i toliko su ti opsednuti bili divlji da niko nije smeo da prođe tim putem. Kada se Gospod pojavio ti demoni su u Njemu prepoznali Sina Božijeg i On ih je oterao u krdo svinja. Kao što smo čuli, svinje nisu mogle da trpe demone niti jedan dan, nego su odmah otrčale i utopile se u jezeru i tako lišile ovaj svet prisustva tih demona. Vidite kakav je paradoks da su ljudi, koji su postavljeni na ovaj svet kao kruna Božije tvorevine, trpeli demone 40 godina, a svinje kao niža bića nisu htele da trpe niti dan.
Mi bismo trebali da se trudimo, draga braćo i sestre, da ne ličimo na tu dvojicu besomučnika, da ne budemo ti koji kroz razne poroke i grehe dovode u ovaj svet demone, nego da budemo ljudi, kako je to govorio naš Patrijarh Pavle, da se ugledamo na samoga Boga i Njegove svete koji Mu od pamtiveka ugodiše. Treba da sledimo primer naših slavnih predaka koji su voleli Crkvu i Boga i koji su se trudili i borili da opstanu ovde, u ovom polju i kršu, jer su toliko voleli ovaj kraj, zidali su ovde divne svetinje u kojima su se okupljali o praznicima i radovali se jedni drugima. Uprkos svi nedaćama oni se nikada nisu odrekli svoje vere, a tako i Sveta velikomučenica Nedelja, iako je bila mlada, nije htela da se odrekne Hrista nego je za Njega postradala i tako postala jedna od onih koji stoje pred prestolom Svevišnjega i mole Mu se za sve nas“, rekao je Episkop Nikodim. Vladika je izrazio veliku radost što smo se povodom ovog divnog praznika okupili u ovako velikom broju i na taj način dali svoj doprinos opstanku ove važne tradicije.
HRAMOVNA SLAVA U BROĆANCU
HRAMOVNA SLAVA U BIOČIĆU
sveta liturgija za petrovdan u donjem tiškovcu
U Donjem Tiškovcu u hramu Sv. Arhangela Mihaila, po tradiciji više od jednog vijeka, na Petrovdan se održava crkveno – narodno saborovanje. I ove godine Tiškovčani koji su rasijani po svijetu došli su u svoj zavičaj da uzmu učešća u saborovanju u svojoj svetinji i posjete svoje ognjište. Divno, znamenito planinsko selo na tromeđi Like, Bosne i Dalmacije ljeti zaživi i vrati sjećanje na vrijeme kada je selo bilo puno života. Gospodu se molimo i nadamo se da ćemo sačuvati svoje ime na ovim područjima. Svetinje nas čuvaju!
HRAMOVNA SLAVA U SINJU
PETROVDAN U ZELENGRADU
Hram Svetih apostola Petra i Pavla u Biovičinom Selu
Na dan kad proslavljamo Prvovrhovne Apostole Petra i Pavla u Biovičinom selu sabralo se mnoštvo vjernika sa svih strana svijeta kako bi proslavili hramovnu slavu!Poslije svetog pričešća,kojem su pristupili mnogi,prelomio se slavski kolač i nakon toga izašlo se u ophod oko hrama!Duhovnu radost ovog velikog praznika upotpunilo je i krštenje Rajka i Ljubice Matijevića djece od Jovice i Jovane Matijević iz Kolašca!
SAJAM U MIRANJAMA
PETROVDAN NA POLAČI
Povodom hramovne slave na Polači danas (12. 7. 2022.) se na Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji koju je služio Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim okupilo mnoštvo vernog naroda. Oni su zajedno, u molitvi i svetom sabranju, proslavili ovaj veliki praznik, a Episkop Nikodim im se tom prilikom obratio prigodnom besedom.
„Draga braćo i sestre, moram da iskažem veliku radost što sam danas ovde sa vama i što se zajedno radujemo jedni drugima, na šta smo pozvani kao pravoslavni Srbi, kao ljudi koji vole Crkvu, svoj narod i svoj kraj.
Veru u Svetu Trojicu širom Evrope su proneli upravo sveti prvovrhovni apostoli Petar i Pavle, koje danas proslavljamo. Oni su propovedali i svedočili samoga Gospoda našega Isusa Hrista, raspetoga i vaskrsloga i za tog Boga i u ime Njegovo su i postradali. Sveti apostol Petar je postradao naopako okrenut na krstu, jer je smatrao da nije dostojan da bude razapet na isti način kao naš Gospod Isus Hristos, a apostol Pavle, pošto je bio rimski građanin, postradao je tako što su ga posekli mačem. U Rimu postoji jedan manastir koji se zove Tri fontane, jer je, po predanju, na tome mestu njegova glava tri puta dotakla zemlju i tu su se pojavila tri izvora.
Njih dvojica su utkali u temelje Evrope veru u Trojedinoga Boga, veru u Bogočoveka Isusa Hrista koji je nama doneo spasenje. To su učinili, na prvome mestu, svojom krvlju, svojim mučeništvom i svedočenjem, tako čvrsto da se to ne može promeniti dok je i jednoga jedinoga hrišćanina koji će i dalje pronositi tu veru svetom, a svi smo mi svesni toga da ne možemo da se pouzdamo ni u koga drugoga, sem u Gospoda Boga koji nam uvek pruža utehu i daje Svoju milost i svakom trenu. Da bismo bili istinski učenici Njegovi, na tu milost treba da se ugledamo, da imamo ljubavi prema svima, da brinemo jedni o drugima i na taj način, ako treba, prinesemo svoju žrtvu. Stradanje u savremeno doba znači upravo brigu o bližnjima, kako o svojim porodicama i onima koji su nam bliski, tako čak i o onima koji nas smatraju neprijateljima. To je taj krst današnjeg vremena koji svako od nas nosi i kroz koji treba da pokušamo da nasledimo Carstvo Nebesko“, poručio je Vladika i čestitao svima današnju hramovnu slavu.
HRAMOVNA SLAVA U DONJIM BILIŠANIMA
IVANJDAN U BALJCIMA
HRAMOVNA SLAVA STARE CRKVE U STRMICI
HHRAMOVNA SLAVA U MIOČIĆU
HRAMOVNA SLAVA U ZASIOKU
HRAMOVNA SLAVA U BENKOVCU
HRAMOVNA SLAVA U IVOŠEVCIMA
Svetom Arhijerejskom Liturgijom koju je služio Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim započela je slava Hrama Rođenja Svetog Jovana Krstitelja u Ivoševcima. Okupljenim vernicima Episkop Nikodim se obratio tumačeći današnje Jevanđelje.
„Čuli smo danas kako se govori o jednom drevnom običaju koji je vredeo u jevrejskom narodu, naime kada bračni par dočeka već duboku starost, a da pritom nema dece, ti ljudi ne budu prihvaćeni u društvu, jer se smatra da onaj ko nema dece nema ni blagoslov od Boga. Roditeljima Svetog Jovana Krstitelja Bog se smilovao i pokazao da ono što mislimo da važi na ovome svetu nije uvek tačno i da jedino blagoslov Gospodnji može da učini čudo da se od onih koji su bezdetni i u dubokoj starosti rodi dete i da to dete bude, kako se to u Svetom Pismu kaže, onaj najveći od žene rođen. To dete je bilo onaj koji je pre Gospoda našega Isusa Hrista propovedao poput drevnih proroka i najavljivao dolazak Carstva Nebeskoga, objavljivao je da će se sam Gospod ovaplotiti i postati čovek u svemu jednak nama, sem u grehu, da će preuzeti našu palu ljudsku prirodu i unizivši Sebe uzdići nas do nebeskih visina da i mi možemo da postanemo bogovi po blagodati, kako je to govorio Sveti Atanasije Veliki.
Sveti Jovan Krstitelj pozivao je takođe i na pokajanje, jer se približilo Carstvo Božije, kako je on to govorio. Gospod nam je to Carstvo približio Svojim dolaskom i zato mi treba da se upodobljavamo Njemu i svim svetima do dana današnjeg da bismo svedočili veru u Trojedinoga Boga i kroz tu veru se radovali jedni drugima.
Drago mi je da vidim da su se naši običaji očuvali, da ste danas svi ovde i da smo svi mi u zajedničkoj molitvi uložili trud i pomolili se i za naše slavne pretke koji su dolazili u ove iste svete hramove da zablagodare Gospodu i zahvale Mu za sve divne darove kojima nas je blagoslovio“, poručio je Vladika Nikodim i čestitao svima ovaj veliki praznik.
HRAM SVETOG PROROKA ILIJE U ĐEVRSKAMA
Milošću Božjom i blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa dalmatinskog G.G. Nikodima vjernici sa parohije đevrsačke zajedno sa parohijanima iz kninskih parohija bili su na pokloničkom putovanju u manastir Ostrog. Pri povratku u Dalmaciju svratili su u Trebinje i posjetili hercegovačku Gračanicu, Saborni Hram Preobraženja Gospodnjeg i manastir Tvrdoš. Puni utisaka i blagodarnosti Gospodu i Sv. Vasiliju Ostroškom svi su se srećno vratili svojim domovima.
U SVETOM SABRANjU OBELEŽENA SLAVA EPARHIJE DALMATINSKE
Tradicionalnim vidovdanskim skupom u manastiru Lazarici juče (28. 6. 2022.) je molitveno proslavljena slava Eparhije dalmatinske. Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju i tom prilikom se obratio mnogobrojnim okupljenim vernicima.
„U današnjem Jevanđelju čuli smo da nam je Gospod na prvome mestu zapovedio da ljubimo jedni druge, a potom je rekao 'ako vas mrzi svet, znajte da je mene omrznuo pre vas, kad biste bili od sveta, svet bi svoje ljubio, a kako niste od sveta, nego vas Ja izabrah od sveta, zato vas mrzi svet'.
Ovu jevanđeljsku istinu izabrao je i sveti knez Lazar kada je rekao onu čuvenu rečenicu da je zemaljsko carstvo za malena, a Nebesko večno i doveka. On je izabrao Carstvo Nebesko, jer je to onaj izbor koji je pred nas stavio sam Gospod Isus Hristos dok je hodio među ljudima. Stavio je pred nas taj izbor Onaj koji je od nas, ljudi, bijen, mučen i razpet, ali je i vaskrsao i ispunio to obećanje i kroz svoju smrt nam doneo Vaskrsenje kao najveći dar kojim nas je Bog blagoslovio da bismo i mi postali deca i naslednici Carstva Nebeskoga. To možemo biti samo ako imamo ljubavi jedni prema drugima, jer samo tako pokazujemo da smo istinski učenici Njegovi.
Naš izbor treba da bude da sledimo jevanđeljske istine i budemo oni koji svakim dahom svojim i svakim danom svojim razmišljaju o tome kako ćemo se upodobiti Gospodu i na koji način ćemo postati bolji ljudi, kako u odnosu prema drugima, tako i prema samima sebi, pa i pred Gospodom. Zato, kada smo pri svojim svetim hramovima, treba da ostavimo po strani svaku brigu zemaljsku, da budemo svesni toga koliko smo mali pred Gospodom i da mu se molimo iz srca i zatražimo oproštaj za svoje grehe. Gospod treba uvek da bude u našim mislima, jer je On onaj koji je vekovima našim precima, a danas nama, uvek davao identitet i snagu da ostanemo i opstanemo na ovim prostorima. Bog nam daje da i onima koji nisu naše vere svedočimo ljubav, da svedočimo da smo, pre svega, ljudi, kako je to govorio naš sveti Patrijarh Pavle, da zajedno prevazilazimo sve razlike i s ljubavlju prihvatamo svakoga čoveka i svu prirodu kojom nas je Bog blagoslovio“, poručio je Episkop Nikodim i naglasio da je jako važno da volimo naš kraj, da oni koji ne žive ovde dolaze i da nas ne zaborave, jer kroz ovakva sabranja pokazujemo da je i Duh Sveti sa nama i da nas upravo kroz naše bližnje blagosilja i daje nam utehu i nadu. Vladika je istakao da se na današnji dan sećamo svih onih koji su postradali za krst časni i slobodu zlatnu i zajedno sa knezom Lazarom izabrali Carstvo Nebesko, te je svima prisunima čestitao eparhijsku slavu i poželeo da se zajedno sa njima jednoga dana nađemo pred licem Gospodnjim gde Ga nećemo više videti u zagoneci, već licem k licu.
PRVA LITURGIJSKA PROSLAVA SVETIH SVEŠTENOMUČENIKA ŽITOMISLIĆKIH
EPISKOPI ARSENIJE I NIKODIM POSJETILI CRKVENU OPŠTINU U MOSTARU
HRAMOVNA SLAVA U BISKUPIJI
Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim služio je danas (13. 6. 2022.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Biskupiji. Povodom hramovne slave verni narod ovoga kraja okupio se u zajedničkoj molitvi kako bi skupa proslavili ime Božije.
Vladika Nikodim čestitao je svima današnji praznik osvrnuvši se na današnje Jevanđelje. „Čuli smo kako se u Jevanđelju kaže da tamo gde su dvojica ili trojica sabrani u ime Gospodnje, tamo se nalazi i On. Mi smo se danas okupili da bismo proslavili veliki praznik Silaska Svetog Duha na apostole, praznik za koji mi često kažemo da je rođendan Crkve, jer slavimo dan kada su se apostoli konačno našli u Duhu Istine. To je dan kada je sam Duh Sveti sišao na njih u vidu ognjenih jezika i počeo da ih vodi i daje im snagu da prošire Jevanđelje širom vaseljene i propovedaju veru u Trojedinoga Boga, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga.
Taj Bog je tako zavoleo ovaj svet da nam je dao Svoga jedinoga Sina da hodi među nama i na kraju od ljudi bude i ubijen i preko Njega nam je poklonio taj najveći dar, mogućnost da i mi postanemo deca svetlosti i naslednici Carstva Nebeskog. Mi, koji verujemo u Njega i u taj najveći dar kojim nas je Gospod blagoslovio, ako Bog da, naći ćemo se jednoga dana pred licem Njegovim, gde ćemo se radovati i u večnosti prebivati zajedno. Zato treba, u ovozemaljskom životu, da slavimo Boga koji nas je toliko zavoleo i da se trudimo da budemo dostojni naslednici, da imamo ljubavi jedni prema drugima, jer će nas samo po tome poznati da smo učenici Njegovi.
Kada se okupljamo u hramovima, kada smo sabrani na jednom mestu kao danas ovde, trebalo bi da ostavimo svaku životnu brigu, kako se to kaže u jednoj lepoj liturgijskoj pesmi, i da predamo sami sebe, svoje srce i um Gospodu, nadajući se da će nam oprostiti naše grehe“, rekao je Episkop Nikodim i dodao da mu je izuzetno drago što smo se danas sabrali u ovom svetom hramu, jer smo sabrani Duhom Svetim da se zajedno molimo Gospodu i radujemo jedni drugima.
HRAMOVNA SLAVA U LIŠANIMA TINJSKIM
PROSLAVA HRAMOVNE SLAVE U OBROVCU
Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole (12. 6. 2022.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju kojom je započela proslava slave obrovačkog hrama. U molitvi i svečanoj atmosferi okupilo se mnoštvo vernika, a svima njima Vladika je čestitao ovaj veliki praznik i obratio im se prigodnom besedom.
„Danas sam sa vama da zajedno slavimo našega Gospoda kako je on to i rekao kada se vazneo na nebesa poručivši apostolima da odu u Jerusalim i tamo čekaju da dođe Duh Sveti. Oni si otišli i u hramu sa himnama i pesmama se molili Gospodu sve dok se nije ispunilo obećanje Gospodnje da će im poslati Duha Utešitelja, Duha Istine preko koga će oni spoznati svu istinu koju će nadalje proneti širom vaseljene učeći sve ljude u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Mi smo svi, kao hrišćani i kao oni koji su kršteni u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, pozvani da propovedamo toga Gospoda i da, ne samo rečima, već i našim delima, budemo istinski učenici Njegovi i svedoci naše vere. Da bismo to mogli da činimo, neophodno je da imamo ljubavi jedni prema drugima, jer bez toga ne možemo učestvovati u Svetim tajnama, niti se sabirati i u pesmama i himnama hvaliti Gospoda, ako nemamo ljubavi jedni prema drugima, kako prema svojim bližnjima, tako i prema onima koji nas ne vole. Kada uspemo da pobedimo svoju prirodu i da zavolimo druge tom uzvišenom, božanskom ljubavlju onda možemo reći da smo ispunili reči Gospodnje, jer smo imali ljubavi prema svima“, poručio je Episkop dalmatinski uz želju da nas Duh Sveti sabira pri našim svetim hramovima što češće i da kroz ljubav koju pokazujemo u molitvenom sabranju postanemo naslednici Carstva Nebeskoga.
HRAMOVNA SLAVA U UNIŠTIMA
PROSLAVA PEDESETNICE U MOKROM POLJU
spasovdan u plavnu
SPASOVDAN U ERVENIKU
SVEČANO PROSLAVLJENA HRAMOVNA SLAVA U ŠIBENIKU
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg (2. 6. 2022.) Svetom Arhijerejskom Liturgijom koju je služio Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim započelo je obeležavanje slave šibenskog Hrama Svetog Spasa. Mnoštvo vernika iz Šibenika i okoline okupilo se na ovom svetom mestu u radosnom sabranju, a uz njih su ovoj svečanoj prigodi prisustovali i šibensko-kninski župan G. Marko Jelić i dožupan G. Ognjen Vukmirović.
Vladika Nikodim pozdravio je tom prilikom sve prisutne i čestitao im hramovnu slavu osvrnuvši se pritom na jevanđeljsku priču koju smo danas imali prilike da čujemo. „Čuli smo iz današnjeg Jevanđelja kako su se nakon Vaznesenja Gospodnjeg apostoli vratili u Jerusalim sa radošću i proveli su u jerusalimskom hramu sve dane dok nije došao Duh Sveti i ispunilo se obećanje Gospodnje, a tamo su pesmama slavili ime Njegovo. Mi smo kao hrišćani dužni da se sa radošću okupljamo u našim hramovima i ugledamo se na svete apostole i da pesmama slavimo Gospoda iščekujući Njegov drugi dolazak kada ćemo se svi zajedno naći pred licem Svevišnjega.
Nema veće ljubavi na koju možemo da se ugledamo, od Boga koji nas voli i zato uvek treba da imamo ljubavi za svoje bližnje, jer je to osnovni preduslov za učešće u Svetim tajnama i samo tako možemo biti istinski naslednici i deca svetlosti, kako se to kaže u Svetoj tajni krštenja“, naglasio je Episkop dalmatinski. Vladika je zahvalio svima koji su svojim prisustvom uveličali našu hramovnu slavu, a posebno G. Marku Jeliću koji je i ove godine bio sa nama i koji uvek iskazuje brigu prema srpskoj zajednici i zajedno sa nama radi na dobrobiti i uspešnom suživotu svih nas koji živimo na ovim prostorima.
IKONE PRESVETE BOGORODICE TROJERUČICE I MLEKOPITATELJNICE SVEČANO DOČEKANE U SPLITU
Replike svetogorskih ikona Presvete Bogorodice Trojeručice i Mlekopitateljnice sa Svete Gore stigle su danas (29. 5. 2022.) u splitski hram posvećen Svetom Savi. Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim, zajedno sa splitskim sveštenstvom i mnoštvom okupljenog vernog naroda dočekao je ove ikone nemerljive vrednosti, nakon čega je služena Sveta Arhijerejska Liturgija.
„Danas smo se okupili povodom velike radosti, jer smo za našu malu zajednicu dobili kopije čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Trojeručice koja se nalazi u Hilandaru i Bogorodice Mlekopitateljnice koja se nalazi u isposnici Svetoga Save u Kareji, na Svetoj Gori. Uz njih ćemo se, na ovome svetom mestu, moliti Presvetoj Bogorodici da bude zastupnica svih nas pred prestolom Svevišnjega i pred licem Sina svoga ljubljenoga koji je Svojim dolaskom na ovaj svet dao mogućnost svima nama da i mi postanemo mala braća Njegova. Dao nam je šansu da i mi postanemo 'bogovi po blagodati' sjedinjujući se sa Njim na svetoj Evharistiji i zato treba da se molimo pred ovim ikonama, išteći Božiju milost kako za nas same i naše bližnje, tako i za čitav ovaj svet, da se svi spasemo i izađemo pred lice Gospodnje. Spasenje možemo zadobiti samo zajedno, kada se radujemo jedni drugima i nalazimo Boga u svojim bližnjima, a to podrazumeva da treba da imamo ljubavi i prema neprijateljima svojim i snage da oprostimo onima koji nam zlo čine, jer ćemo tako najpre zaslužiti milost Božiju. Kroz tu ljubav se ugledamo na samoga Gospoda koji je nakon svih stradanja koja je pretrpeo od strane ljudi koji su Ga na kraju i razapeli, uvek pokazivao, a i dan danas pokazuje veliku ljubav prema ljudskom rodu.
Na kraju želim da se zahvalim gospodinu Milanu Popoviću, uglednom privredniku iz Srbije, koji je donirao ove ikone za našu crkvu u Splitu. Ako Bog da, kada mu budem dodeljivao zahvalnicu za to, za nas veliko delo, biće sa nama, pa ću moći i njemu lično da zahvalim kao čoveku koji se brine o nama u Dalmaciji koji smo često zaboravljeni i kroz ovakva dela vidimo da ipak nismo napušteni, kako ni od Boga, tako ni od svojih bližnjih van naše Eparhije“, poručio je Vladika dalmatinski i pozvao vernike da se pred ovim ikonama molimo za dovršetak davno započetog splitskog Hrama Svetog Save.
Split – svečani doček ikona Bogorodice Trojeručice i Mlekopitateljnice
Dragi vjernici,
povodom pristizanja kopija čudotvornih ikona Presvete Bogorodice Trojeručice i Mlekopitateljnice iz manastira Hilandar sa Svete Gore u Hram Svetog Save u Splitu, obavještavamo vas da će u nedelju, 29. maja 2022. godine, Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim služiti Svetu Arhijerejsku Liturgiju u istoimenom hramu, sa početkom u 9 časova.
Pozivamo sav vjerni narod Eparhije dalmatinske da uzme molitveno učešće u ovoj svetoj službi i svojim prisustvom uveliča doček ikona Majke Božje kako i priliči.
Dobrodošli!
Uprava Crkvene opštine Split
CRKVA SVETOG NIKOLE U KISTANJAMA
HRAMOVNA SLAVA U KISTANjAMA
Na dan kada praznujemo dva velika ugodnika Božija, Svete Kirila i Metodija (24. 5. 2022.), Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim služio je Svetu Arhijersku Liturgiju u kistanjskoj crkvi posvećenoj ovim svetiteljima. Vernom narodu koji se tom prilikom okupio da zajedno proslavi slavu ovog svetog hrama Vladika Nikodim se obratio prigodnom besedom. „Danas smo ovde da bismo se pomolili Gospodu i da bismo jedan trenutak svoga života prineli na žrtvu Onome koji je 'toliko zavoleo ovaj svet da je i Sina Svoga Jedinorodnoga dao, da svako ko veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni'. Taj život večni je jedino merilo i jedini razlog zbog kog se okupljamo u našim svetim hramovima i zašto su naši slavni preci u slavu Božiju dizali ove velelepne crkve, ne samo da budu spomenici kulture koji ukrašavaju naša sela i gradove, već da budu mesta u kojim se sabiramo u molitvi. Danas proslavljamo spomen velikih prosvetitelja slovenskih, Svetih Kirila i Metodija, koji su širom vaseljene misionarili i proneli kroz slovenske narode ime Gospodnje i veru u Svetu Trojicu i tom verom su zadojili sve nas do dana današnjeg. Ta vera koju su predali našim precima je ista vera koju nam je ostavio Sveti Sava, to je vera koju treba da živimo na bismo postali naslednici svetlosti i Carstva Nebeskog. Osnovni preduslov za to je da imamo ljubavi prema bližnjima, ali i prema onima koji su nam naneli zlo, jer se u molitvama kaže 'molimo se i za one koji nas vole i za one koji nas mrze' i samo ta ljubav prema svima će pokazati da smo istinski učenici Gospodnji“, rekao je Episkop Nikodim i poželeo svima srećan praznik i da se na mnoga i blaga leta pri našim svetim hramovima radujemo jedni drugima.
RADOSNA VEST! LITURGIJA POMIRENJA!
KAKO JE LEPO I KRASNO KAD SVA BRAĆA ŽIVE ZAJEDNO! PSALAM 133
Sa blagodarnošću Gospodu i sa radošću obaveštavamo svu punoću Svete Crkve da će Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije i Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop ohridski i makedonski g. Stefan uz sasluženje svih arhijereja Srpske Pravoslavne Crkve i Makedonske Pravoslavne Crkve - Ohridske Arhiepiskopije u četvrtak, 19. maja 2022. godine, služiti svetu arhijerejsku Liturgiju u Sabornom hramu Svetog Save u Beogradu čime će se vaspostaviti liturgijsko i kanonsko opštenje dve sestrinske Crkve u skladu sa odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve.
Pozivamo verni narod prestonog Beograda da uzme molitveno učešće u ovom jedinstvenom i radosnom događaju.
Saopštenje Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve
za javnost (16. maja 2022.)
Primivši akt Svetog Arhijerejskog Sinoda „Makedonske Pravoslavne Crkve – Ohridske Arhiepiskopije” kojim ista prihvata opštepriznati kanonski status, dodeljen joj 1959. godine od strane Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve, i izražava nadu da će Srpska Pravoslavna Crkva bratoljubivo rešavati i rešiti i pitanje njenog konačnog kanonskog statusa, čemu treba da usledi svepravoslavno saglasje i prihvatanje toga statusa, Sveti Arhijerejski Sabor je odlučio:
– sa blagodarnošću Gospodu i sa radošću Sabor pozdravlja prihvatanje opštepriznatog kanonskog statusa, a to je status najšire moguće autonomije, odnosno pune unutrašnje samostalnosti, dodeljen još 1959. godine;
– pošto su ovim uklonjeni razlozi za prekid bogoslužbenog i kanonskog opštenja, izazvani jednostranim proglašenjem autokefalnosti 1967. godine, vaspostavlja se puno liturgijsko i kanonsko opštenje;
– vaspostavljanjem jedinstva na kanonskim osnovama i pod uslovima važenja kanonskog poretka na čitavom području Srpske Pravoslavne Crkve dijalog o budućem i eventualno konačnom statusu eparhijâ u Severnoj Makedoniji nije samo moguć nego je i celishodan, legitiman i realan;
– u dijalogu o njihovom budućem i eventualno konačnom kanonskom statusu Srpska Pravoslavna Crkva će se rukovoditi samo i isključivo eklisiološko-kanonskim i crkveno-pastirskim načelima, merilima i normama, ne mareći za „realpolitičke”, „geopolitičke”, „crkvenopolitičke“ i druge slične datosti ili za jednostrane inicijative i ne podležući ničijim uticajima ili pritiscima;
– i, naposletku, Sabor nema nameru da posle rešavanja statusa uslovljava novu sestrinsku Crkvu ograničavajućim klauzulama u pogledu opsega njene jurisdikcije u matičnoj zemlji i u dijaspori, uz preporuku istoj da pitanje svog zvaničnog naziva reši u neposrednom bratskom dijalogu sa jelinofonim i ostalim pomesnim Pravoslavnim Crkvama.
HRAMOVNA SLAVA SVETOG GEORGIJA U KNINU
TOMINA NEDELJA U SKRADINU
Prve nedelje nakon Vaskrsa (1. 5. 2022.) Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim služio je Svetu Liturgiju u skradinskom hramu posvećenom Svetom Spiridonu. Vladika je čestitao svima ovaj praznik i naglasio da je Vaskrsenje Hristovo centar naše vere i ono čemu svi treba da težimo kao hrišćani i kao ljudi, jer je to jedini put ka Carstvu Nebeskom. Čestitke je uputio i novoizabranoj potpredsednici Vlade Republike Hrvatske Anji Šimpragi, koja je takođe prisustvovala ovoj Svetoj Liturgiji i poželeo joj da nastavi uspešno da radi kako na dobrobiti celokupnog društva, tako i srpske zajednice u Republici Hrvatskoj.
VASKRS U IMOTSKOM
VASKRS U BIOČIĆU
VASKRS U MARKOVCU
VASKRS U MOKROM POLJU
VASKRS U ŽAGROVIĆU
VASKRS U VRLICI
VASKRS U ĐEVRSKAMA
VASKRS U ŠIBENIKU
VASKRS U SPLITU
VASKRS U MARKOVCU
VASKRS U ZADRU
VASKRS U KISTANJAMA
VASKRS U MANASTIRU KRKI
VASKRS U ERVENIKU
Srpska Pravoslavna Crkva svojoj duhovnoj deci o Vaskrsu 2022. godine
+PORFIRIJE
po milosti Božjoj
Pravoslavni Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski, sa svim arhijerejima Srpske Pravoslavne Crkve – sveštenstvu, monaštvu i svim sinovima i kćerima naše svete Crkve: blagodat, milost i mir od Boga Oca, i Gospoda našega Isusa Hrista, i Duha Svetoga, uz radosni vaskršnji pozdrav:
HRISTOS VASKRSE!
Evo dana koji stvori Gospod,
obradujmo se i uzveselimo se u njemu! (Ps 117, 24)
Draga naša deco duhovna,
Ovim rečima, još iz starozavetnih davnina, oduševljeno kliče car i prorok David, provideći Duhom Svetim veliki dan Hristove pobede nad smrću i naše duhovno slavlje zbog toga. U ovaj veliki i tajanstveni Dan sva tvar je okupana svetlošću večnosti i sa neizrecivom radošću peva pobednu pesmu Gospodu koji je prognao tamu greha i obasjao nas nezalaznim zracima života. „I Svetlost svetli u tami i tama je ne obuze“ (Jn 1, 5) – tako je suštinu božanskog otkrovenja i našeg hrišćanskog svedočenja sažeo Sveti Apostol, Evanđelist i Bogoslov Jovan koji je za vreme Tajne Večere naslonio glavu na Gospodnja prsa i upio svu snagu, lepotu i tajnu Njegovog životvornog bogočovečanskog bića.
Na Veliku sredu (20. 4. 2022.) u manastiru Krki služena je Sveta tajna jeleosvećenja, a veliki broj vernika posetio je ovaj hram kako bi učestvovao u tom svetom činu. Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim pozdravio je verni narod i poučio ih prigodnom besedom.
„Čuli smo kako apostol Jakov kaže 'ako se zlopati neko među vama neka se moli Bogu, ako je neko veseo neka peva Bogu, a ako boluje neko među vama neka dozove prezvitere crkvene neka se mole nad njim i pomažu ga uljem u ime Gospodnje i molitva vere će spasiti bolesnika, podignuće ga Gospod i ako je grehe učinio oprostiće mu se'. Te reči nas još od drevnog doba upućuju da se sabiramo i molimo Bogu nad onima koji su bolesni i slabi. Dalje smo čuli kako apostol kaže 'oni koji su jaki neka nose slabosti onih koji su slabi' i upravo iz tog razloga smo došli danas ovde.
U današnjim molitvama čuli smo mnogo toga što nas upućuje kakav bimo odnos trebali da imamo prema našim hramovima i ovoj svetoj tajni, a jedna od stvari koje često zaboravimo je važnost ispovesti. Trebalo bi da ispovedimo neduge svoje i da budemo svesni da ono što dugujemo sami sebi, svojim bližnjima, a na kraju i Gospodu ne može drugačije da se oprosti nego kad dođemo i kažemo pred sveštenikom sve ono što nas muči i oterećuje, kada ispovedimo sve ono što nas odvlači od Gospoda. Isto tako, trebalo bi da postimo, da se sabiramo i molimo Bogu na svetim liturgijama, da dolazimo u što većem broju i da se kroz to sabranje radujemo jedni drugima, jer samo kroz tu radost možemo biti istinski svedoci i propovednici svetlog Vaskrsenja Hristovog.
Hristos je hodio među nama i bio po svemu isti kao i mi, osim po grehu. Prihvatao je i voleo svakog čoveka, a osobina koja mu je kod ljudi bila najmrskija bilo je licemerje. I danas tako postoje oni koji glume da su nešto što nisu, oni koji glume da su hrišćani, a nemaju ljubavi prema svojim bližnjima, pa samim tim niti prema Bogu. Ako nemamo te ljubavi prema drugima, sve nam je drugo uzalud, džabe nam je vera i sav trud, ako ljubavi nemamo kako prema prijateljima, tako čak i prema neprijateljima našim, jer je to ono na šta nas poziva Jevanđelje.
Samo tako se možemo upodobiti Gospodu i zaslužiti onaj najveći dar koji nam je On dao, a to je dar Vaskrsenja kojim je pobeđena smrt. Taj dar je sve ono čemu treba da težimo, zbog čega smo stvoreni i ka čemu idemo“, poručio je Episkop dalmatinski i poželeo svima da u radosti dočekamo najveći od svih praznika, praznik svetlog Vaskrsenja Hristovog.
CVETNA NEDELJA U ZADRU
CVETNA NEDELjA U ŠIBENIKU
Hram Svetog Spasa u Šibeniku danas (17. 4. 2022.) je bio mesto molitvenog sabranja velikog broja vernika koji su na Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji zajedno proslavili praznik ulaska Hristovog u Jerusalim. Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim pozvao je sve prisutne da u ove dane kada čekamo Vaskrsenje Hristovo slede misao koju smo čuli u današnjem Jevanđelju, a to je 'radujte se i opet se radujte'.
„Samo kroz tu radost možemo biti istinski svedoci Vaskrsenja i svega onoga što mi propovedamo i čemu se nadamo, da ćemo kroz Vaskrsenje Hristovo i mi biti sapričasnici sveopštega vaskrsenja koje čekamo. Želim vam da do kraja izdržite u postu, da zajedno dočekamo Praznik nad praznicima i da se radujemo kako sada, tako i onda kada izađemo pred lice Gospodnje“, poručio je Episkop Nikodim.
LAZAREVA SUBOTA U BRGUDU
LAZAREVA SUBOTA U KNINU
Verni narod Knina i okoline tradicionalno je Lazarevu subotu (16. 4. 2022.) dočekao i molitveno proslavio na Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji koju je služio Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim. Vladika se obratio prisutnim vernicima čestitavši im ovaj veliki praznik i pri tom naglasio da smo kao hrišćani pozvani da budemo radosni svedoci Vaskrsenja Hristovog.
„Kako kaže apostol Pavle, ako Vaskrsenja nije bilo uzalud je propoved naša i vera vaša. Taj praznik Vaskrsenja Hristovog čeka nas za nedelju dana i to nije običan praznik kada se mi okupimo, okrenemo janje, kako je običaj kod nas i ofarbamo jaja, već je to jedan događaj koji je u svemu realan i koji podrazumeva da je 'Bog tako zavoleo ovaj svet da je i Sina Svoga Jedinorodnog dao da svako ko veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni'. Gospod je dao Svoga Sina koji je, sledeći volju Oca, došao u ovaj svet i postao u svemu isti kao mi, osim u grehu. Upravo od nas, ljudi među kojima je hodio i doneo nam spasenje, pretrpeo je mučenja i na kraju bio razapet, da bi Svojom pobedom nad smrću uneo u ovaj svet najveći dar koji je Bog mogao da da ljudima, blagoslovio nas je mogućnošću da vaskrsnemo i da i mi postanemo bogovi po blagodati, iako po prirodi to ne možemo biti.
Lazareva subota, koju praznujemo danas, posvećena je jednom takođe relnom događaju, kada je Gospod Svog prijatelja Lazara vaskrao nakon što je on četiri dana ležao u grobu. To je još jedan dokaz da je Bogu sve moguće, pa i da našu palu prirodu uzdigne čak i onda kada ležimo u grobu. On je jedini koji od nas može da načini naslednike Carstva Nebeskog, kada dođe taj trenutak da se sa Bogom gledamo licem k licu, a ne više kao u ogledalu ili zagoneci. Po mojoj veri, draga braćo i sestre, Gospod će i tada dati svakome od nas mogućnost da se spase, pa i onima koji nisu verovali u Njega za vreme svog zemaljskog života. Daće i njima mogućnost da mu odgovore na ono pitanje koje je tri puta postavljao Petru koji ga se odrekao, 'ljubiš li me' i ako odgovor bude pozitivan Bog će ih primiti u svoje naručje u kome ćemo se svi radovati jedni drugima“, poručio je Episkop Nikodim i poželeo svima da uspešno iznesemo ovaj post i da praznik Vaskrsenja Hristovog proslavimo u radosti, zdravlju i veselju.
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U ŠIBENIKU
Šibenski Hram Svetog Spasa bio je danas (10. 4. 2022.) mesto sabranja vernog naroda ovoga kraja koji je, uz svoga Episkopa, uzneo molitvu Gospodu na Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji.
Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim obratio se okupljenim vernicima rečima Svetog apostola Pavla koji kaže da, kada dođe Carstvo Nebesko i postanemo svesni postojanja Gospodnjeg, ne više kao u ogledalu ili zagoneci, nego licem k licu, tada neće više biti ni Judejca, ni Jelina.
„Apostol Pavle kaže da među ljudima neće više biti nikakve podele, pa tako ni ona na vernike i nevernike, već ćemo svi biti jedno u Gospodu. Isto tako, neće više biti ni Srba, ni Hrvata, ni Rusa, Ukrajinaca, Amerikanaca, već će postojati samo čovek koji će stati pred lice Gospodnje i dati odgovor za sve ono što je radio dok je bio na svom hodočašću kroz ovaj svet, na putu ka Carstvu Nebeskome. Gospod će nas tada pitati da li smo Ga voleli, da li nam je On bio centar života i darodavac koji nas milošću Svojom obasipa, a isto tako pitaće i kako smo se ponašali prema našim bližnjima, da li smo bili ljudi i ljubili bližnjega svoga.
To ne podrazumeva samo našu porodicu i prijatelje, već čak i one koji nas ne vole i sve one kojima nas je Bog blagoslovio da budemo njima okruženi, kao i svu prirodu koja sa nama postoji na ovome svetu. On će tražiti da Mu damo odgovor da li smo poštovali te dve najveće zapovesti i prema našem odgovoru će nam suditi i odlučiti da li ćemo biti oni sa desne strane, koji će naslediti Carstvo Njegovo ili ćemo biti oni s leve strane, koji će otići u večne muke. Nama je data mogućnost da kroz okupljanja na svetim bogosluženjima, uz rad i trud da živimo hrišćanski, zaslužimo Božiju milost i spasenje i tako postanemo dostojni naslednici i deca svetlosti“, rekao je Episkop Nikodim i poželeo da svi do kraja izdržimo dane posta i u radosti dočekamo najveći praznik Vaskrsenja Hristovog.
NAVEČERJE GLUVNE NEDELjE I MONAŠENjE U MANASTIRU KRUPI
Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim, zajedno sa sveštenicima i monasima Eparhije dalmatinske, služio je juče (9. 4. 2022.) povečerje pete nedelje Vaskršnjeg posta u manastiru Krupi. Tom prilikom sestra Ksenija pimila je monaške zavete i čin shime, a sa njima i novo monaško ime, Justina.
„Jedna naša sestra odriče se svega onoga što je do sada imala u svetu i postaje dobar vojnik Hristov sa nadom da će naslediti Carstvo Nebesko kao što su mnogi drugi oci i matere monaške radili u toku svog života, nadajući se da će biti oni koji će licem k licu gledati samog Gospoda. Čuli smo sada te reči koje kazuju kako monah treba da živi i da se podvizava u ovom 'svetu koji u zlu leži' pokušavajući da prebrodi sva iskušenja i dočeka Drugi dolazak Hristov. U jednoj molitvi se kaže da treba posebno da pazimo, naročito mi koji smo primili angelski čin, ne samo na to šta govorimo, već i šta ćemo reći, odnosno kakav ćemo odgovor dati upravo Onome kome smo se zavetovali, da li smo kao ljudi i kao monasi ispunili sve zavete koje nam je Crkva propisala“, rekao je Episkop Nikodim.
On je istakao da centar života svih nas treba da bude upravo Gospod Isus Hristos, jer smo svi kao hrišćani pozvani da budemo oni koji ispunjavaju svete reči i nose svoj krst uz pomoć Gospodnju. Vladika je poručio monahinji Justini da se uvek drži svojih zaveta i da se ugleda na Svetu Mariju Egipćanku, koja se dugo podvizavala sa željom da zadobije Hrista i da učestvovanjem u Svetim tajnama Crkve postane ono na šta smo svi pozvani, dete Carstva Nebeskoga.
ISPOVEST SVEŠTENSTVA EPARHIJE DALMATINSKE
SVETA ARHIJErejSKA LITURGIJA u BenkovCU
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U KNINU
U MANASTIRU KRKI ODRŽANA SEDNICA EPARHIJSKOG SAVETA
Redovna sednica Saveta Eparhijskog upravnog odbora Eparhije dalmatinske održana je juče (19. 3. 2022.) u manastiru Krki. Nakon priziva Svetog Duha, članovi Saveta imali su sastanak u manastirskoj trpezariji. Kao i obično, na dnevnom redu bio je pregled rada Eparhijskog upravnog odbora u protekloj godini, kao i diskusija o planovima za tekuću godinu.
NEDELjA PRAVOSLAVLjA U ZADRU Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim služio je danas (13. 3. 2022.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Zadru. U svojoj besedi upućenoj vernom narodu, Vladika je istakao da smo se na ovaj dan okupili da proslavimo jednu od najvećih pobeda Crkve koja se desila u istoriji, uspomenu na 7. Vaseljenski sabor kada je Crkva proglasila pobedu pravoslavlja nad svim jeresima koje su postojale u prvim vekovima hrišćanstva.
„Pobornici ikonoboračke jeresi govorili su da ne treba da se klanjamo svetim moštima i ikonama i da nigde ne smemo da izobrazimo lik Božiji, već da treba da ih uništimo i Gospoda slavimo na neki drugi način. Naša Crkva je odredila drugačije, a to je da se mi, poštujući svete ikone i mošti, upravo klanjamo samom Prvoliku, tj. slavimo Onoga koga je sam Bog poslao u ovaj svet, jer je 'toliko zavoleo ovaj svet da je i Sina Svoga Jedinorodnog dao da svako ko veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni'.
Ta vera u Gospoda Isusa Hrista koji se ovaplotio i postao Bogočovek Isus Hristos, kako je to govorio Sveti otac Justin, u svu isti sa nama, sem u grehu, ona treba da nas uči kako da živimo svakoga dana, da verujemo i da se saobražavamo samom Gospodu i svetima Njegovim. To podrazumeva, draga braćo i sestre, da u svakom trenutku našega života, a posebno na svetoj Liturgiji treba da razmišljamo o tome kako ćemo se sjediniti sa Gospodom i da, dok smo u svetom hramu, ostavimo svaku životnu brigu i mislimo samo na Gospoda koga treba da primimo u naše srce i kome treba da se upodobimo.
Na Svetoj Liturgiji mi postajemo udovi jednog Tela, postajemo članovi bogočovečanskoga organizma i tada posebno treba da budemo oni koji svoj život predaju Gospodu i da se molimo Bogu da oprosti grehe, ne samo nama, već i svima drugima i da svi mi zajedno nasledimo Carstvo Nebesko. To je razlog zbog kog se mi ovde okupljamo, a to je i razlog našega postojanja na ovome svetu gde samo jedni kroz druge možemo da zadobijemo spasenje i budemo dostojni naslednici svih onih hrišćana koji su vekovima dolazili u svete hramove i imali ljubavi čak i za neprijatelje svoje“, poručio je Episkop Nikodim i dodao da mu je posebno drago što smo se danas okupili u ovako velikom broju.
SVETA LITURGIJA U MANASTIRU KRKI
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA I RUKOPOLOŽENjE U MANASTIRU KRKI
Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim služio je danas (20. 2. 2022.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u manastiru Krki. Ovaj molitveni skup odlikovala je još jedna duhovna radost, kada je đakon Damjan Tešić rukopoložen u čin prezvitera.
U svojoj besedi nakon svete Liturgije, Vladika se osvrnuo na današnje čitanje Jevanđelja i priču o bludnom sinu koju smo imali prilike da čujemo. „Čuli smo danas kako je jedan sin uzeo deo nasledstva od svoga oca i otišao u zemlju daleku, gde je prokockao i propio to svoje bogatstvo i ostao bez ičega. Da bi preživeo, on je prihvatio da čuva svinje, a kako nije imao ni za hranu, sa svinjama je i jeo, da bi u jednom trenutku shvatio da negde ima oca koji ga voli i koji će ga, uprkos svemu, sa ljubavlju prihvatiti. Čuli smo da je taj otac, kada je video da mu se vraća sin o kome do tada ništa nije znao, istrčao i prihvatio ga u naručje ništa ne rekavši, a on mu je rekao 'oče, zgreših nebu i tebi'.
U ovoj priči o pokajanju vidimo da je neizmerna ljubav Božija, jer taj otac predstvlja Boga koji voli ovaj svet, svakoga čoveka i svaku izgubljenu dušu kao svoje dete. Taj Bog će nas prihvatiti isto kao otac iz priče, bez pogovora i bez pitanja, ne pitavši sina gde je bio, šta je radio, zašto je prokockao nasledstvo. To je veličina i milost Božija kojom On obasipa ljudski rod, a kroz nas i sav ovaj svet, životinje, biljke i sve ono što je stvorio. Takva ljubav je neizmerna i neprocenjiva, ona ne pita i ne postavlja uslove, nego se daje i prihvata svakoga. Tako prihvata i pokajnike, kakav je ovaj sin iz jevanđeljske priče, koji je shvatio da je toliko nisko pao da živi u kaljuzi poput svinje, odnosno da prebiva u grehu, ali u svemu tome ipak zna da negde postoji otac koji ga voli, da postoji Bog koji ga voli i da će On bezuslovno prihvatiti svakog grešnika i primiti ga u svoje naručje.
Mi bismo, kao ljudi, trebali da sledimo ovu Hristovu priču, kao jednu od najlepših pouka iz Jevanđelja i kao ovaj pokajani sin koji je shvatio da ga otac voli, ali i da on voli oca, da budemo ti koji vole Gospoda i svesni su toga da su mali pred Njim i da se iz greha ne možemo izvući, osim uz pomoć Božiju. Crkva je ustrojila da se ova priča čita upravo u ovim pripremnim nedeljama da bi nas pozivala da sa pokajanjem težimo ka Carstvu Nebeskome i da uz pokajanje provedemo i Časni post koji nam polako dolazi, da se kroz njega pripremimo i dostojno dočekamo najsvetliji i najradosniji praznik Vaskrsenja Hristovoga“, poručio je Episkop Nikodim. Na kraju svoje besede, on je čestitao novom svešteniku današnje rukopoloženje i poželeo mu da na mnoga i blaga leta u radosti služi Gospodu i kroz svoj život svedoči Jevanđelje.
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA U SPLITU
Njihova Preosveštenstva Episkop niški G. Arsenije i Episkop dalmatinski G. Nikodim služili su (13. 2. 2022.) Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Splitu. Vladika Arsenije naglasio je u svojoj besedi kako mu posebnu radost i zadovoljstvo pričinjava što danas prvi put služi u ovom gradu i ovoj svetosavskoj crkvi.
„Ove nedelje koje nas pripremaju za ulazak u Vaskršnji post imaju određenu jevanđeljsku tematiku. Tako smo prošle nedelje imali priču o cariniku Zakheju koji je želeo da vidi Hrista i popeo se na drvo i bio udostojen da sam Gospod bude u njegovoj kući i da mu oprosti njegova sagrešenja, jer se on iskreno pokajao. U današnjoj jevanđeljskoj priči čuli smo o cariniku i fariseju, gde su carinici smatrani izuzetno grešnim među jevrejskim narodom, jer su od njih uzimali porez za rimskoga cara i često se tako nepravedno bogatili, dok su fariseji bili učeni i ugledni ljudi koji su dobro poznavali jevrejski zakon i strogo ga se pridržavali.
U hramu jerusalimskom ova dvojica ljudi molili su se Bogu i farisej je govorio 'hvala ti Bože što nisam kao ovaj carinik i grešnik', a carinik, svestan svoje grešnosti, iz dubine svoga srca kajao se za sve ono što je učinio i molio je Gospoda da mu oprosti grehe. Kome će od ove dvojice ljudi Gospod oprostiti? Onome koji se iskreno i od srca pokajao i zatražio oproštaj za svoja sagrešenja. Gospod je fariseje nazivao okrečenim grobovima, jer su se formalno pridržavali zakona i proroka, ali su druge ljude oko sebe osuđivali i bili licemeri. Takvim Gospod smatra ove fariseje, a carinike, odnosno grešnike, poziva na pokajanje.
Iz ove priče, kao i iz one od prošle nedelje, vidimo koliko je važno iskreno, dubinsko pokajanje i promena našega života. Crkva je odredila da se ove jevanđeljske priče čitaju uoči Vaskršnjega posta koji jeste vreme našega pokajanja i očišćenja da bismo tako dostojno dočekali veliki dan Vaskrsenja Hristovoga. Neka pokajanje ovoga grešnoga čoveka bude svima nama primer, kako bi smo i mi, ne osuđujući druge ljude, već gledajući u dubinu svoga srca šta smo mi učinili, iskreno tražili od Gospoda oproštaj“, poručio je Episkop niški.
SVEČANO PROSLAVLJENA JOŠ JEDNA SLAVA KRČKE BOGOSLOVIJE
U molitvenom sabranju i ove godine na praznik Sveta Tri Jerarha (12. 2. 2022.) tradicionalno je obeležena slava bogoslovije čiji su patroni ovi vrli svetitelji. Manastir Krka bio je ponovo mesto okupljanja velikog broja vernika koji su na ovaj dan učestvovali u Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji uz Njihova Preosveštenstva Episkope bihaćko-petrovačkog G. Sergija, niškog G. Arsenija, osečkopoljskog i baranjskog G. Heruvima i dalmatinskog G. Nikodima.
Učenicima krčke bogoslovije i prisutnim vernicima tom prilikom obratio se Episkop bihaćko-petrovački G. Sergije, čestitajući svima ovaj veliki praznik, a đacima njihovu školsku slavu.
„U današnjem svetom Jevanđelju Gospod nam donosi jednu veliku istinu u kojoj se sakriva poruka o nezalaznoj svetlosti koja je sam Isus Hristos. Ova priča o svetlosti koja se izliva na svet najpre nas podseća na smenu dana i noći, pa tako dolaskom svetlosti počinje dan, a njenim odsustvom svet obuzima tama. Isto se dešava i dolaskom Gospoda koji svojim prisustvom daje ovome svetu neprolaznu svetlost, za koju apostol ljubavi reče 'i svetlost se svetli u tami i tama je ne obuze'. Kada se ta božanska svetlost izlije na čoveka onda dobijamo ono što Gospod naziva 'svetiljkom koja se ne meće pod sud, nego na svećnjak da svetli svima koji su u kući'.
Hristos, prilikom izgovaranja ove blage vesti, u svojoj čuvenoj besedi na gori, izabranom novom narodu Božijem donosi zakon u vidu Mojsija koji je u ono vreme uzišao na goru kako bi sa nje doneo deset zapovesti. Taj zakon ne beše samo uputstvo i preporuka za život, već je to zakon ljubavi Božije i to je ta istina u kojoj se skriva celokupna istorija ljudskog spasenja.
Dogma o Svetoj Trojici koja je iskristalisana velikim bogoslovima i jerarsima Crkve govori o jedinstvu Božijem koje u duhu današnjeg Jevnđelja možemo opisati kao tri svetiljke koje daju jednu te istu svetlost i energiju. Danas sveta Crkva u liku ove svetlosti proslavlja tri jerarha Crkve Hristove, tri čoveka, ali i tri sunca, tri učitelja, sveštenika koji su i sami darom Duha Svetoga postali neugasiva svetlost. Tu svetlost Gospod je nesebično darovao svojim učenicima rekavši 'vi ste svetlost svetu', a preko i njih svima nama koji se u učimo reči Njegovoj i na taj način svedočimo Boga koji ovakve velike i svete tajne dade ljudima. Svedočimo Ga kao budući jerarsi, kao bogoslovi i teolozi Crkve Božije ugrađujući se u njene temelje i produžavajući misiju ovih i drugih velikih jeraraha.
'Tako da se svetli svetlost vaša pred ljudma' nastavlja Gospod ukazujući na to da se ona iz izvora svih dobara preko ovih jeraraha izliva na ljude. Ta svetlost obasjala je trojicu ljubljenih, Vasilija Velikog, Svetog Grigorija Bogoslova i Svetog Jovana Zlatoustog, te ova tri arhijereja postaju tri najveća svetila koja prosvećuju vaseljenu zracima dogmata božanstvenih. Ova trojica naučiše vaseljenu ljubavi Božijoj, iz njihovih se usta nepresušno izli medotočna reka Božije premudrosti i oni prizvaše sve nas u služenje svetlosti, mudre poslušnosti i ljubavi Božije. Hodeći njihovim stopama bivamo vođeni duhom istine, onim duhom koji je u umovima velikih ljudi ispisao dogmate i ustanovio Crkvu Božiju savetujući ih kako se učiti u duhu Trojičnoga rekavši 'slušajte starešine svoje i povinujte im se, jer oni bdiju nad dušama vašim kao što će odgovarati za njih, da bi to s radošću činili, a ne sa uzdisanjem'. Slavimo životvornu Trojicu u svetlosti božanskoj projavljenu: Oca koji se prevečno rađa, svetlost Sina koji svetli u tami i tama je ne obuzima i Duha Svetoga, oživotvoravajuću silu trosunčanog božanstva u vekove vekova“, poručio je Episkop Sergije.
Nakon svete Liturgije učenici krčke bogoslovije pripremili si svečanu akademiju čiji je program obuhvatao dramske i muzičke komade na radost i uživanje svih prisutnih. Vladika Nikodim naglasio je da mu je izuzetno drago zbog današnjeg sabranja koje je nastavak jedne lepe i duge tradicije.
„Neki od nas koji smo danas ovde sećamo se kako se proslavljao današnji dan pre više od 20 godina i tada nas je Gospod blagoslovio svojom blagodaću i narodom koji je dolazio na ovo sveto mesto da zajedno slavimo ime Božije i zablagodarimo Gospodu kao što su to činili i naši preci. Želim da pomenem i Vladiku Fotija koji je dobrim delom zaslužan za to što smo danas ovde, što je ova škola nakon rata obnovljena i koji je i danas rado pomaže i na tome sam mu neizmerno zahvalan. Hvala Bogu da se i dan danas, 21 godinu nakon što je bogoslovija ponovo počela sa radom, ovde rado okupljamo i tako pokazujemo da nismo ostavljeni i zaboravljeni ni od ljudi, niti od Gospoda.
Želim da se zahvalim našim dragim Vladikama koji su došli iz raznih krajeva da budu sa nama i koji uvek drage volje pomažu i pokazuju ljubav prema ovoj školi. Često nam dolaze i bivši đaci i to nam je posebno drago, što im je ova škola ostala u lepom sećanju, jer svi treba da se đačkog doba sećaju po najlepšim trenucima. Blagodaran sam i svim drugim gostima koji su došli da sa nama podele ovaj dan i da se zajedno pomolimo Gospodu.
Prošle godine je bilo 20 godina od kako je bogoslovija obnovljena, nažalost zbog pandemije nismo bili u prilici to da obeležimo kako dolikuje, ali ćemo, ako Bog da, za Preobraženje ove godine proslaviti taj jubilej“, najavio je Episkop dalmatinski i dodao da se nada da ćemo se na mnoga i blaga leta posredstvom Duha Svetoga sabirati na ovom svetome mestu.
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA I RUKOPOLOŽENjE U MANASTIRU KRKI
Na današnjoj Svetoj Arhijerejskoj Liturgiji (6. 2. 2022.) koju je služio Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim, u čin đakona rukopoložen je Damjan Tešić. Njemu i njegovoj porodici Vladika Nikodim je uputio iskrene čestitke i naglasio da je današnji dan velika radost, ne samo za njih, već i za našu Eparhiju.
„Kao što smo pročitali u molitvama na rukopoloženju novog đakona, on treba da se ugleda na veru kako Svetog arhiđakona Stefana koji je život proveo propovedajući Jevanđeljsku reč, isto tako i na veru onoga maloga Zakheja o kome smo govorili na današnjoj Liturgiji. Zakhej je bio nizak rastom i nije mogao da priđe i vidi Gospoda od onih koji su stajali ispred njega i gurali se da Gospodu priđu, a na mnoge načine nisu bili dostojni. To je Gospod i pokazao time što je, iako ga nije poznavao lično, Zakheja pozvao imenom rekavši da želi da dođe u dom njegov.
Mnogi su Gospoda osudili zbog toga, jer je on bio carinik, što je u to vreme bilo prezreno zanimanje. Gospod je zato i pokazao da ne ide kod onih koji misle da su savršeni i da su Mu zbog toga bliži, već kod onih koji se kaju za sve loše što su učinili i svesni su toga da su mali pred Gospodom, kao što je bio Zakhej.
I mi bismo trebali da se ugledamo na tog maloga Zakheja i da budemo svesni da smo i mi pred Gospodom mali, ali nas i pored toga On voli. Bog nije daleko ni od koga od nas i svakoga od nas voli i želi da pristupimo u Njegovu zajednicu. U onom trenutku kada se nađemo pred Gospodom i budemo u potpunosti svesni Njegovog postojanja i mi koji u Njega verujemo i molimo se za milost Njegovu, a i oni koji ne veruju, On će nas pitati samo jedno pitanje, a to je: voliš li me, isto kao što je pitao i apostola Petra nakon što Ga se on tri puta odrekao“, rekao je Episkop Nikodim i poželeo ocu Damjanu da dobru trku istrči i nasledi Carstvo Nebesko, jer je to najveća nagrada za sve nas koji prebivamo u ovom svetu.
SVETA ARHIJEREJSKA LITURGIJA I OSVEĆENJE ANTIMINSA U MANASTIRU KRKI
SVETI SAVA U BIOČIĆU
PROSLAVA SVETOG SAVE U SPLITU
Sveta Liturgija u Parohiji smilčićkoj
Sveta Liturgija u Parohiji smilčićkoj u Nedelju 32. po Duhovima i dodela svetosavskih paketića za naše najmlađe parohijane.
Slava Bogu malo ih je sprečenih bilo da prisustvuju i da podele s nama stihove koje su naučili u čast Sv. Oca našeg Save.
Još jedno hvala našim darodavcima na molitvenicima, kesama za paketiće i sredstvima s kojima smo obezbedili deci ovogodišnje darove.
Slava Bogu za sve i na svakome, AMIN!!!
SVETI SAVA U KISTANJAMA
STRIP POSVEĆEN SVETOM SAVI
SVETI SAVA U BENKOVCU
SAVINDAN U PAĐENAMA I ERVENIKU
SVETI SAVA U MANASTIRU LAZARICI
SVETI SAVA U BISKUPIJI
SAVINDAN U PAROHIJI ĐEVRSAČKOJ
SVEČANO PROSLAVLJENA HRAMOVNA SLAVA U SPLITU
Na dan posvećen prvom srpskom Arhiepiskopu, prosvetitelju i zaštiniku dece i siromašnih, Njegovo Preosveštenstvo Episkop dalmatinski G. Nikodim služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Splitu. Verni ljudi splitskog kraja tradicionalno su se okupili kako bi uz svog Episkopa odali počast i uzneli molitve najvećem svetitelju iz našega roda, Svetom ocu Savi.
Vladika Nikodim pozdravio je u svojoj besedi sve prisutne i istakao važnost ovog praznika koji oduvek ima posebno mesto u srcima pravoslavnih Srba. Svetosavski zavet u našem narodu i danas živi, a naši ljudi, gde god da su u belom svetu, ovaj praznik poštuju i svečano obeležavaju.
Sa najlepšim željama, Episkop Nikodim je čestitao splitskim vernicima hramovnu slavu, poželeo im svako dobro od Gospoda i da se iz godine u godinu nastavi tradicija ovoga svetog sabranja.
PROSLAVA SVETOG SAVE U KNINU
PROSLAVA SVETOG SAVE U ZADRU
slava kapele svetog save u manastiru krki
BadnJe veČE U BioČIĆU
BADNJE VEČE I BOŽIĆ U MANASTIRU KRKI
BADNJE VEČE I BOŽIĆ U MANASTIRU SVETE NEDJELJE
BADNJE VEČE I BOŽIĆ U MANASTIRU LAZARICI
BADNJI DAN I BOŽIĆ U PAROHIJI OBROVAČKOJ
BADNJI DAN U PAROHIJI SMILČIĆKOJ
BADNJE VEČE I BOŽIĆ U BENKOVAČKOJ PAROHIJI
BOŽIĆ U MARKOVCU
BADNJe VEČE I BOŽIĆ U KISTANJAMA
BADNJE VEČE I BOŽIĆ NA ŽAGROVIĆU
BOŽIĆ U SKRADINU
BADNJE VEČE I BOŽIĆ U PAROHIJI PAĐENSKOJ
BADNJE VEČE I BOŽIĆ U 1. KNINSKOJ PAROHIJI
BADNJE VEČE I BOŽIĆ U IMOTSKOM
BADNJE VEČE I BOŽIĆ U ZADRU
BADNJE VEČE I BOŽIĆ U ĐEVRSAČKOJ PAROHIJI
BADNJE VEČE I BOŽIĆ U VRLIČKOJ PAROHIJI
BADNJE VEČE I BOŽIĆ U SPLITU
BOŽIĆ u ŠIbeniku
BADNjE VEČE U ŠIBENIKU
Večernja služba u šibenskom Sabornom hramu (6. 1. 2022.) okupila je veliki broj vernika iz Šibenika i okoline koji su u susret najradosnijem hrišćanskom prazniku želeli da krenu zajedničkom molitvom uz Njegovo Preosveštenstvo Episkopa dalmatinskog G. Nikodima.
Vladika Nikodim tom prilikom im se obratio čestitavši svima današnji praznik i uveo nas u proslavu Roždestva Hristovog najradosnijim od svih pozdrava – Hristos se rodi!
„Danas smo se sabrali, draga braćo i sestre, da bismo se radovali, kao što se kaže u pesmama koje ćemo ovih dana slušati – Hristos se rađa, slavite! Mi, hrišćani, smo pozvani na to da se radujemo i da proslavljamo tu tajnu najveću od svih kojom nas je sam Bog blagosovio, jer je On 'toliko zavoleo ovaj svet da je i Sina svoga Jedinorodnoga dao da svako ko veruje u Njega ne pogine, nego da ima život večni'. Jedno od lica Svete Trojice, Bog Sin, se voljom Očevom ovaplotio od Marije Djeve koja je u ime svih nas pristala da u svoju utrobu primi samoga Boga, da na taj način postane veća od nebesa, zarad nas i našega Spasenja i tako bude majka, kako samoga Boga, tako i svih nas.
Taj Bog je, kako je govorio otac Justin Ćelijski, Bogočovek Isus Hristos, došao na ovaj svet i unizio sebe, da bi nas uzvisio. Zato mi treba da cenimo Njegovu žrtvu i da se trudimo da Mu se upodobimo, da živimo sa Hristom, po Hristu i u Hristu i tako postanemo mala braća Hristova. To možemo postići samo ako se okupljamo pri našim svetim hramovima i trudeći se da učešćem u Svetim Tajnama dostignemo tu meru savršenstva Hristovoga i postanemo deca Božija“, rekao je Episkop Nikodim. Na kraju svoje besede on je poželeo svima srećne Božićne praznike i naglasio da je Božić dan kada niko nije sam, jer se u našim molitvama i svetima hramovima ima mesta za svakoga.
Srpska Pravoslavna Crkva svojoj duhovnoj deci o Božiću 2021. godine
PORFIRIJE
po milosti Božjoj
pravoslavni Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski, sa svim arhijerejima Srpske Pravoslavne Crkve – sveštenstvu, monaštvu i svim sinovima i kćerima naše svete Crkve: blagodat, milost i mir od Boga Oca, i Gospoda našega Isusa Hrista, i Duha Svetoga, uz radosni božićni pozdrav:
MIR BOŽJI – HRISTOS SE RODI!
„Slava na visini Bogu i na zemlji mir,
među ljudima dobra volja“ (Lk 2, 14)
Draga naša deco duhovna,
Znamo da je rođenje Vitlejemskog Bogomladenca središte istorije sveta i da se na spasenju roda ljudskog u Gospodu Isusu Hristu zasniva hrišćanski venac vrednosti. Rođenje Bogočoveka nadilazi i samo stvaranje sveta, jer je čovek dolaskom Božje Svetlosti u svet, pod svodovima skrovite pećine kraj Božjeg grada Jerusalima, obasjan mogućnošću večnoga života. U Svetlosti koja je zasvetlela u tami i koju tama nije obuzela (Jn 1, 5) procvale su hrišćanska kultura i civilizacija. Novi Adam zamenio je staroga kako bi Duh Sveti kroz Njega obnovio svekoliku tvorevinu. „Ko je u Hristu, nova je tvar”, kliče Apostol Pavle, „staro prođe, gle, sve novo postade!” (2 Kor 5, 17). U tom duhu Jevanđelist Jovan nam blagovesti da je sve postalo kroz Logosa Božjeg (Jn 1, 1-3) koji je uzeo na Sebe ljudsku prirodu i tako obnovio zajednicu Boga i čoveka, učinivši da zavet u njenom središtu postane večan.
Ljubav je, braćo i sestre, iskonski pokretač svih događaja u istoriji spasenja, a pogotovu u dolasku Božića, malog Boga u svet, tako da mi lepotu i snagu današnjeg Praznika možemo samo čistom ljubavlju doživeti. Pokrenut ljubavlju, Bog je stvorio svet i čoveka. On je, njome vođen, sišao među nas, učinivši da čovečansko u svoja nedra primi božansko, kao i da netvarno u sebe privije propadljivo. U svekolikoj mudrosti Svetih Otaca Crkve izdvaja se središnja nit o tome da je Sin Božji postao jedan od nas kako bismo mi blagodaću postali ono što je On. Ljubav Božja učinila je da stvoreni svet u Bogočoveku Hristu ne bude nadvladan ni razoren božanskom silom, nego da idući uskim putem Gospodnjeg smirenja bude isceljen i spasen. Zato je u današnjoj prazničnoj radosti važno da shvatimo da nas rađanje Bogočoveka u skromnoj vitlejemskoj pećini poziva na pravu ljubav, prožetu iskrenim osećajem bratstva među ljudima. Odatle i praznična radost treba da bude hranjena plemenitošću našeg hrišćanskog svedočanstva, ljubavlju koja je vođena staranjem o drugima, a ne sebičnim iluzijama zajedništva koje globalna kultura, naročito u ove praznične dane, koristi u komercijalne svrhe, ne donoseći time pravi mir i suštu radost. Priđimo, dakle, jedni drugima prolazeći kroz smirenje vitlejemske pećine i osetimo da se Sin Božji rodio ne bi li nam pokazao da smo potrebni jedni drugima, Bog čoveku i čovek Bogu, prijatelj prijatelju i rod rodu, svako svakome, jer jedni bez drugih ne možemo! Ne opterećujmo se pitanjem ko nam je sve bližnji, nego se umesto procene onoga šta nama drugi čine zapitajmo kome smo mi bližnji i šta za druge mi činimo. Budimo, dakle, bližnji svakome na koga smo upućeni po meri ljubavi Hristove.
Zaživi li ovo načelo ljubavi u nama, mi ćemo u svetu koji duboko vapi za ljubavlju začeti klicu spasenja i odnegovati je. Prave i večne ljubavi nema bez Hrista Spasa u kome su se srele i večno sjedinile Božja ljubav prema čoveku i čovekova ljubav prema Bogu. Misao Svetog Justina Ćelijskog da jedino ljubav miriše na besmrtnost, jer miriše na Boga odjekuje jevanđelskom snagom. Ona nas poučava mogućnosti bogopoznanja i večnog života u ljubavi Hristovoj. Zapostavimo li u sebi ljubav Hristovu, padamo u tragičan bezizlaz, a obnavljamo li je trudom i blagodaću, uspinjemo se ka punoći života. U njoj je izvor duhovne radosti i istočnik nepokolebive moralne hrabrosti u teškim životnim iskušenjima.
To je od davnina poznato našem narodu, koji u ove radosne dane oživljava običaj mirboženja. U porodici i susedstvu, među srodnicima i na radnom mestu, svuda gde se nalazimo, izmirenje sa Bogom i bližnjima prati iskonski pozdrav – Mir Božji, Hristos se rodi! Time se među nama divno projavljuje biblijsko proročanstvo velikog Isaije: „Jer nam se rodi dete, sin nam se dade… i ime će mu biti: divni, savetnik, Bog silni, otac večni, knez mirni” (Is 9, 6). Pomolimo se zato u ove blagoslovene dane Gospodu i Caru mira (Jev 7, 2) da ugasi neprijateljstva među narodima, da spase ljude širom vaseljene i da nam svima bude milostiv i čovekoljubiv kako bismo se pokazali dostojnim naših predaka po telu i duhu, dostojnim blagoslova obećanog nam od drevnih proroka i datog nam u Bogočoveku Hristu.
I dok se naši pogledi u ove praznične dane molitveno sreću, u našim srcima tinja osećaj da nam radost nije potpuna. Rođenje Hrista Spasa slavimo u svetu ispunjenom strahom i nemirima, atmosferom nerazumevanja, nepoverenja i netrpeljivosti, sve do isključivosti proistekle iz uznapredovale kulture sebičnosti i predstavljanja individualizma; u suštini vrhunskih vrednosti globalnog potrošačkog mentaliteta. Pored toga, u svetu stalnih promena, u kojem se jedino ne odstupa od straha za gubitkom životne sigurnosti, današnjem čoveku kao da suštinski ne pomažu ni dostignuća u medicini, industriji i tehnologiji. Čini se da ljudsko društvo u osnovi više nije isto, jer naučno–tehnički doprinosi pod uticajem informacionih tehnologija teže da promene način opštenja među ljudima povećavajući njihovu otuđenost i usamljenost. Dovoljno je osetiti nesigurnost kod lečenja osnovnih bolesti, pa da strah dobije krajnji egzistencijalni vid.
Sve to govori o atmosferi koju je zaista proročki opisao naš nobelovac Ivo Andrić rekavši da stvarna i najveća opasnost nije u opasnostima koje nam zaista prete, nego u strahu koji je u nama. Bogomladenac Hristos izgoni taj strah iz nas, o čemu svedoči Njegov ljubljeni učenik Jovan: „U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer je u strahu mučenje, a ko se boji, nije se usavršio u ljubavi“ (1 Jn 4, 18). A pre Apostola ljubavi, u Starom Zavetu zapisana je poruka koja objedinjuje mnoge druge: „Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrepiću te i pomoći ću ti, i podupreću te desnicom pravde svoje” (Is 41, 10). Stoga odgovor na stanje koje nas danas tišti treba tražiti u rečima koje je Gospod Hristos uputio učenicima pred Svoje stradanje: „U svetu ćete imati žalost; ali ne bojte se, ja sam pobedio svet” (Jn 16, 33). Radujmo se, stoga, braćo i sestre, jer nam u Božiću dolazi Pobednik! Otklonimo senku straha uprkos teškoćama i sa čvrstom verom u Boga proslavimo rođenje Bogočoveka, čije nas novozavetno ime Emanuil krepi moćnim doslovnim značenjem njegovim – sa nama je Bog (Is 7, 14).
U prazničnoj radosti Božićnog dana, sa naročitom pastirskom brigom i odgovornošću upućujemo očinske pozdrave i molitve za naše sestre i braću u otadžbini i rasejanju, gde god da žive pravoslavni Srbi, a posebno onima na Kosovu i Metohiji, našoj duhovnoj i nacionalnoj kolevci. Mi im poručujemo da znamo za njihova iskušenja koja još uvek traju, ali da je njihova Majka Crkva sve dosad bila uz njih i da će uvek biti. Danas smo duhovno i molitveno sa svima vama na svakome mestu vašega življenja. Svaki pravoslavni dom postaje mali Vitlejem u kojem nas prožima smisao badnjaka i toplina slame, u kojem zajedno pevamo uzvišenu pesmu: „Rođenje tvoje, Hriste Bože naš, obasja svet svetlošću razuma…”
Božić danas sa izuzetnim poštovanjem i zahvalnošću čestitamo svim lekarima i zdravstvenim radnicima, za koje uznosimo molitve Bogomladencu Hristu! Molimo se i za bolne da što pre ozdrave i da zaraza koja je napala svet prođe! Molimo se i da mi, pravoslavni hrišćani, više ne strahujemo za svoje živote i da ne ustuknemo pred opasnostima koje sobom nosi bolest izazvana širenjem virusa, nego da imamo čvrsto poverenje u Boga, istinskog Lekara duša i tela naših, kao i da nas osećaj straha, podstaknut preporučivanom „socijalnom distancom”, ne omete u činjenju onoga što je na korist naših bližnjih i zajednice kojoj pripadamo u svakom pogledu: duhovnom, porodičnom, poslovnom... Za nas pravoslavne hrišćane trajno važi pouka: „Video si lice brata svoga, video si Boga svoga”. Ona je skovana vekovnim ispitivanjem naše bogolike prirode, uvek okrenute opštenju sa Bogom, braćom i sestrama, i sa svekolikom prirodom. Crkva stoga poziva da se za vreme trajanja pandemije svi pridržavaju razumnih mera i preporuka vlada i drugih nadležnih institucija u državama i oblastima u kojima živi naš narod, ali isto tako ona podseća sve i svakoga na izbegavanje isključivosti i poštovanje ljudske slobode kao najuzvišenijeg i najvrednijeg Božjeg dara danoga čoveku. Imajući na umu poziv Apostola Pavla: „Stojte, dakle, čvrsto u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti” (Gal 5, 1), ostanimo slobodni, ali ništa manje odgovorni, čuvajući i druge i sebe.
Suočavajući se tako sa globalnom pretnjom od virusa korona, najpre shvatimo da je čovek stvoren da u ovome svetu deluje kao jedini pravi činilac stabilnosti i opstanka. U zavisnosti od upotrebe svoje slobodne volje može biti i jedini remetilački činilac, jedini pravi virus. Svojom intervencijom u ljudsku prirodu i nasiljem nad tvorevinom u celini čovek remeti veličanstveni sklad svega što je Bog stvorio. U tom smislu, virus korona, kao i svaki drugi virus, samo je odraz nesagledivo dubljeg problema. Prema tome on je, pored ostalog, izraz pedagoške opomene čoveku da se vrati zapovestima Božjim, jer kada se od prirode otima i kada se ne živi u saglasju sa poretkom koji je Bog ustanovio, ona prestaje da biva našim miroljubivim staništem. Ona dugo pamti i trpi nepravdu, ali pre ili kasnije uzvraća udarcima. Prirodu, dakle, moramo poštovati, negovati i čuvati kao najvredniji dar Božji.
Smisao Božića sastoji se upravo u tome da nam je Bogomladenac Hristos u događaju Svoga čudesnog rođenja jednom za svagda pružio mogućnost isceljenja od našeg delovanja nalik virusu i opet jedinstvenu mogućnost isceljenja našeg odnosa sa Bogom, tvorevinom i ljudima. Budimo zato trezveni u vezi sa tim, osluškujući šta nam u svetlosti Praznika govore stihovi velikog svetitelja i crkvenog pesnika Jovana Damaskina: „Nebo i zemlja danas, kao što je prorokovano, neka se obraduju! Anđeli i ljudi neka duhovno svetkuju! Jer Bog se javi u telu onima koji sede u mraku i senci, rodivši se od žene. Pećina i jasle Ga prihvataju, pastiri čudo razglašavaju, mudraci sa Istoka u Vitlejem dare donose, a mi, nedostojnim ustima, ugledajući se na anđele, hvalu mu odajmo: Slava na visini Bogu, a na zemlji mir!”
Srećan vam i Bogom blagosloven ovaj dan u koji nam se rodi Spas i Izbavitelj Hristos Gospod! Sa ovim željama i molitvama Bogomladencu Hristu Mi vam kao celom sabornom crkvenom telu i opet kao pojedincima želimo svako istinsko dobro u Novoj 2022. godini.
Zato vas sve pozdravljamo radosnim Božićnim pozdravom:
Mir Božji – Hristos se rodi!
Dano u Patrijaršiji srpskoj u Beogradu, o Božiću 2021. godine.